Zdrav odnos
s novcem

Upoznajte blogericu Valentinu Vukadinović – rekreira recepte iz knjige stare više od stotinu godina

Upoznajte blogericu Valentinu Vukadinović – rekreira recepte iz knjige stare više od stotinu godina

Valentina Vukadinović, ili Vanja kako ju mnogi zovu, profesorica je i osnivačica bloga GorskiKotao u kojem se osvrće na ljepote, priče i recepte ovog prekrasnog kraja. Zajedno sa suprugom uselila se u staru kuću gdje ih je dočekalo pravo malo blago – bilježnice sa zapisima recepata koje su prije više od stotinu godina krasopisom zapisivale žene iz suprugove obitelji.

Danas su vlasnici i obrta SWood za izradu predmeta od drva, a evo što nam je Vanja još otkrila!

  • Valentina, na tvom blogu puno je divnih priča, a koja je tvoja priča? Kako si došla na ideju o pokretanju bloga? Što sad sve radiš i koji ti je plan za dalje?

Valentina: Ideja za pokretanje bloga je došla nekako spontano i prirodno. Bilo je to u vrijeme online nastave kada sam istraživala mogućnosti online komunikacije s učenicima pa sam isprobala različite aplikacije. Blog mi se učinio odlična stvar i za privatnu mene jer mi je nudio mogućnost da ujedinim svoje ljubavi: fotografiju, hranu, prirodu, ljude i priče o životu u svom Gorskom kotaru.

Prijatelji i pratitelji na društvenim mrežama su i prije bloga pokazivali interes za objave vezane uz Gorski kotar, Vrbovsko te starinske recepte koje sam pronašla u obliku bilježnica ispisanih krasopisom. Bilježnice su pripadale ženama iz suprugove obitelji i fascinirale su me jer sam pogled na te rukopise, izrazi, namirnice, sve odiše duhom davnih vremena i nekom nostalgijom koju volim. Javila se ideja da krenem u prošlost i pokušam pripremiti recepte od prije stotinjak godina. Taj proces još uvije traje i do sada sam isprobala i pripremila oko 40 recepata, a bilježnice ih sadrže otprilike 250.

Želja mi je jednog dana objediniti te recepte u knjigu recepata s mojim fotografijama jela te obiteljskom pričom koja je vezana za kuću u kojoj živimo suprug i ja.

Osim starinskih recepata, na blogu pišem i o jelima ovog kraja, ljudima, dobrim pričama o životu u Gorskom kotaru koji ponekad nije lak. Sadržaj koji objavljujem nije sponzorski i pozivam ljude da se jave sa svojom dobrom pričom o životu u Gorskom kotaru. Naime, Gorani su vrlo samozatajni ljudi sljubljeni s ovom prirodom u kojoj živimo, suočeni s nedaćama, ali i darovani čarolijom života u ovom zelenom srcu Hrvatske. Zbog toga bih voljela da čuje za njih jer neke od tih priča su prava inspiracija i motivacija za ostanak u Gorskom kotaru ili čak preseljenje u ovaj kraj.

Pitate me što sad sve radim pa sam provela nekoliko minuta u razmišljanju što odgovoriti. Osim svog posla u školi (radim u osnovnoj školi i predajem predmet Srpski jezik i kultura po modelu C, razrednica sam sedmom razredu, radim u matičnoj i još dvije područne škole te vodim izvannastavnu aktivnost Domaćinstvo), pomažem suprugu u novootvorenom obrtu u smislu da vodim profile na društvenim mrežama, dogovaram poslove, vodim evidenciju, račune i ostalo te brinem o pakiranju i slanju proizvoda.

To nam je sve novo jer poslujemo tek nekoliko mjeseci pa je tu puno čitanja, učenja, traženja informacija i proučavanja propisa što uzima dosta vremena. Već ste pročitali da pišem blog, a svaki recept zahtijeva pripremu, fotografiranje te samo pisanje i oblikovanje teksta. To je posao koji traži vrijeme, ali u tome uživam i obično se tome posvećujem vikendom. U posljednjih godinu dana se intenzivno bavim domaćim kvascem ili kiselim tijestom te puno čitam i učim o tome, pečem kruh i sva dizana tijesta sa starterom pa stečeno znanje primijenim za naučiti druge u vidu tekstova na blogu, a u planu su i radionice uživo.

Plan za dalje je nekako povezati sve hobije i interese u neku cjelinu, obrt koji se bavi proizvodima od drveta, Gorski kotao kao stranicu koja promovira život u Gorskom kotaru, gastro radionice kroz udrugu ili privatno, pisanje i izdavanje knjige te pokretanje svog OPG-a ili nečeg sličnog. U nekim ludim snovima je tu možda i mala gostiona, po uzoru na gostionu s početka dvadesetog stoljeća kakvu su vodili prabaka i pradjed mog supruga tu u sada našoj kući. Za sada idem malim koracima pa ćemo vidjeti hoću li moći ostvariti te planove i snove.

  • Mnogi traže izvor dodatne zarade, neki i u blogovima. Zarađuješ li ti od bloga, i ako da, na koji način?

Valentina: Blog nije komercijalan u smislu da se na njemu nalaze reklame. Nema sponzorskog sadržaja i željela bih da tako ostane. No ipak sam putem bloga došla do dodatne zarade jer već pune dvije godine pišem recepte za časopis Nada. Također, blog je poslužio i za promociju onoga čime se moj suprug bavio iz hobija, a sada i posla pa je utjecao i na reklamu i plasman proizvoda.

  • Kakav je tvoj odnos prema novcu i je li se on mijenjao kroz godine?

Valentina: Zatekli ste me ovim pitanjem jer prvo što mi je palo na pamet je da novca nema i uvijek je neka kriza. Generacija sam koja je djetinjstvo provela u krizi, srednjoškolske dane u vrijeme Domovinskog rata, studentske dane u vrijeme oporavka od rata, a onda je bilo teško dobiti stalan posao. Čini mi se da sam zato nekako neopterećena s imanjem ili neimanjem novca i bitno mi je da ga je dovoljno za podmiriti obaveze, kupiti hranu, održavati auto i da ostane za gušte. Kada ga ima, volim ne brinuti i potrošiti, ali kada ga nema, znam kako i gdje uštedjeti ili dodatno zaraditi. Kao učiteljici, jasno mi je koliko smo financijski nepismeni i svakako smatram da se financijska pismenost treba učiti od rane dobi.

  • Sa suprugom imaš obrt koji se bavi ručnom izradom zanimljivih predmeta od drveta? O čemu se radi?

Valentina: Obrt SWood art je otvoren u listopadu 2023. godine. Obrt se bavi izradom predmeta od drveta (kuharski blokovi, daske za kuhinju, ukrasni predmeti, tokarene zdjele, pladnjevi, mužari i slično) i svi predmeti se izrađuju po narudžbi te se mogu personalizirati. U proizvodnji se koriste različite vrste drveta poput oraha, jasena, šljive, trešnje, kruške, akacije i svako drvo ima različitu boju, šare i tvrdoću pa je time i predmet poseban i unikatan.

Suprug je majstor u radioni, zadužen je za proizvodnju i dizajn, a ja sam preuzela komunikaciju s klijentima, vođenje profila na društvenim mrežama, izdavanje računa te vođenje evidencije. Poslujemo kao paušalni obrt i ostvarili smo pravo na poticaje putem mjera samozapošljavanja HZZ-a. Moram se pohvaliti da smo sami napisali poslovni plan koji je od prve prošao.

Ovo je prvo poduzetničko iskustvo i puno toga još ne znamo, ali za sada smo zadovoljni jer nam kupci šalju vrlo pozitivne povratne informacije. Suprug je po struci drvni tehničar i ima preko 30 godina staža u struci i uz drvo pa je pokretanje svog obrta bio nekakav prirodni put i sada može iskazati umijeće i kreativnost u onome što voli. Živjeti od svog rada i voljeti što radiš je nešto čemu svi težimo i osjećam da smo mi na tom putu.

  • Kako na to reagira lokalna sredina? Imate li podršku?

Valentina: Lokalna sredina je pozitivno reagirala na otvaranje obrta te smo dobili podršku od naših prijatelja, susjeda i poznanika. Ljudi zovu, raspituju se o proizvodima, kupuju i preporučuju nas dalje. Usmena preporuka je jako bitna u manjim zajednicama i trudimo se držati kvalitetu na najvišem nivou. Za sada smo putem preporuke doprli do velikog broja kupaca. U planu nam je i prodaja na sajmovima i lokalnim manifestacijama i nadamo se da ćemo to ostvariti. Nadamo se u budućnosti ostvariti još neke poticaje vezane za lokalnu sredinu i obrte u Gorskom kotaru.

  • Je li teško voditi posao sa suprugom ili uspijevate razdvojiti privatno od poslovnog?

Valentina: I je i nije teško. Naš posao je stvoren iz hobija i onoga što volimo raditi, uzima nam puno vremena u danu i živimo ga. Ali s druge strane, ispunjava nas zadovoljstvom, volimo to, ispreplićemo se, on s proizvodima i ja s pričama pa to pokažemo ljudima i oni prepoznaju istinsku emociju u tome. Često za ručkom, uz kavu ili dok se vozimo pričamo o planovima za budućnost i to nas motivira da ustrajemo.

  • Može li se uspjeti i u manjoj sredini ili se mora ići u Zagreb?

Valentina: Često su nas pitali zašto smo ostali u Vrbovskom kada male sredine ne nude mogućnosti koje nudi grad. Mi volimo naš život ovdje, mir, prirodu, srne koje pasu pokraj kuće, naš vrt, cvrkut ptica, šume, ritam malog mjesta i ljude. Ne mogu zamisliti živjeti u urbanoj sredini. Zbog toga smo nastojali i cijelu stvar s obrtom protkati tom pričom mjesta u kojem živimo.

Gorski kotar su ljudi tek počeli otkrivati, a proizvodi od drveta i lokalna hrana su najjača moguća simbolika gorskog kraja. U današnje vrijeme komunikacijskih alata i tehnologije, može se živjeti i u manjem mjestu te voditi posao i prodaju, kao u našem slučaju. Stoga na ovo pitanje mogu odgovoriti samo s: Da, može se uspjeti samo treba biti hrabar i uporan.

  •  Što bi savjetovala mlađoj sebi, ali i našim čitateljima? Što je to što bi voljela da si znala ranije?

Valentina: Sebi samoj bih poručila da se ne treba bojati pokušati ostvariti san ili viziju. Naoružajte se znanjem i vještinama, tražite savjet na pravim mjestima, slušajte ljude kojima vjerujete, ali najviše slušajte sebe i krenite ka cilju. Strah od neuspjeha je prirodan i treba ga pobijediti jer ako ne pokušamo, ne znamo jesmo li mogli uspjeti. Imajte i dobru dozu inata, one force koja vas tjera na dokazivanje jer će uvijek biti onih koji će tvrditi da nećete uspjeti. Budite svoji i autentični, to ljudi prepoznaju i vole i to je ono što mi jesmo.

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi

Kako napisati kvalitetno priopćenje za medije?

linkedin-profil

Ako tražite posao, pazite na ove 3 tipične greške na LinkedInu

Koliko koštaju estetski tretmani?

Prijava za članice

Pretraga

znn