Zamislite život u kojem su Vam iznenada nezadovoljenje ili nepodmirene fiziološke potrebe, potrebe za sigurnošću, ljubavi, pripadanju, poštovanju i samoostvarenju.
U sociologiji se takva pojava naziva relativnom deprivacijom.
Važno je naglasiti da pojedinci koji žive u lošijim životnim okolnostima mogu imati manji osjećaj depriviranosti za razliku od pojedinaca koji su navikli na bolje životne prilike.
Relativno deprivirana osoba je nezadovoljena zbog osjećaja financijske ili druge zakinutosti u odnosu na neku referentnu skupinu – nekime s kim se želi poistovjetiti, a joj životne okolnosti to (više) ne dopuštaju.
Uzroci teorije relativne deprivacije najčešće su ekonomske krize i politički režimi koji ponekad iznenada i naglo mijenjaju životne navike pojedinaca.
Primjerice, samohrana majka navikla je na prosječne životne okolnosti. Izgrađena karijera, natprosječna mjesečna primanja i osjećaj sigurnosti omogućavaju joj dobar život sve do onog trenutka kada joj ekonomska kriza ne naruši navike. Gubi osjećaj sigurnosti i veliki dio financijskih sredstava potrebnih za daljnje zadovoljavanje svojih potreba i potreba svog djeteta – samohrana majka sada je suočena sa relativnom deprivacijom.
Kako nejednakost dohotka raste, raste nezadovoljstvo i usporedbe od strane pogođenih skupina ljudi. Relativna deprivacija uvelike ovisi o dohotku što dovodi do statusne anksioznosti, povećava razinu stresa s nizom negativnih posljedica na psihičkoj, fizičkoj i društvenoj razini te ponekad dovodi do prekomjerne potrošnje zbog izraženog financijskog nezadovoljstva.
I za kraj, svatko se u životu barem jednom susretne sa relativnom deprivacijom. Ukoliko do toga dođe ili ste trenutno u teškom životnom periodu, sjetite se da nakon kiše uvijek dolazi sunce!
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
