Vedrana Piljić: Puno poduzetnika izvrsno je u svom poslu, ali jako loše u upravljanju likvidnošću jer zanemaruju važnost financijskih stručnjaka
Razgovarali smo s Vedranom Piljić – direktoricom financija u Escont Partners za podršku u poslovanju. Zahvaljujući bogatom znanju u području financija, uočila je nekoliko pogrešaka koje čak i uspješni poduzetnici rade, ali i dala odgovor na pitanje zašto puno perspektivnih biznisa propadne kroz godine.
Kakav je njen odnos s novcem, ali i u što ga ulaže, pročitajte u nastavku!
Vedrana: Nakon dugogodišnjeg rada u korporativnom svijetu, točnije u korporativnim financijama, dvogodišnjeg porodiljnog dopusta, konačno sam se vratila među žive, u poslovnom smislu. Trenutačno se bavim jako zanimljivim stvarima iz nekoliko područja. Stvar na koju sam trenutačno najviše fokusirana je novi posao i fokus na podizanje kompanije, koja je pionir mnogih stvari u financijama poduzeća gdje imam priliku surađivati i učiti od izuzetnih ljudi, vrhunskih stručnjaka i gdje smo svi toliko različiti da se savršeno nadopunjujemo i izvlačimo najbolje jedni iz drugih.
S obzirom da sam iz Siska i da putujem na posao, svaki trenutak izvan posla mi je dragocjen. Nastojim iskoristiti vrijeme maksimalno, najčešće kombinirajući ono što moram sa onim što volim. Pa tako, recimo, dok putujem, umjesto čitanja, slušam knjige, u zadnje vrijeme najčešće na temu osobnog razvoja i roditeljstva.
Uživam učiti, eksperimentirati u primjeni naučenog i gledati rezultate, kako kroz unaprjeđenje odnosa sa ljudima kojima sam okružena, tako i kroz porast osobnog zadovoljstva i viđenja života. Kroz učenje, raste želja i za dijeljenjem znanja, tako da u zadnje vrijeme intenzivno razmišljam i o podučavanju i kako bih tu ideju inkorporirala u trenutne okvire, na način da mi ne oduzima previše vremena, a da producira dodatnu vrijednost, koja bi nekom poput mene u mlađim danima mogla promijeniti život.
Najviše se volim baviti svojom vječnom inspiracijom, sa svoje dvoje vrtićke djece. Od njih svakodnevno učim, kako o sebi, tako i o osobi koja želim biti, a sve s ciljem da im pružim role model koji će biti vrijedan praćenja. S obzirom da preko tjedna nemam puno vremena za njih, trudim se vikende iskoristiti maksimalno za povezivanje, građenje odnosa i stvaranje zajedničkih uspomena.
Vedrana: Dok sam bila dijete, pa čak i studentica, kada je novac bio ograničen i nedostatan za neke želje uvjetovane novcem, na novac sam gledala kao na predmet idealiziranja, uvjet za sreću i rješenje za sve moje probleme.
Međutim, kako je novac dolazio i spomenute želje postajale ostvarive, tako se i moj odnos prema njemu mijenjao. Danas je moj moto Learn to earn to return, dakle novac mi nije cilj, već posljedica i ako sam zaradila više od onog što mi treba za zadovoljenje egzistencijalnih potreba, dio ću potrošiti na sebe i prilagoditi svoj način života količini novca, a dio ću se truditi vratiti zajednici, jer nekoga usrećiti, u mom slučaju, višestruko rezultira mojom srećom.
Vedrana: Osim čitanja financijskih izvještaja i ključnih pokazatelja uspješnosti, što se smatra nekom osnovom financija, u zadnjih nekoliko mjeseci se susrećem s velikim brojem malih i srednjih poduzetnika koji su izuzetno uspješni u svom poslu, ali jako loše ili nikako ne upravljaju likvidnošću.
Oni se bave isključivo biznisom, a upravljanjem financijama jako malo ili nikako. Njih je posao prerastao u smislu da jedna osoba može raditi sve, a ne daju dovoljnu važnost financijama da bi nekoga zaposlili da vodi taj dio poslovanja umjesto njih. Zato često dolazi do nelikvidnosti i to najčešće za tekuće poslovanje, što za posljedicu ima kašnjenja u plaćanju, nemogućnost podmirenja dugova te u konačnici gubitka kredibiliteta i, nerijetko, propadanjem perspektivnih biznisa. Ovaj scenarij nije teško spriječiti ako se pozabavimo pasivom onoliko koliko pažnje pridajemo aktivi. Većina poduzetnika je fokusirana na prodaju, a obveze zanemaruje ili ostavlja za kasnije, ali nema održivog biznisa bez kvalitetne sinergije ova dva područja.
U jednom trenutku, kada biznis naraste dovoljno da možemo platiti druge da rade za nas, neophodno je potražiti pomoć i stručnost u drugim dijelovima poslovanja, kako bi se mi mogli rasterećeni posvetiti biznisu i onom u čemu smo najbolji.
Vedrana: Ja štedim otkako znam za sebe, čak i kad su moje potrebe bile veće od mojih financijskih mogućnosti, štednja nije bila opcionalna.
Kada sam počela raditi i zarađivati neke konkretnije iznose, počela sam i intenzivnije razmišljati o novcu. U početku sam ulagala u fondove (novčane , investicijske, mirovinske) i životna osiguranja, koja su u to vrijeme bila jako popularna, a na kraju u mom slučaju se ispostavilo i jako neprofitabilna investicija.
Kada sam uštedila dovoljno novaca, uložila sam u nekretninu za najam, a danas, osim u zdravlje i znanje, ulažem u malo rizičnije investicije s većim očekivanim povratom, kao što su obveznice.
Vedrana: Nisam napravila neke fatalne pogreške, jedino možda žalim što nisam ulagala više u sebe i svoje znanje dok sam bila mlađa te što nisam bila hrabrija i preuzimala više rizika. Ali znate kako kažu kad je najbolje vrijeme za posaditi jabuku?! Prije 20 godina. Drugo najbolje vrijeme prije 5 godina. I treće najbolje vrijeme danas. Tako da se nekako vodim tom misli, sve što sam propustila u mladosti, nastojim nadoknaditi danas.
Vedrana: Voljela bih da mi je netko rekao da ulažem više u sebe i svoje znanje, jer znanje je jedino što nam nitko ne može oduzeti.
Također bih voljela da mi je netko rekao da posao nije nešto što se mora raditi, već nešto što želimo, što nas ispunjava i što radimo sa zadovoljstvom. To nastojim prenijeti na svoju djecu, da kada biraju, ne biraju posao, motivirani novcem, koji će raditi, već posao koji će živjeti.
Vedrana: Moj tata je uvijek bio tip osobe koja će štedjeti sve što je iznad zadovoljenja egzistencijalnih potreba. Moja mama, s druge strane, je tip osobe kojoj, koliko god da ima, nikad nije dovoljno i sve što ima će potrošiti. Ja sam kombinacija te dvije krajnosti, volim potrošiti, ali isto tako volim i štedjeti.
Vedrana: Svoju djecu učim da budu zahvalni na onom što imaju, jer uvijek postoje ljudi koji imaju manje. Na taj način ih učim empatiji i potičem da dijele, jer nekome će njihovo malo značiti puno.
Kćer je još uvijek mala, ali sina od 6 godina učim da odgođena nagrada nekad može značiti puno više nego trenutna, tako on od svoje 5. godine ima kasicu prasicu i ako nešto želi, mora uštedjeti novce da bi to kupio, tj. danas se odreći nečega za buduće zadovoljstvo. Mi uglavnom nagradimo trud i nadoknadimo do punog iznosa, ako i nakon određenog vremena i dalje želi neku stvar.
Vedrana: Mlađoj sebi bih rekla: Ti si dovoljna, možeš sve što zamisliš, jedina granica je u tvojoj glavi.
Vedrana: Moja poruka čitateljicama je da nam život uvijek daje, ne ono što želimo, već ono što trebamo, a sve kako bi dalje rasli kao osobe i u konačnici postali ono što želimo biti.
Foto: Privatna arhiva Vedrane Piljić
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
