Una Zečević Šeparović: Neki muškarci nakon razvoda imaju viziju da uzdržavanje svoje djece plaćaju bivšoj ženi, pa se tome opiru iako svi znamo koliko što košta
Prema posljednjem ispitivanju provedenom od strane portala Mojnovac.hr, svaka treća žena doživjela je ili još uvijek doživljava financijsko nasilje od strane članova obitelji, 65 posto žena bilo je prisiljeno odreći se nasljedstva, a gotovo 70 posto žena susrelo se s problem naplate alimentacije.
Na ovu temu razgovarali smo s poznatom odvjetnicom Unom Zečević Šeparović, jednom od osnivačica Inicijative Spasime za pomoć i zaštitu žrtava obiteljskog nasilja.
Foto: Una Zečević Šeparović
Una: Nakon završenog Pravnog fakulteta u Zagrebu započela sam vježbeništvo u odvjetničkom društvu svoga oca koji je također odvjetnik te sam po polaganju pravosudnog ispita postala odvjetnik-partner.
Volim reći da smo mi klasičan odvjetnički ured koji se u svojoj praksi bavi svim granama prava, kada stranka dođe kod nas sa pravnim problemom – mi ga riješimo.
Nakon osnivanja Inicijative Spasime, nastavila sam se baviti pretežito obiteljskim pravom, a uz to i aktivističkim djelovanjem na promicanju i zaštiti prava žena te žrtava obiteljskog i seksualnog nasilja.
Una: Prvenstveno, uzdržavanje je pravo djeteta, roditelji ga se ne mogu odreći niti ono znači da jedan roditelj plaća drugoga. Nadalje, često roditelji misle da se uzdržavanje između njih dijeli na pola, no to nije tako kada se radi o maloljetnoj djeci. Prema Obiteljskom zakonu, smatra se da roditelj koji stanuje s djetetom svoj udio u uzdržavanju snosi na taj način te je roditelj koji ne stanuje s djetetom zapravo obveznik plaćanja cjelokupnog mjesečnog iznosa potrebnog za uzdržavanje djeteta.
Također, roditelji često misle da se samo iznos njihove mjesečne plaće uzima u obzir kod određivanja visine uzdržavanja, no uz to uzima se i njihovo eventualno vlasništvo nad pokretninama i nekretninama ili poslovnim udjelima u tvrtkama te ostali eventualni primitci (npr. najamnina); dakle, njihova cjelokupna imovina, ne samo plaća.
U zadnje vrijeme očevi često predlažu ostvarivanje susreta sa djecom po principu 7-7 odnosno da je dijete jedan tjedan kod oca jedan kod majke, te na taj način izbjegavaju plaćanje uzdržavanja, no i u tim slučajevima, nije pravilo da oba roditelja snose troškove uzdržavanja djece već isto ovisi isključivo o dogovoru roditelja ili sudskoj odluci. Obveznik je uvijek onaj roditelj koji ne stanuje s djetetom.
Una: Nažalost, to je često slučaj jer se boje dugotrajnih, skupih i mučnih sudskih postupaka. Također, uzdržavanje najčešće dolazi „u paketu“ s razvodom braka i pitanjem oko roditeljskih prava odnosno s kojim roditeljem će dijete stanovati, a s kojim će ostvarivati osobne susrete i na koji način. Upravo radi toga, žene često „popuste“ oko iznosa uzdržavanja kako bi očevi pristali na uređenje stanovanja i osobnih susreta u najboljem interesu djeteta.
Također, vrlo često je stvarna imovina roditelja koji je obveznik uzdržavanja „skrivena“ odnosno raspodijeljena tako da oni nemaju ništa u formalnom vlasništvu dok su im plaće na minimalcu, pa to ponovno znači dugotrajan sudski postupak i dokazivanje za koje mnogi nemaju financijskih, ali ni psihičkih kapaciteta.
Una: U svojoj praksi puno sam puta vidjela da se roditelji inate jedni drugima nakon mučnog razvoda, preko leđa djece nažalost. Muškarci imaju i dalje tu neku viziju da uzdržavanje plaćaju ženi odnosno majci djece, pa se tome nakon razvoda braka opiru iako je meni to skroz neshvatljivo kad znamo koliko danas djeca „koštaju“.
Općenito su porasle cijene energenata pa posljedično tome režija, goriva, hrane… a to su tek osnovne potrebe, gdje je još kozmetika, društveni život djeteta, odjeća, obuća, zdravstveni pregledi itd.
Una: Roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe, a zastarni rok je 5 godina od nastanka te obveze. Dijete do punoljetnosti zastupa roditelj kao zakonski zastupnik, a nakon punoljetnosti se dijete zastupa samostalno.
Roditelji su dužni uzdržavati punoljetno dijete koje se školuje u srednjoj školi ili polazi sveučilišni ili stručni studij te redovito i uredno ispunjava svoje obveze, a najdulje do navršene dvadeset šeste godine života djeteta. Također i punoljetno dijete koje je završilo navedeno obrazovanje, ali se ne može zaposliti, i to do godine dana nakon prestanka obrazovanja odnosno kraće ako je dijete navršilo dvadeset šest godina.
Razlika u odnosu na maloljetnu djecu je što su punoljetno dijete oba roditelja dužna uzdržavati u jednakim omjerima.
Una: Prvenstveno bih savjetovala ženama da na vrijeme razmišljaju o svojim imovinskim pravima te inzistiraju na formalnim uknjižbama prava vlasništva na svoje ime, kao i prava na poslovnim udjelima u tvrtkama koje osnivaju zajednički itd.
Sastavljanje bračnih ugovora prije ili u braku možda se čini kao ubojica romantike, no zapravo je vrlo korisno u slučaju razvoda kada ljude vode emocije, a ne zdrav razum.
Samo postizanje dogovora, bez sudskih postupaka je uvijek korisno za djecu. Pristajanje na suviše niske iznose uzdržavanja, radi mira u kući samo je privremeno rješenje i podilaženje jednoj strani te često traje kratko nakon čega se opet ulazi u sudske postupke.
Bez obzira na svoju struku, ali iz iskustva struke, savjetujem uvijek imati stručnu pomoć odvjetnika u postupcima razvoda braka i to kolege koji se pretežito bave obiteljskim pravom, poznaju propise iz tog segmenta i praksu te imaju senzibilitet za takvu vrstu prava kao i najbolji interes djeteta na umu.
Una: Moram priznati da nisam baš dobra s novcem, živim nekako više u sadašnjosti i ne mislim na budućnost. Ono što mogu reći za svog supruga i sebe jest da smo ipak posložili prioritete pa tako imamo uređeno stambeno pitanje i neke životne prioritete, a tek nakon toga si priuštimo poneki luksuz u obliku putovanja i slično.
Una: Naučila sam da ga je teško zaraditi, a jako lako potrošiti. Radi toga, s godinama, više puta razmislim prije nego potrošim novac na nešto što nisam planirala ili mi baš jako ne treba.
Nastojimo djeci usaditi osjećaj da više cijene nematerijalno i da mi svoj novac, koji i oni troše, zarađujemo jako puno radeći te da i oni razmisle o načinu trošenja. Sada su još mali pa se to očituje u slatkišima i igračkama, no s godinama će te želje rasti pa se trudimo da steknu i tu dozu skromnosti odnosno realnosti.
Una: Jao, ja sam više onaj tip Carrie Bradshaw: “I like my money right where I can see it, hanging in my closet“, na užas moga supruga. Moram priznati da je on, kao ekonomist više strana koja razmišlja o nekim ozbiljnijim ulaganjima. Ali šalu na stranu, volim ulagati i u sebe, djecu naravno – u vidu njihovog školovanja stjecanja novih iskustava…
Una: Da je super biti dijete i ne morati razmišljati o financijama.
Una: Prema Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, ekonomsko nasilje je prekršaj te se očituje kao zabrana ili onemogućavanje korištenja zajedničke ili osobne imovine, raspolaganja osobnim prihodima ili imovine stečene osobnim radom ili nasljeđivanjem, onemogućavanje zapošljavanja, uskraćivanje sredstava za održavanje zajedničkog kućanstva i za skrb o djeci. Može se prijaviti Hrvatskom zavodu za socijalni rad ili policiji.
Vrlo često dolazi u kombinaciji sa nekom drugom vrstom nasilja; psihičkim ili fizičkim.
Svakako smatram da je potrebno maknuti se od nasilnika, no žrtvama treba određeno vrijeme da bi spoznale da im se upravo to događa te odlučile izići iz kruga nasilja. Nažalost, žene često nemaju izbora niti opcija za izaći iz kruga nasilja upravo zbog ekonomskog nasilja. U takvim slučajevima i ukoliko je nasilje prijavljeno, mogu se obratiti za pomoć Fondu za žene pri Zakladi Solidarna ili u svakom slučaju nekoj od udruga koje se bave zaštitom žrtava nasilja.
Foto: Ana Mrđen
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
