Zdrav odnos
s novcem

Tea Noite: Hrvatska kao destinacija možda nije sasvim spremna za luksuzni turizam, ali ga je sasvim spremna naplatiti

Tea Noite: Hrvatska kao destinacija možda nije sasvim spremna za luksuzni turizam, ali ga je sasvim spremna naplatiti

Tea Noite voditeljica je tima poznatog Grand Park Hotela u Rovinju, bavi se restauracijama baštine i co-founder je tvrtke za jedrenje i custom-made putovanja Mediteranom. Zahvaljujući velikom iskustvu u području turizma, a i ususret još jednoj turističkoj sezoni u Hrvatskoj, otkrila je kakvo je stanje s privatnim i hotelskim smještajem.

  • Možemo reći da si vrlo svestrana. Pa kako je krenuo tvoj poslovni put, čime se sve sada baviš i što najviše voliš raditi?

Tea: Moj najveći strah je dosada. Što više toga radim – imam više energije, inspiracije i bolje rezultate. Čovjek bi pomislio – kriva fizika, ali više od svega volim dinamiku i po prirodi sam mali istraživač, uvijek spremna za nove izazove i teritorije. Evo nedavno sam veselo krenula na svoj 4. faks, uz vođenje tima vrlo posebnog mjesta, Grand Park Hotela u Rovinju. Radim paralelno na publikaciji knjige o budućnosti zgrade Dječjeg lječilišta u Krvavici, čija je holistička restauracija svojedobno bila tema mog diplomskog rada u UNESCO-vom centru Politecnica di Milana.

Ujedno razvijam i firmu Salt za nautički turizam, a kao mala vidjela sam se ni više ni manje nego kao CEO svemira – nikakve Britney Spears brije, šljokice, vjenčanice; već poslovna žena koja hvata avione i ide na sastanke u dobroj štikli i odijelu. Core područja djelovanja su mi arhitektura i dizajn (još povremeno radim projekte, najzanimljivije su mi intervencije u postojeće stanje i restauracije; projektirala sam hotele, stanovanja, javne prostore), također business consulting i dizajn usluga (radila sam s upravama regionalnih korporacija i javnim tijelima te imala priliku biti uključena na fantastičnim big-scale projektima kao sto je razvoj NEOM-a u Saudijskoj Arabiji).

Voljela bih razviti vlastiti biznis, biti na čelu globalne korporacije i ući ozbiljnije u predavačke vode, jer uživam u razvoju drugih i radu s ljudima koji dijele radost učenja i stvaranja.

Foto: Prijedlog prenamjene napuštenog lječilišta na Makarskoj Rivijeri u hotel 

  • Zašto baš luxury hospitality? Po čemu se takva usluga razlikuje od standardne hotelijerske usluge?

Tea: Specijalizirala sam se za luxury hospitality jer me uvijek fascinirao kompleksni sustav hotela i njegova socijalna funkcija kao meeting point cijelog svijeta u jednoj točci.

Putuješ, a stojiš na mjestu. Cijenim estetiku i kreativnost, a upravo se iz hotela izrađaju najzanimljivija zdanja današnjice i kontinuirano preispituju svoju ulogu pa samim time postaju mjestima gdje se susreće vrhunska gastronomija, arhitektura i umjetnost. Odmičemo se od ideje mjesta prenoćišta, razmišlja se o odnosu s destinacijom, okolišem, zajednicom, digitalnom iskustvu.

Specijalizacija u smjeru hotelijerstva bila je i strateška odluka, s obzirom da turizam u Hrvatskoj nosi četvrtinu BDP-a (neslužbeno i mnogo više), a hoteli su još nedovoljno razvijeni i to će se svakako dešavati nadolazećih godina. Trenutno smo na dnu EU prema udjelu noćenja u hotelima, u odnosu na privatni smještaj – a potražnja svakako postoji. Hotel u kojem radim popunjen je tijekom cijele godine, a noćenje bazične sobe rijetko pada ispod nekoliko stotina eura. Kvaliteta usluge, kao i destinacijska ponuda moraju pratiti cijenu.

Gosti su nam glumci, prinčevi i princeze, poznati nogometaši i business ljudi, te low key bogataši čiji lifestyle određuje standarde koje moramo biti spremni isporučiti i opravdati njihovo povjerenje. Pojam luksuza je vrlo personalan – za nekog je to diskrecija i intima, za nekoga ekskluzivnost proizvoda i usluga dostupni samo njima, za nekog bling bling luxury.

Mnoge hrvatske, ali i globalne tvrtke pokušavaju prodati Porschea, a nabavljaju dijelove za Forda. Hrvatska kao destinacija možda nije sasvim spremna za luksuzni turizam, ali ga je sasvim spremna naplatiti. Smatram to problematičnim i dugoročno neodrživim. Klijentima koje privlačimo novac nije problem, ali osoba koja ima novac za luksuzne usluge ima i visoke standarde, vidjela je dobre prakse globalno. Ono što je nama luksuz, za njih je svakodnevnica.

  • Baviš se i jedrenjem i custom-made putovanjima Mediteranom. Možeš li nam reći nešto više o tome?

Tea: Jedrenje je vrhunski lijek za sve control freakove jer jedno zamisliš, a vjetar puše drugačije. Naučiš se prilagoditi i naučiš uživati u procesu. Naučiš da postoje veće sile od naših želja i ideja o svemiru i da će sunce izaći bez obzira na to jesmo li stigli gdje smo planirali, jesmo li se usput isfrustrirali ili nauživali, izgradili ili narušili odnose.

2023. je bila značajna godina jer smo suprug i ja otvorili obrt za nautički turizam te trenutno nudimo usluge škole jedrenja, organizaciju putovanja jedrilicama i katamaranima. Neke od najljepših trenutaka s obitelji i prijateljima provela sam na brodu, a i naše vjenčanje je bila rekreirana tradicija skupljanja mlade – muž me sa svojom obitelji skupio jedrilicom u malom ribarskom mjestu, na našem najljepšem moru.

Ruben, koji je s oceanskog otoka Madeire, je savršen fit za skipera, čovjek je pronašao svoj ikigai – jer ljudi obično budu ili više skloni tehnici brodova ili socijalnoj strani i odnosu s gostima. On posjeduje hibrid obje vještine, jer je tehničar po struci, ali se godinama bavio razvojem restorana i barova, te je totalni people-person. Ima po jednu lokalnu nonu na svakom otoku, vrlo simpatično priča hrvatski i gušta u dizanju drona, pa ćete ujedno imati i lijepe memorije. Preporučam svakome za inovativni team building, obiteljsko putovanje, par dana gušta s prijateljicama ili pak stjecanje vještina jedrenja. Posebno u pred i post sezoni najveći je gušt, najbolji vjetrovi i najviša vrijednost za novac.

Želja nam je proširiti se na nama blizak teritorij Mediterana – Italiju, Španjolsku i Portugal te proširiti djelatnosti na razvoj makrosistema autentičnih doživljaja smještaja, hrane i aktivnosti.

Foto: Maritimna baština kao vječna inspiracija (Salt photography, Stiniva 2023)

  • Kakav je tvoj odnos prema novcu i je li se on mijenjao s godinama?

Tea: Dok sam bila dijete, mama se brinula o kućanstvu, a tata je prihodovao novac. Kao vrlo maloj osobi, bilo mi je jasno da se nikada ne želim naći u sličnoj situaciji i pitati frajera za pare, opravdavati koliko koštaju pelene i ulošci. Uvijek sam se trudila imati svoj budžet i biti financijski neovisna što mi je donijelo veliku slobodu u donošenju odluka s kojima se roditelji nisu nužno slagali, ali u tom trenu sam znala da je to ispravan put za mene.

Kao najstarije dijete, uvijek sam osjećala dužnost u najmanju ruku dijeliti sve na tri i na tome sam zahvalna. Financije slijede izvrsnost i inicijativu pa sam i veliki dio svojih inozemnih studija i troškova pokrila stipendijama i dodatnim poslovima.

  • Štediš li za mirovinu ili druge namjene? Ako da, kako?

Tea: Organizirana sam osoba i imam pod kontrolom vlastite financije te jasne financijske ciljeve. Štedim preko Finaxa za mirovinu, također mjesečno izdvajam iznos za životno osiguranje koje funkcionira kao štednja. Planiram investirati u nekretnine i biznise u kojima vidim potencijal, uključujući i razvoj vlastitog biznisa u budućnosti.

U 20-tima primarno ulažem u sebe i svoja znanja kako bih stekla kompetencije i komparativnu prednost pred ostalima, a u 30-tima planiram ta znanja dobro naplatiti te pametno ulagati te postići određenu kvalitetu života i slobodu. Slobodu izaći iz nezadovoljavajućeg radnog odnosa, slobodu postaviti svoje uvjete, slobodu razvijati djecu i mlade, osobne odnose te vlastiti biznis.

  • Kako uživaš u novcu? Na što ga najviše voliš potrošiti?

Tea: Još se učim uživati u trošenju novca, jer odrasla sam u skromnim uvjetima, u razdoblju nakon rata, od strane roditelja koji su sve stvorili svojim radom – i ja zajedno s njima. Ponekad mi se čini da sam krenula smjerom arhitekture jer smo godinama tijekom mog djetinjstva gradili kuću, ciglu po ciglu, i ponekad je to gradilište postalo poetičnim mjestom igre i stvaranja. Moj suprug ima puno fluidniji i neopterećeniji odnos s novcem te zajedno najviše uživamo probati nove gastro koncepte.

Ne kupujem nešto ako me zaista ne veseli i otkako sam počela pretvarati cijene u sate svoga rada – puno toga se čini nedovoljno vrijednim. Uživam u dobrom društvu, suncu, čaši vina. U vožnji biciklom i zalascima sunca. U slobodi upravljanja svojim vremenom. Nikad nisam vidjela preveliku vrijednost u kupnji robe, kozmetike – vjerujem da svaka žena zaslužuje nametnuti svoju vrijednost intelektom, kontribucijom koja nadilazi sfere fizičkog izgleda, trendova i društvenih očekivanja. Štoviše, izgubim živce u 20-toj minuti sjedenja na bilo kakvom tretmanu sređivanja.

Vodim se principom odgođenog uživanja za materijalne stvari (delayed gratification) i puno ulažem u vlastitu edukaciju i usavršavanja. Trenutno još uvijek prioritiziram svoj rast i razvoj, ispred kratkoročnih financijskih dobitaka. Voljela bih doduše, da u budućnosti to budu sredstva poslodavca – umjesto moji privatni resursi; bilo vremenski, bilo novčani.

Imam jasnu viziju svoje budućnosti – kamenu kuću uz more, s najvećim prozorom, barku ispred, Porsche iza (ranije je dream car bio Fiat 500c, ali onda sam počela raditi u Grand Parku i kriteriji su se povisili), dječji smijeh, kuštravi pas i mini paradajzići u vrtu. Ujedno i luksuz da mogu s poslom skočiti na prvi avion i nastaviti istraživati svijet.

  • Jesi li u svom poslovanju napravila neke pogreške s novcem zbog kojih danas žališ?

Tea: Loše sam ispregovarala različite poslove (od cijene davanja instrukcija, arhitektonskih projekata, čuvanja djece, kulturnih tura, fotografiranja), opravdavajući i sebi i klijentu nižu zaradu svojim procesom učenja. Također pristala sam na plaće niže od onih koje zaslužujem, a bome sam i investirala svu tadašnju ušteđevinu u dionice i obveznice dva dana prije pada bombe u Ukrajinu.

Toliko sam loš pregovarač i podcjenjujem vlastitu vrijednost da mi se desilo da me poslodavac pitao za cifru na razgovoru za posao i rekao da će plaća biti tisuću kuna veća od te koju sam predložila. Da sam ranije izgradila osobni brand i imala veću konzistentnost – to bi mi omogućilo bolju naplatu usluga. Svejedno, ne žalim niti za jednom sekundom niti novčićem uloženim u razvoj vještina jer ih gledam kao ulaganje i monetizirat ću ih kasnije.

  • Što si naučila o novcu od svojih baka, djedova i roditelja?

Tea: Od djedova i baka sam naučila da je siromaštvo normalno stanje, a skromnost poželjna vrlina. Moje životne aspiracije su sasvim drukčije, volim komoditet i dobar dizajn, stvari koje koštaju dosta novaca i ne želim se osjećati loše oko toga. Želim si ih moći priuštiti od svog rada. Od roditelja sam naučila da svojim radom možeš stvoriti život kakav želiš i na tome sam im zahvalna.

Moja baka je kad bolje razmislim bila pravi financijski guru, držala je kasu kuće. Uvijek je govorila da se štedi kad se ima, a ne kad se nema. I uvijek je imala – čak i kad je bila nepokretna, svaki Božić imala je pripremljene novčanice od 20 eura za svako od četrnaestero unučadi. Smatrala je da za svoj rad čovjek treba biti adekvatno plaćen i zadnje što me pitala bilo je jesam li skupila para na sezoni, pa me zapravo posramila jer se nisam dovoljno naplatila.

Učim o novcu i od svojih klijenata. Radim s brojnim bogatim ljudima, ne mislim da su značajno sretniji – često ti ekskluzivni odmori intenziviraju nesuglasice i nezadovoljstva u odnosima. No, u Marbelli sam imala priliku raditi sa predivnom švedskom obitelji koja doma ima svoje golf terene, nekoliko bazena više od Grand Parka, prostoriju za kino i sobu za masažu. Djeca su bila sretna i ispunjena, dobivala vrhunsku edukaciju, imali su bogat društven život, trčkaraju pješčanim plažama.

Svako dijete je imalo svoju dadilju i svaka dadilja svoju čistačicu. Iako roditelji imaju uspješan biznis, postavili su obitelj na prvo mjesto i organizirali biznis da radi za njih. Oni su jedni od najveselijih, najzdravijih, najsretnijih ljudi koje sam upoznala. Da – imaju novac i stvaraju ga, i ne – nisu zli niti mizerni radi toga. Upravljaju svojim vremenom, ugošćuju prijatelje i širu obitelj, uživaju u andaluzijskom suncu i čarima privatnog kuhara.

Foto: Autorska fotografija najdražeg korčulanskog pošipa

  • I za kraj, imaš li neku poruku za naše čitatelje i čitateljice?

Tea: Savjet od moje arhitekt persone – nemojte u životu pomiješati nosive i pregradne zidove. Zdravlje, vještine, zajednica, vrijeme za sebe nosivi su zidovi.

Čitajte pametne knjige i svjesno i agresivno ulažite u sebe, istražujte svijet i sebe – i živjet ćete u izobilju. Kvantiteta slijedi kvalitetu, a za to je potrebno vrijeme. Zato, priuštite si vrijeme za uzet knjigu u ruke uz najveću šalicu kave, sama na terasi.

Jednom mi je mentorica rekla – dok drugi grade nebodere, ti gradiš zigurat – imaš širinu i čvrste temelje. I dok neboder lako padne, ti ćeš čvrsto stajati. Razvojem portfolia vještina, razvijamo i poduzetnički kapacitet. U vremenu kad sve manje ima smisla planirati 5, 10, 20 godina unaprijed – budite znatiželjni i otvoreni za opcije o kojima niste ni razmišljali, i prigrlite raznolike životne uloge koje ne moraju biti međusobno isključive. Život je najljepši kad je multidimenzionalan. Budite i majka i otac i supruga i sestra i brat i kćer i sin i prijateljica, kolegica i mentor i ostvarena poslovna osoba.

Možeš biti na raspolaganju i postaviti svoje granice. Možeš i živjeti na moru i raditi ozbiljan biznis. Možeš uhvatiti zraku sunca i promijeniti svoj put. Možeš biti premlad i prežensko za sjediti za stolom s ministrima i članovima uprava. Možeš biti premalen za činiti velike stvari.

Foto: Privatna arhiva Tee Noite

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podjelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi

5 savjeta kako uštedjeti na osiguranju kuće

Je li Hrvatska porezna oaza ili samo pustinja?

Kako stojite financijski? Donosimo 5 izazova za procjenu osobne financijske situacije!

Prijava za članice

Pretraga

znn