U dobnoj skupini od 25 do 34 godine imamo više visokoobrazovanih od Njemačke
Hrvatska je u 2023. godini, nakon pet godina stagnacije, napokon ostvarila iskorak po pitanju udjela tercijarno obrazovanih u svojoj populaciji od 25 do 34 godine. Udio visokokvalificiranih stanovnika u toj dobi skočio je za čak 3,2 postotna boda (pb) na 38,7%, što Hrvatsku po prvi puta plasira i ispred Njemačke (38,4%) i Italije (svega 30,6%).
Foto: Unsplash
Iznenadni skok vjerojatno je posljedica nešto većeg broja upisanih tijekom 2016./2017. kao i (neto) povratak određenog broja visokoobrazovanih mladih iz inozemstva. Prosječno lanjsko poboljšanje na razini EU iznosi 1,1 posto, a bolji rezultat od Hrvatske ostvarile su jedino Poljska (+4,6 posto) i Malta (+3,8 posto).
Pritom naravno nema mjesta za euforiju dok god nam je udio tercijarno obrazovanih oko 5 posto ispod prosjeka EU te čak 18 posto niži od najuspješnijih članica EU. Stopa zaposlenosti mladih (od 15 do 29 godina) u 2023. godini bilježi pad za 1,6 posto na svega 43.0 posto – u suprotnosti s povećanjem na 49,7 posto te 50,4 posto u EU, odnosno euro područja. Stopa zaposlenosti mladih je također niža nego u strukturno sličnim ekonomijama CEE regije, što u kombinaciji s jednom od najnižih stopa sudjelovanja u dodatnom usavršavanju na postojećem radnom mjestu (27,3 posto) na ljestvici EU ne donosi pozitivan utjecaj ljudskog kapitala u nastajanju na budući rast produktivnosti ekonomije, što je veliki problem uzme li se u obzir istovremeni demografski slom i nedostatak radnika s kojim je Hrvatska suočena.
Ubrzani prelazak mladih iz svijeta obrazovanja u svijet rada uz kontinuirano prožimanje ta dva svijeta po uzoru na najbolju praksu (primjerice, dualni model obrazovanja) nameće se kao nužnost s obzirom na očekivano smanjenje radne populacije za više od 100 tisuća u iduće četiri godine. U situaciji kad buja broj akreditiranih visokoškolskih studijskih programa u odnosu na broj studenata, s državno-financiranim upisnim kvotama tridesetak posto većim od broja mogućih studenata, upisnim kvotama koje često ne slijede potrebe tržišta rada i društva te suboptimalnim obrazovnim rezultatima na međunarodnim PISA testovima (kao pogodan odraz kvalitete osnovnoškolskog obrazovanja), potreban je suštinski zaokret modela vođenja obrazovnih ustanova.
Nužna je promjena fokusa financiranja javnog obrazovanja s obrazovnih ustanova na studente – primjerice korištenjem vouchera koji bi se dodijelili u skladu s preporukama za upisne politike odnosno potrebama tržišta rada, povećanje autonomije i čvrsto vezanje financiranja ustanova prema rezultatima kroz, primjerice, programske ugovore i sl.
Foto: Unsplash
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
