Zdrav odnos
s novcem

Što otac treba naučiti kćer? Radi ono što voliš!

Što otac treba naučiti kćer? Radi ono što voliš!

Kćer mi je nedavno postala punoljetna. Dosta pričamo o tome što planira dalje – čime se želi baviti, koji fakultet želi upisati, što joj je bitno itd.

Često sam puta od nje u tim razgovorima čuo rečenicu, kako je najbitnije da voliš ono što radiš. Jer kad voliš ono što radiš, onda ustvari ne radiš. Kad voliš to što radiš onda si ispunjen i svaki ti je dan zadovoljstvo. No, nisam siguran da je to savjet koji bih joj dao kao najbolji smjer u životu. Zašto?

Jedna od najpoznatijih knjiga od poduzetništvu od Napoleona Hilla se zove: Think and grow rich. Knjiga se ne zove: Do what you love and grow rich. Savjeti poput; ako budeš radio ono što voliš, novac će slijediti su poput; jedi ono što voliš, a kile će padati.

Slažem se da pomaže ako voliš ono što radiš. Može nam pomoći da se osjećamo puni energije i entuzijazma, ali činjenica da volimo to što radimo nema puno veze sa financijskim uspjehom našeg biznisa. Svakako nije presudna za financijskih uspjeh biznisa.

Svaki biznis zahtjeva minimalno tri ključne uloge

1) Umjetnik

2) Operater

3) Vlasnik/Menadžer

O ravnoteži između ove tri uloge, ovisi i uspjeh našeg biznisa. Problem je u tome što su iznimno rijetki ljudi koji imaju sve tri uloge izražene istovremeno. Većina nas ima jednu od ovih rola dominantniju u odnosu na druge – pitanje je koju.

Iznad vrata Apolonovog hrama u Delfima nije slučajno napisano: Temet nosce. Spoznaj sebe prvi je i ključni korak da shvatimo u kojoj se od ove tri role najbolje osjećamo. Tu se nalazi naš X faktor, kojeg radeći na sebi kao neobrađeni kamen moramo isklesati u vlastito remek djelo.

Na primjer, većina mojih klijenata stomatologa je fokusirana na estetiku, čime jačaju umjetnika u sebi. Za ovu je rolu definitivno ključna emocija i postavka s početka članka; volim to što radim, ovoj roli daje energiju i snagu. Ali što smo više involvirani u jednu ulogu, to je potrebnije pronaći način da zadovoljimo u druge dvije uloge. Drugim riječima, nema ništa loše u tome da se primarno razvijamo u smjeru kliničke izvrsnosti, sve dok imamo rješenje za role operatera i vlasnika/menadžera.

To je ključni trenutak u svakom biznisu, bez obzira o kojoj se djelatnosti radi. Ako postanemo eksperti samo u ulozi umjetnika, vjerojatno ćemo zarađivati za dobar ili odličan život. Neki od nas će zarađivati i za natprosječno dobar život. Ali nikad nećemo biti slobodni od svog posla, jer će posao upravljati nama i ako se samo mjesec dana ne pojavimo na poslu, naš će umjetnički biznis vjerojatno doći u probleme – jer previše toga ovisi isključivo o nama.

Foto: Pexels

Ni jedan ozbiljan investitor neće uložiti novac u takav biznis, jer je sav rizik koncentriran u jednu točku – u vas. Ako nema vas, nema ni biznisa.

Cijeli ovaj disbalans ćemo vjerojatno opravdavati u svojoj glavi količinom novca koji možda zarađujemo, ali jedini siguran ishod za ovaj poslovni scenarij je da ćemo u nekom trenutku jednostavno postati preumorni. I količina novca koju zarađujemo neće više biti dovoljna za opravdanje. Količina novca neće biti dovoljna za popunimo rupe koje se nalaze u nama.

Za dugoročno održivi i financijski uspješan biznis, umjetnik se mora ekipirati s operaterom i menadžerom.

Ako ne znate kako, napravite ono što rade svi vrhunski sportaši, uzmite trenera. Iako je to u sportu notorna činjenica već desetljećima, u biznisu je to još uvijek tabu tema, posebno na našim prostorima.

Da, nije lako pronaći dobrog trenera i da, postoji kao i u bilo kojem drugom poslu, veliki broj ljudi koji će vam pokušati prodati maglu. Ali, to ne znači da trebate odustati u startu. Vrhunski trener će vam pomoći da u kraćem roku napravite bolji rezultat.

Kad pišem ove članke, pišem iz vlastitog iskustva. Pišem zato da ne ponavljate greške koje sam ja u 30 godina poslovne karijere napravio. Pišem zato da se i ja emotivno distanciram od svojih tvrtki, kako bih realnije mogao sagledati vlastito poslovanje. Pišem zato što je to moja mentalna teretana u kojoj isključivo ja moram podizati utege da bih napredovao.

Ne pišem zato da drugima dijelim lekcije. Ne morate se uopće složiti sa mnom – to je čak i poželjno, jer kroz vaše komentare dobivam perspektive o kojima možda nisam ni razmišljao. Ali, svaki put kad sjednem za računalo i počnem pisati, ustvari radim na svom biznisu, a ne u svom biznisu. Pišem za sebe. Pišem da postanem bolji u tome što radim.

Svaki novi članak dodatno jača moju polugu promišljanja o biznisu, koja je jedna od najbitnijih poluga koju vlasnik ima – jer mudra knjiga kaže Think and grow rich.

I da, volim to što radim – inače ne bih bio tu već tri desetljeća. Ali to nema nikakve veze s financijskim uspjehom mog biznisa. Biznis je intelektualna igra. Svrha te igre je financijski uspjeh. Ta igra ima svoja pravila i jezik. Ako ih ne znamo, ne možemo je igrati.

Mojoj kćeri tek slijede najvažnije financijske lekcije, jer bez financijske pismenosti neće moći sudjelovati u intelektualnoj igri biznisa – bez obzira čime se konačnici bavila u životu.

Foto: Pexels

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi

Branimir Brkljač: Kroz Mokrin House u par godina prošlo je stotine digitalnih nomada iz preko 50 zemalja svijeta

Zašto je psihologija u investiranju toliko bitna?

DigitalPub Day 2024 okupio vodeće stručnjake digitalne industrije

Prijava za članice

Pretraga

znn