Tena Duran: Danas vrlo svjesno, odgovorno i posvećeno vodim računa o svojim financijama i mislim da mi to baš nekako dolazi prirodno
Razgovarali smo s Tenom Duran, magistrom primarnog obrazovanja, specijalisticom Montessori pedagogije te muzikoterapeutkinjom. Što nam je ova mlada i vrlo profesionalna Slavonka otkrila o svom prvom radnom mjestu u Hrvatskom narodnom kazalištu, odrastanju, muzikoterapiji i vlastitom odnos s novcem – pročitajte u nastavku.
Tena: Još kao studentica počela sam raditi u Hrvatskom narodnom kazalištu u Osijeku gdje sam pjevala u zboru opere u kojemu pjevam i dan danas. To je moja najveća ljubav – biti umjetnica u svoj svojoj punini; pjevati, plesati, glumiti, graciozno šetati u raskošnim kostimima i nastupati na daskama koje život znače.
Osim toga radim i s mališanima u osnovnoj školi, no na neki svoj i drugačiji način, jer sam po struci, osim što sam muzikoterapeutkinja i magistra primarnog obrazovanja te Montessori pedagoginja koja jako cijeni dječju slobodu, individualnost, ali i čvrsto postavljene granice te razvoj samostalnosti, red, rad i disciplinu.
Ono što uvijek najviše ističem kada pričam o radu s djecom je to koliko sam ponosna na naš odnos pun međusobnog poštovanja i ljubavi. Često se znamo šaliti, škakljati i maziti, no svim zadacima uvijek pristupamo s ozbiljnošću i predanošću.
Poduzetništvom se bavim skoro tri godine, a sve je počelo s glazbenim radionicama za djecu u Dječjem kazalištu Branka Mihaljevića u Osijeku, koje su u doba pandemije ubrzo postale i virtualne, Zoom radionice. Nedugo zatim, nastala je i serija glazbeno-edukativnih videa za djecu, potom kartice za kreativno izražavanje osjećaja putem umjetnosti te edukacija koju pohađaju učitelji, odgojitelji i drugi stručni suradnici. Ova online edukacija odgojno-obrazovnim stručnjacima daje teorijske osnove i smjernice kako u svoj rad s djecom uvesti igre i aktivnosti s elementima Montessori pedagogije i muzikoterapije.
Sretna sam jer su brojne škole i vrtići na području Hrvatske podržali ovaj projekt i dali mi svoje povjerenje time što su svojim zaposlenicima osigurali ovu vrstu edukacije. Ono na što sam još beskrajno ponosna svakako je moj podcast koji do sada broji preko 60 snimljenih epizoda. Radi se, naime, o audiovizualnom podcastu u kojemu s brojnim stručnjacima pričam o temama iz svijeta kreativnih terapija te alternativnih pedagogija.
Trenutno sam svoj fokus pretežito usmjerila na muzikoterapiju koju provodim među zaposlenicima u firmama i poduzećima, u svrhu prevencije burnouta te razvijanja strategija uspješnog nošenja sa stresom.
Najviše od svega volim živjeti u flowu – biti inovativna, u inspirativnim naletima kreativnosti te rasti kroz različita polja na području osobnog rasta i razvoja. Obožavam čitati, zapisivati i planirati, pjevati i plesati u kuhinji (jer je tamo najakustičnije, naravno), no isto tako i na višesatnim probama u prostorima mojega kazališta kojega često zovem najsigurnijim i najdražim mjestom na svijetu.
Za vitalnost mojega mentalnog zdravlja (da, mentalnog ponajprije, a tek onda fizičkog!) pretežito je odgovorna rutina buđenja u 5 te aktivnosti poput trčanja, treniranja i povremenog igranja tenisa, no isto tako i bivanje u tišini, meditacija te šetnje u prirodi s mojim najdražim ljudima.
Foto: Tena Duran
Tena: Muzikoterapija predstavlja sustavni proces intervencije u kojemu terapeut pomaže klijentu u promicanju zdravlja, koristeći razna glazbena iskustva poput aktivnog slušanja glazbe, skladanja, improviziranja, pjevanja, plesanja i sviranja.
To bi u prijevodu značilo da je muzikoterapija korištenje muzičkih elemenata za postizanje nemuzičkih ciljeva. Bitno je naglasiti da za ovaj proces nije potrebno biti muzički obrazovan, niti je potrebno znati lijepo svirati i pjevati. Dobrodošli su svi bez obzira na prethodno iskustvo i talent.
Muzikoterapija igra višestruku ulogu kada su u pitanju osobni rast i razvoj te, s druge strane, rad u korporacijama i poduzećima. U tom slučaju, muzikoterapiju koristimo kao prevenciju i alat za ranu dijagnostiku te sprječavanje burnouta jer se nakon seansi korisnici lakše nose sa svakodnevnim izazovima te bivaju osnaženi u području samopouzdanja i prepoznavanja vlastitih emotivnih potreba.
Ukoliko govorimo o timskom radu, kao najveći benefiti ističu se jačanje povezanosti grupe, razvijanje strategija uspješnog nošenja sa stresom, zbližavanje tima te poticanje dobrog raspoloženja i razvijanje međusobnog povjerenja.
Rekla bih da je danas sve više i više mladih direktora i osnivača startupova koji su visoko osviješteni i prepoznaju važnost individualne i grupne psihoterapije te posljedično bivaju spremni uložiti u ovakvu vrstu podrške za svoje zaposlenike. Mentalno zdravlje u poslovnom okruženju nije luksuz nego istinska potreba koju valja na vrijeme prepoznati i nastaviti njegovati te odvažno prevenirati razvoj profesionalnog sagorijevanja kojemu svi danas uvelike svjedočimo.
Opće je poznato kako upražnjavanje psihoterapije nedvojbeno utječe na kvalitetu našega života, no ako uz to dodamo i dašak umjetnosti, odnosno glazbe, svi izazovi i problemi rješavaju se dvostruko brže i lakše jer se radi o zaista moćnom mediju. Svi smo nekada na vlastitoj koži osjetili kako pojedina pjesma ili izvedba može utjecati na nas, a kada u to ubrojimo i rad s profesionalnim muzikoterapeutom, dobivamo potpuno prirodan, protočan i jednostavan način suočavanja sa stresom i dnevnim izazovima.
Tena: Mišljenja sam kako imam baš zdrav i uravnotežen odnos s novcem. Još sam kao mala razvila pozitivno mišljenje o novcu jer mi nikada ništa nije falilo i uvijek sam živjela u svojevrsnom obilju kada su u pitanju nove knjige, edukacije ili tečajevi.
Unatoč tome, paralelno sam odgajana i na način da nisam mogla uvijek imati baš sve što poželim, a što su tada imali prijatelji u razredu, tako da sam odrastala sljedeći ta dva principa. Danas vrlo svjesno, odgovorno i posvećeno vodim računa o svojim financijama i mislim da mi to baš nekako dolazi prirodno.
Tena: Ja sam oduvijek bila mala štedljivica koja je u svojim dječjim danima ponosno počela sa strane stavljati novac kojega bi dobivala od obitelji za rođendane te svima jasno i glasno komunicirala kako to predstavlja štednju za kuću na moru.
Kada sam na fakultetu počela dobivati stipendiju te zarađivati od pjevanja u opernom zboru ta kuća na moru zamijenjena je željom za studijem muzikoterapije u Londonu, no kada sam taj poslijediplomski specijalistički studij završila u Osijeku, novac je ipak bio usmjeren na stan u Lega-gradu. Danas također štedim, a novac sam nastavila ulagati pretežito u svoju glavu kroz različita mentorstva te stručne i biznis edukacije na kojima usavršavam svoja znanja i vještine.
Tena: Ono što mi prvo pada na pamet je to da sam, na početku svoje poduzetničke priče, birala kako da što jeftinije prođem s izradom web stranice te kreiranjem loga i osobnog brenda. Putem sam shvatila da je zaista pametniji potez odmah platiti više, ali dobiti kvalitetu koju sam od početka očekivala.
Tu bih se osvrnula i na povremeni sindrom a možda mi još treba i ova, ne pretjerano stručna, edukacija pa ću tada biti još bolja i osnaženija, gdje putem shvatim kako sve što sam nekom platila da me nauči već uvelike znam i primjenjujem, no i iz takvih situacija uvijek izvučem nešto korisno i potvrdim si kako sam na dobrom putu, što je u suštini i najvažnije.
Tena: Naučila sam da novcem treba pametno upravljati, štedjeti, ne biti rastrošan, ali si opet omogućiti i priuštiti sve ono što će mi donijeti neko dobro u sadašnjosti ili budućnosti. Mama je generalno zagovarala skromnost, ali i kvalitetu, pogotovo onda kada sam kao novopečena učenica glazbene škole dobila novi pianino te kada sam, kao studentica, kupovala još jedan, električni. Nisam mogla uzeti bijeli, jeftiniji, nego je u moju studentsku sobu u novom gradu došao onaj crni, kvalitetniji i s puno više raznih gumbića nebrojenih mogućnosti.
Ono što sam pokupila od tate znaju sve moje prijateljice koje čak naglas komentiraju kako Tena skuplja raznorazne račune jer onda evidentira sve troškove na dnevnom nivou pa je time sigurna koliko je i na što točno potrošila. Meni je to sasvim normalna stvar da nakon svakog pojedinog mjeseca točno znam gdje sam svoj novac uložila, što nužno ne umanjuje činjenicu da si uvijek omogućim ono što želim i mislim da mi je potrebno. Samo je jako dobar osjećaj imati svoje financije pod kontrolom i biti svjestan svega, a ne bezglavo i nesvjesno trošiti, ma koliko novca imali.
Kao što sam rekla, taj trik svjesnog pristupa i planski usmjerenog vođenja financija pokupila sam od tate. Nije mi kao maloj morao ništa govoriti, jasno sam vidjela na primjeru. Uvijek je sve zapisivao u rokovnik, pogotovo dodatne troškove s mora u vidu nebrojenih sladoleda, palačinaka, šarenih narukvica i karata za koncerte. Čisto za evidenciju. Za samosvijest.
Roditelji nikada nisu dvojili oko ulaganja u mene kroz brojne obrazovne programe i slična iskustva, no s druge strane uvijek su se pobrinuli i za omogućavanje odmora kroz ljetovanja na moru, pretežito u Dalmaciji iz koje vučem korijene.
Tena: Bilo bi krasno da sam više bila okružena hrabrim i neustrašivim ljudima koji bi samopouzdano skakali u nepoznato i strastveno išli prema svojim najvećim snovima. Onima koji bi, kao papige, entuzijastično ponavljali da su čuda moguća samo ako u njih povjeruješ. Koji bi živjeli definiciju onoga da zaista sve možeš ako misliš da možeš te kada imaš jasan fokus i radiš konkretne akcije.
Nedostajalo mi je više onih koji bi mi svojim primjerom pokazivali i dokazivali da žive velike i male uspjehe koje žele živjeti, a ne one koji su im nametnuti jer je to netko nekada rekao da se mora tako i nikako drugačije.
Voljela bih da sam manje odrastala u strahu gdje su odrasli, u najboljoj namjeri no potpuno nesvjesni sebe, podučavali kako se moramo ukalupiti u društvene norme, slušati nadređene i nikada im se ne suprotstavljati te time zapravo gušiti vlastitu autentičnost te potiskivati svoju individualnost i ono tko zapravo jesmo.
Bilo bi predivno da su nas učili da se uvijek čvrsto oslanjamo na svoj unutarnji glas i beskompromisno vjerujemo vlastitoj intuiciji.
No ipak, takve sam slobodne i neopterećene duše nalazila u umjetnicima, u stihovima pjesama i svojoj mašti dok bih pjevala te svirala klavir ili gitaru. A i to je velika stvar jer sam paralelno živjela u svom malom svemiru u kojemu su čuda bila moguća, a ta čuda upravo danas i živim.
Foto: Privatna arhiva Tene Duran
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
