Perfekcionizam kao samoporažavajuća praksa: Kako ga prevladati i postići održivu izvrsnost
Perfekcionizam se u poslovnom kontekstu može definirati kao opsesivna potreba za postizanjem besprijekornih rezultata u svakom aspektu posla. Radi se o uobičajenoj osobini među ambicioznim profesionalcima, ali kada se razvije u samoporažavajuću praksu, može postati ozbiljan problem.
Postoji velika razlika između savršenstva i izvrsnosti. Težnja za izvrsnošću vrijedna je divljenja, međutim, perfekcionizam koji podrazumijeva postavljanje nerazumno visokih standarda i stalnu usmjerenost savršenstvu često dovodi do osjećaja nezadovoljstva, tjeskobe pa čak i depresije.
Također, može spriječiti napredak i kreativnost jer su pogreške i eksperimentiranja neizbježni dijelovi rasta. Umjesto toga, težnja za napretkom i učenje prihvaćanja nesavršenosti može u konačnici dovesti do većeg uspjeha i sreće.
Perfekcionizam često proizlazi iz uvjerenja da biti najbolji zahtjeva neumoljivu potragu za savršenstvom. Takvo razmišljanje može stvoriti krug sumnje u sebe, što dovodi do potrebe za vanjskom potvrdom i stalnog straha od neuspjeha.
Foto: Unsplash
Također, perfekcionizam je često ukorijenjen u potrebi za kontrolom, što može biti način da se upravlja tjeskobom ili izbjegnu osjećaji neadekvatnosti. Strah od kritike ili odbijanja također može ometati napredak i spriječiti preuzimanje rizika. Tako težnja za savršenstvom može stvoriti negativnu povratnu spregu, gdje strah od neuspjeha postaje samoispunjavajuće proročanstvo.
Idemo zato pogledati kako doskočiti poražavajućim efektima perfekcionizma i usmjeriti se na postizanje održive izvrsnosti.
Ključno je prepoznati znakove samoporažavajućeg perfekcionizma poput pretjerane analize, straha od neuspjeha, odustajanja, odgađanja, odugovlačenja i nemogućnosti delegiranja zadataka. Kada smo svjesni tih mehanizama, lakše ćemo pronaći načine za prevladavanje izazova.
Postavljanje realnih ciljeva i očekivanja ključan su korak u prevladavanju perfekcionizma. Potrebno je naučiti kako postaviti ciljeve koji su izazovni, ali dostižni. Važno je prihvatiti i da pogreške mogu biti korisne lekcije za rast i poboljšanje. Stalni pokušaj dostizanja nerealnih ciljeva i frustracija zbog neuspješnih rezultata izvor su velikog stresa, razočaranja, gubitka volje i apatije.
Perfekcionisti često osjećaju da sve moraju učiniti sami, čak i kada je to nepotrebno ili neučinkovito. Prepoznavanje rutinskih zadataka ili zadataka koji zahtijevaju posebne vještine omogućuje njihovo uspješno delegiranje drugim članovima tima ili outsourcing.
Delegiranje oslobađa vrijeme i razvija povjerenje i suradnju među članovima tima, te omogućuje fokusiranje na što najbolje radimo i gdje najelegantnije postižemo održivu izvrsnost.
Strah od neuspjeha može biti snažna prepreka na putu do izvrsnosti. Taj strah možemo prevladati prihvaćanjem neuspjeha kao prirodnog dijela procesa razvoja. Možemo ga gledati iz pozitivne perspektive, izvući korisne lekcije iz njega i koristiti ga kao motivaciju za daljnji napredak.
Važno je pronaći razlog zašto radimo određenu aktivnost. Taj razlog može nas potaknuti da ne budemo opterećeni donošenjem odluka, detaljiziranjem, odgađanjem ili odustajanjem.
Postavimo si pitanje: koja je svrha te aktivnosti i koji joj je cilj? Želimo li se svidjeti nekome? Kako to da smo se toliko vezali? Što će se dogoditi ako ne bude uspješno i zašto mi je to toliko važno?
Fokusiranje na svrhovitost daje nam motivaciju i potiče nas da uživamo u procesu rasta i razvoja.
Na svom profesionalnom putu i sama sam se dugo suočavala s teretom perfekcionizma osjećajući njegove posljedice na vlastitoj koži. Trebalo mi je dosta vremena da shvatim kako me taj konstantni zahtjev za besprijekornošću usporavao i ograničavao u različitim aspektima mog posla. Posebno je bio izražen u situacijama kada sam se trebala izložiti u nečemu u čemu sam bila nova.
Iako su mnogi oko mene prepoznavali, podržavali i poticali moje talente i potencijale, ja sam se suočavala sa unutarnjim kritičarem kojim me uvjeravao da nisam dovoljno dobra, te da bih mogla biti kritizirana, loše ocijenjena, prozvana ili isključena. I premda nisam nikada odustajala, taj me kritičar pratio na mom putu, prizivajući velike količine stresa i negativnih emocija.
Ono što mi je najviše pomoglo da prevladam tu praksu i da ostanem ustrajna u svojim naporima je svijest o tome kako u mome radu uopće nije riječ o meni. Svrha radionica, individualnih savjetovanja, ovih članaka i svega ostalog što radim nije dokazivanje vlastite vrijednosti, već pružanje vrijednosti drugima. Oduvijek je tako bilo, ali strah od neuspjeha zasjenjivao je pravi razlog moga rada: doprinos ljudima.
Sada znam, a iskustvo mi to neprestano potvrđuje da svaki sudionik iz svakog susreta ili teksta odnosi nešto za sebe – barem jedan novi uvid, poticaj ili ono što mu je u tom trenutku najpotrebnije.
Takav stav čini me slobodnijom i ispunjenijom u svom radu. Dopuštam svojim idejama da slobodno teku i dosegnu druge ljude, bez nepotrebnih ograničenja. To je za mene prava vrijednost koja me čini iskreno sretnom i motiviranom. Do ovih spoznaja došla sam kroz predani rad na sebi, česte refleksije, otvorenost za promjene i duboku zahvalnost prema svim ljudima koji su bili uz mene, kao i prema svima onima koji su mi pružili povjerenje na putu njihova razvoja.
Pronađite svoj razlog i svrhu djelovanja i puno ćete lakše primijeniti sve ostale strategije na putu rješavanja perfekcionizma. Time ćete se otvoriti većoj slobodi i zadovoljstvu u životu. Dopustite si biti nesavršeni i uživajte u procesu rasta i razvoja.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
