Zašto nikad nećeš uspjeti: Živiš život s nogom na kočnici jer se bojiš voziti naprijed
Zato što zapravo ne želiš. Nije da ne razmišljaš o tome, ali više razmišljaš o drugim stvarima. O strahu. Strah te promjena. Strah te da nisi dovoljno dobra i pametna, da će se nešto dogoditi, da ti jednostavno nećeš moći to sama. Strah te srama od neuspjeha. Reći ćeš da nije, ali malo te pecka tuđe mišljenje. Ipak, znaš dosta ljudi, a sad da propadneš?
Nećeš uspjeti jer nalaziš izgovore. Ne odgovara ti da pokreneš posao dok si studentica jer moraš puno učiti, ne odgovara ti da pokreneš posao dok si mlada jer još nemaš dovoljno novca, ne odgovara ti prije trudnoće jer što će biti s poslom kad zatrudniš, ne odgovara ti ni kad rodiš jer sad je dijete prioritet.
Nemaš novca, stalno kukaš. Ali kad ti drugi žele pomoći, nije to to. Stalno je nešto. Drugi ti naprave logo, nisi zadovoljna. Naprave ti web stranicu, nisi zadovoljna. Ponude ti besplatnu edukaciju, ne možeš baš tu subotu. Ne možeš u Zagrebu. A kad bude online, isto ne možeš jer moraš nešto. Uvjeravaš sve da želiš i hoćeš, a kad ti kažu hajde, ti kažeš – pa kud baš sad.
Pišeš statuse po Facebooku kako nema posla. Ljudi ti pošalju deset linkova na natječaje koji su u skladu s tvojim životopisom. Znam, ništa ti ne paše. Ovaj posao je predaleko, ovaj je u branši koja ti nije baš najbolja, za ove treće misliš da nisi sposobna. Ipak, za četvrte pa do desetog, naći ćeš već neki razlog da se ne prijaviš. Tamo su uhljebi, ona se zaposlila preko strica, mali ti se baš razbolio pa nemaš vremena ni za prijavu poslati, sve znam. I, naravno, želiš nešto sama pokrenuti, pa gdje ćeš se sad kod nekoga zaposliti?
Poslala sam, kažeš, na stotine drugih, nisu mi se javili. Žarko želiš raditi u toj branši, samo želiš priliku. Nitko ti ne daje priliku. čak ni ti sama sebi. Nemaš što pokazati poslodavcu. Ni završenu edukaciju ni neki primjer vlastitog truda. Kažu ti da promijeniš dio u životopisu, tebi se to baš sviđa i ne želiš. Kažu ti da otvoriš svoj blog pa da se tamo prvo izvježbaš, nemaš ti znanja za to. Kažu ti nemoj otvarati Facebook stranicu, fokusiraj se na web, ti prvo otvoriš Facebook stranicu. Ne želiš ništa mijenjati, ne želiš poslušati savjet. Sve sama ionako najbolje znaš.
Znaš i sama da fejkaš želju za uspjehom. Htjela bi to na nekoj razini, ali nedovoljno. Možda živiš u naslijeđenom stanu i nemaš kredit, a nekako s povremenim radom na crno ili preko nekog ugovora tu i tamo uspiješ skupiti nešto novca. Možda živiš sa suprugom čijom se plaćom pokrivate od prvog do prvog. Možda si jednostavno odgojena da služiš i ne znaš biti sama svoj gazda. Možda imaš neki četvrti razlog koji ti je valjan.
Živiš život s nogom na kočnici jer se bojiš voziti naprijed.
Nije ti baš dobro tu gdje jesi, ali barem si navikla na to, znaš s tim živjeti. Sreća ionako nije u materijalnom, kažeš, lijepiš te linkove po Facebooku. I nije, u pravu si, ali nekako prečesto gledaš motivacijska videa i lajkaš citate za nekog kome je dobro u trenutnoj situaciji.
Reći ću ti nešto, ne moraš to raditi. Ne moramo svi biti poduzetnice. Nije svaki život isti. Nije uspjeh u poduzetništvu, nego u slobodi koje ono nosi. Većina poduzetnika je uspješno na financijskoj strani, ali su zakopani u manjku vremena, dugovima i odnosima koje moraju održavati da bi zadržali status.
Ono pitanje iz naslova sam napisala samo da te potaknem da klikneš na članak i da ti kažem ovo: Samo se pomiri sama sa sobom, u redu je i ne željeti više, samo to izgovori glasno. Ne moraš živjeti onako kako društvo kaže da moraš, a danas su svima puna usta poduzetništva.
Ali ako imaš crva u sebi koji ti govori da probaš, molim te poslušaj tog crva. Čisto da na samrtnoj postelji ne promisliš – a mogla sam probati raditi što volim, budem u drugom životu.
Foto: Unsplash
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
