Prije 20+ godina diplomirala sam marketing i sjećam se kako je jedan od profesora na jednom predavanju pokrenuo temu i uslijedila je odlična diskusija – posjedovati ili koristiti – što je važnije?
Razgovarali smo još tada kako smo mi u Hrvatskoj u odnosu na ostale u većoj mjeri opsjednuti posjedovanjem, a da je zapravo ključ u korištenju, u iskustvu i zadovoljstvu koje proizlazi iz korištenja, a ne posjedovanja nečeg.
Evo ja sam i ovo ljeto skoro svaku večer spavala u nekom drugom tuđem krevetu – naime dok sam na odmoru, često mijenjam lokacije i unajmljujem smještaj diljem Dalmacije jer ono što posjedujem trenutno baš i ne koristim.
Ja se mogu nositi s tom neizvjesnošću da primjerice krenem na Šoltu ujutro i ne znam hoću li i gdje naći smještaj tu večer, pa i u srcu sezone i to ne samo kad idem sama, nego i kad idem sa svojim sinom koji je sad tinejdžer. Učim ga i na taj način da se nosi s dozom neizvjesnosti i da se uvijek možemo snaći i pokazujem mu konkretno primjerom kako. Ipak, priznajem da je i jako lijep osjećaj da imaš nešto svoje, neku svoju bazu u koju uvijek možeš doći, u bilo koje dana i noći.
Razgovarala sam s nekoliko prijateljica, koje su prodale veći dio svojih nekretnina jer je to kažu – briga i uvijek ima neplaniranih troškova i nije sve kako se čini na prvu. Razgovarala sam i s prijateljem koji ima nešto na moru i kaže da to nije naslijedio, da mu se ne bi isplatilo kupovati te da bi onda to isto radije po potrebi unajmio. Razgovarala sam i s prijateljicom koja prodaje brod jer kaže da je samo godišnje vez košta iznos za koji može jako lijepo ljetovati. A jedna mi je prijateljica nedavno rekla da je ona odlučila unajmiti apartman na moru cijelu godinu 365 dana i na taj način imati i ovce i novce i kaže mi da joj se to puno više isplati nego sad kupovati nešto i dizati kredit koji će plaćati narednih 30 godina.
Razgovarala sam s mnogima i uvijek je nekako u razgovoru ispala računica da se više isplati ljetovati okolo, umjesto dići kredit i kupiti nešto kod nas na moru.
Je li to istina? Vjerojatno i jest. No, osjećaj je osjećaj. Neki žele jednostavno imati nešto svoje, drugi dom, bazu. Tu su emocije u pitanju. Ne razum, logika i isplativost. Valjda je to i s mnogim drugim Hrvatima s obzirom na postotak koji ima jednu do dvije nekretnine u vlasništvu.
Uglavnom, ekonomija dijeljenja (tzv. sharing economy) je tu i ulazi u sve sfere htjeli mi to ili ne.
Foto: Pexels
Sjetila sam se i da su mi neki gosti na Business Cafe-u, poduzetnici, rekli da namjerno neće posjedovati stan nego ga unajmljuju. Mislim na onaj u kojem žive, a neki od njih imaju nekretninu, ali za biznis. Dakle, nekretninu za život unajmljuju, a nekretninu koju posjeduju upotrebljavaju da s njome grade neki drugi biznis. Naravno, svatko za sebe treba pronaći svoj put.
U svojoj knjizi The Longing for Less: Living with Minimalism iz 2020., Kyle Chayka napisao je da prosječno američko kućanstvo posjeduje više od 300 000 predmeta. Ne znam kakvo je stanje kod nas, no vjerujem slično.
Kako god, danas diljem svijeta možemo unajmiti sve. Doslovce od igle preko odjeće i obuće, namještaja za stan i ured pa do lokomotive što se kaže. Za uspjeh tog poslovnog modela tzv. sharing economy (ekonomije dijeljenja) bitne su pogodnost i povjerenje. Naravno, neki ljudi misle da je odvratno unajmiti nešto što je netko drugi prije njih koristio, no ipak svi redovno jedemo u restoranu vilicama koje je netko prije nas imao u svojim ustima, zar ne?
U svakom slučaju, na svakom od nas je da za sebe odluči u kojoj mjeri mu/joj je važno nešto imati i posjedovati, a u kojoj uživati u iskustvu korištenja toga i koliko mu/joj se što isplati. Ja od svog drugog doma u Dalmaciji ne odustajem. A vi, što god odlučili, vjerujem da će nam svima koristiti moto – posjeduj manje, živi više.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
