Praktičarka integrativne medicine Ana Kutija: Najvažnija investicija je investicija u sebe
Ana Kutija praktičarka je integrativne medicine s fokusom na manualnu terapiju i vlasnica Ana Kutija Centra u Zagrebu. S više od 25 godina iskustva kombinira stručno znanje medicinske sestre, sportsko-medicinskog manualnog terapeuta, kineziterapeuta, DNS trenerice, yoga učiteljice te certificirane PNEI terapeutkinje kako bi pomogla ljudima u prevenciji i liječenju raznih zdravstvenih problema.
Specijalizirana je za Scarwork terapiju (tretman ožiljka), a redovito organizira radionice, edukacije, predavanja, konferencije i projekte volontiranja te sudjeluje u međunarodnim konvencijama i znanstveno-stručnim konferencijama.
Ana: Pa put je izgledao dosta interesantno…
Sjećam se da mi je mama rekla da kada sam imala 3 godine i bila hospitalizirana da joj je odjelna sestra rekla da izlazim iz svog krevetića i hodočastim po sobi smirujući drugu djecu i koordiniram sestre kome što treba od djece (ovaj je žedan, ovaj je gladan, ova se upiškila i sl.), gdje je zaključila da ću sigurno biti u ovoj struci. I onda sam u 7. razredu osnovne škole na satu razredne zajednice kad nas je učiteljica pitala što želimo biti izgovorila: želim biti maserka (točnije htjela sam masirati ljude i nisam imala apsolutnog pojma kako bi se to zvalo. Uz prolom smijeha cijelog razreda, kompletno crvena u licu, posramljeno sam sjela nakon što sam to izgovorila i poklopila se ušima… s obzirom da su svi htjeli standardno biti plesačice, glumice, pjevačice, doktorice, odvjetnice, a ja sam htjela masirati).
Onda nije postojala srednja škola za fizioterapeute, već samo viša, a istovremeno sam pokazivala interes i za crtanje, odlučila sam upisati srednju primijenjenu – ta ideja nije prošla kod mojih roditelja, već su me upisali u medicinsku. Nisam požalila i strašno mi se dopalo, unatoč tome što je bila jedna od najstrožih i najtežih srednjih škola.
Nisam odmah mogla početi raditi kao medicinska sestra. Morala sam proći godinu dana stažiranja i stručni ispit, a onda sam volontirala – u bolnici šest mjeseci i po domovima zdravlja preostalih 6. Da zaradim novac, čuvala sam djecu i čistila. Radni dan je trajao unedogled… Kako mi roditelji nisu mogli priuštiti plaćanje faksa ili tečajeva, morala sam sama pronaći način. I našla sam ga – neke moje prijateljice iz djetinjstva su završile srednju kozmetičku školu i učile su me osnove – od čišćenja lica, do njege tijela, depilacije i sl.
I tu kreće putovanje… igrom slučaja upoznala sam ženu koja je pekla i prodavala palačinke na Cvjetnom trgu čiji je redoviti kupac bio jedan od najpoznatijih fizioterapeuta i vlasnik salona u Zagrebu. Ona nas je upoznala i dogovorili smo probni rad od tjedan dana. Svaki dan sam ga trebala dva sata masirati da naučim sve tehnike. Zaposlio me i zbilja naučio masirati. Nakon njega, sva vrata su mi bila otvorena.
Zaposlila sam se kao terenska medicinska sestra, a vikendima radila po raznim kozmetičkim salonima. Nakon 5 godina takvog rada, gdje su me jedva spasili u bolnici, odlučila sam stati na loptu. Kad je neizvjesno hoćeš li preživjeti ili ne, sve ti postane kristalno jasno, svaka nedoumica padne u vodu, svaka nesigurnost se istopi. Skroz sam promijenila poslovni sistem, dala momentalni otkaz kao medicinska sestra (zadržavala sam ga zbog prividne sigurnosti zvane sigurna mjesečna plaća kroz 12 mjeseci), otkazala nekoliko salona i odlučila raditi samo za sebe.
Foto: Ana Kutija
Pokrenula sam svoje dok je internet još bio u pelenama. Ja i moja Nokia 3310. Nit vodilja mi je bila da pomognem klijentima spojiti tijelo i um – nismo, niti ćemo ikada biti zasebni odvojeni segmenti. Cjelina smo. Kao medicinska sestra, uvijek mi je nekako nedostajao taj segment povezivanja.
Završila sam dodatne edukacije iz manualne terapije, bila sam na tragu cjeline, onda je došla yoga i sve je nekako sjelo na mjesto. Um, duh tijelo – silne tehnike, od disanja, meditacija, mentalnog opuštanja, zvuka, mirisa i fizičkog segmenta. Godine provedene u edukaciji i istraživanju počela sam formirati cjelinu. Završnica je bila proučavanje Fascije, tog fenomenalnog Matrixa života, a kruna mog tako željenog holističkog pristupa prema mojim klijentima je PNEI– psihoneuroendokrinoimunologija i stvaranje jedinstvenog koncepta tretmana.
25 godina radnog iskustva od čega više od 15 godina rada s profesionalnim sportašima te klijentima sa različitim zdravstvenim problemima i stresom i subspecijalizacijom rada na ožiljcima (scarwork tretmanima), mogu mirno reći da mi je srce na mjestu i da osjećam veliko zadovoljstvo i mir u srcu znajući da mogu pomoći klijentima da se povežu i olakšam im proces.
Što se tiče samog businessa, prvi kamen spoticanja nakon godina samostalnog rada je vođenje posla. Nitko me nije na to pripremio. Nitko nas nije ni na jednoj edukaciji tome učio. Bila sam fokusirana na stručno usavršavanje i nije mi palo napamet da bih se trebala pozabaviti s vođenjem posla.
Ana: Po prirodi sam živac i moja struka me naučila strpljivosti i razumijevanju drugih. Na teži način sam naučila da je potrebno na vrijeme uvidjeti znakove stresa, znati ih prepoznati, naučiti skill-ove za upravljanje stresom i ne plesati na rubu s burnoutom. Koštat će te i to skupo.
Sve ovisi o tome koliko ste mentalno jaki i koliko svoj posao istinski volite. Evo moj primjer: obožavam svoj posao, radim najljepši i “najantistresniji” posao na svijetu, ali vođenje tog posla zahtjeva posebno znanje. Potrebno je znanje iz marketinga i definitivno prodaje, tako da mi je ponekad potrebno puno odmora, puno tehnika disanja, puno meditacija i onda polagano hvatanje u koštac s vođenjem posla.
Ana: Yoga može potencijalno ojačati imunološki sustav kombinacijom tjelesnih, mentalnih i životnih čimbenika. Iako nije čarobni lijek za bolesti, redovita praksa yoge može doprinijeti zdravijem imunološkom sustavu na nekoliko načina, što može biti posebno korisno tijekom hladnijih mjeseci kada ljudi češće obolijevaju. Evo kako yoga može pomoći:
Važno je napomenuti da iako yoga može biti koristan dodatak rutini zdravlja i blagostanja, ne bi je trebalo smatrati jedinim sredstvom jačanja imunološkog sustava. Važan je sveobuhvatan pristup koji uključuje pravilnu prehranu, redovitu tjelovježbu, adekvatan san, dobar cirkadijani ritam, adekvatne dodatke prehrani, opuštanje i higijenske prakse za održavanje snažnog imunološkog sustava, posebno tijekom hladnijih mjeseci kada je rizik od bolesti veći. Yoga može biti vrijedan dio tog sveobuhvatnog pristupa održavanju snažnog imunološkog sustava.
Foto: Ana Kutija
Ana: Šarolik, ali stabilan. Uzajamno se volimo. Naravno, bilo je uspona i padova. Neka uvjerenja (i svjesna i nesvjesna) su postojala, neke sam riješila, neke još rješavam.
Ana: Od mame sam vrlo brzo naučila o financijskoj neovisnosti, obzirom da ona nije imala tu neovisnost. Od mladih dana me učila važnosti vlastitog zarađivanja novca: Nemoj nikada ovisiti o nikome, zaradi svoj novac, nemoj se dovesti u situaciju da moraš moliti muža/partnera da ti da za kavu. Budi samostalna, zaradi za svoj kruh, imajte odvojene račune…
Moram priznati da mi je dala jako dobar savjet i tako me odgajala jer ona nije imala tu hrabrost i tu priliku. Ona ju nije znala stvoriti, a i bila su neka druga vremena.
Od tate sam naučila da je štednja jako dobra i pametna stvar, ako ne pretjeraš (a on ga je znao pretjerati, pa njegove greške ne radim). Naučila sam i da je jeftino u puno slučajeva najskuplja opcija. Ne štedim na kvalitetnim i bitnim stvarima. Od djeda i bake sam naučila da je dobro pomagati i biti nesebičan. Kad imaš i kada nemaš, uvijek možeš nešto dati, pa čak i 10 centi, jabuku ili osmijeh…
Ana: Od malena sam pokazivala veliku znatiželju, a kasnije se to pretvorilo u glad za učenjem… Sve me zanimalo i sve sam htjela isprobati. Svaka opcija činila se primamljivom na svoj način. Smatram da je najvažnije investirati u sebe. Za mene to znači ulagati u edukaciju.
Drugo u što volim investirati su putovanja. Putovanja su za mene više od običnog odmora; ona su izvor inspiracije i učenja. Svako putovanje donosi mi nova iskustva, upoznavanje s različitim kulturama i tradicijama te proširuje moje horizonte.
I dok su edukacije i putovanja postali ključni dio mog života i načina na koji investiram svoj novac, osjećam da postoji još mnogo toga što mogu istražiti. Možda ću jednog dana imati hrabrosti i znanja za ulaganje u nešto novo. Motaju mi se po glavi neke ideje…
Ana: O da i to dosta, unatoč tome što sam vrlo pragmatična osoba i ziheraš. Bilo je momenata moje naivnosti, a bome i nedostatka znanja koja su me koštala. Iz svake pogreške sam naučila lekciju. Nisam sklona visokom riziku i ne ulazim u ništa glavom bez obzira. Volim dobro promisliti/prespavati odluku ili ideju. Ono što me koštalo najviše je slijepo vjerovanje drugima, bez da provjerim pozadinu ili nadgledam neke stvari.
Ana: U srcu vaše vizije za ovaj portal stoji snažna želja vidjeti financijski neovisne žene kako uspijevaju u svijetu koji često nameće izazove i prepreke.
Moja poruka jest; nemojte nikada izgubiti hrabrost, znatiželju i volju za učenjem. Ustrajte čak i kad je teško (a bude teško), vjerujte u sebe, potražite pomoć i okružite se podržavajućim ljudima. Ponekad idite protiv struje, mijenjajte uvjerenja koja vas ograničavaju, preispitujte sebe, svoje odluke i radite na sebi. Dosljednost prema vlastitim ciljevima je ključna. Budite autentični i nemojte se bojati zatražiti pomoć. Tko pita, taj ne skita!
Foto: Ana Kutija
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
