Odvjetnica odgovara: Što je alimentacija i na kojih 6 načina ju je moguće naplatiti?
Pričamo o uzdržavanju koje je jedno od temeljnih djetetovih prava (čitaj onda i osnovnih dužnosti roditelja) jer, da bi razgovarali o djetetovom pravu na mišljenje i izražavanje mišljenja (npr.), kvalitetno obrazovanje i razvoj itd. moraju mu biti zadovoljene osnovne potrebe.
Koliko je to pravo važno, pokazuje činjenica da je ono zajamčeno u Ustavu Republike Hrvatske (najviši pravni akt naše države) i u međunarodnim dokumentima (koji su po pravnoj snazi iznad zakona, npr. Konvencija UN-a o pravima djeteta, Konvencija UN-a o ostvarivanju alimentacijskih zahtjeva u inozemstvu, ugovori koje su međusobno sklopile države).
Dakle, riječ je o pravu djeteta koje je standard u međunarodnoj zajednici, a ne ideja hrvatskog zakonodavca.
Priča o uzdržavanju počinje u slučaju razvoda braka (ili prestanka izvanbračne zajednice) kada roditelji djeteta odlučuju (ili sud umjesto njih) s kojim od njih će dijete živjeti.
Roditelj s kojim dijete živi uzdržava dijete na način da mu osigurava zadovoljenje svakodnevnih potreba (u vidu smještaja, prehrane, osobne higijene, skrbi o zdravlju, odijevanju, odgoju, obrazovanju). Roditelj s kojim dijete ne živi dužan je također uzdržavati svoje dijete, na način da plaća određeni mjesečni novčani iznos i time zadovoljava djetetove materijalne potrebe.
Ovo nije mišljenje pravnice, to piše u Obiteljskom zakonu.
Ako se roditelji ne dogovore o iznosu uzdržavanja, odredit će ih sud uzimajući u obzir Odluku o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za uzdržavanje maloljetnog djeteta i Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (obje objavljene za 2020. godinu u Narodnim novinama br. 39/20.).
Kada je iznos uzdržavanja određen, a roditelj koji ga je dužan plaćati to dobrovoljno ne čini, imate nekoliko mogućnosti.
Najprije, pokrenuti ovršni postupak putem kojeg će se iznos uzdržavanja prisilno naplatiti iz redovitih primanja i drugih novčanih sredstava koja taj roditelj ima na računu ili/i iz skupljih pokretnina koje ima u svom vlasništvu (npr. automobil, mobitel, računalo, play station, sprave za vježbanje, tv, gadgeti, satovi) ili/i iz nekretnine koju ima u svom vlasništvu.
Ako nije u radnom odnosu (jer radi na crno), postoji mogućnost prijave inspekciji.
Ako roditelj koji je dužan plaćati uzdržavanje napusti Republiku Hrvatsku, to i dalje ne znači da će se moći osloboditi obveze uzdržavanja. Svijet je danas umreženiji nego ikada prije.
Ako se roditelj nalazi u EU, postoje propisi EU koji omogućuju ovrhu i u drugoj državi članici. Tamo je puno manja vjerojatnost da će raditi na crno.
Ako se nalazi u zemljama koje nisu članice EU, postoje ugovori među državama koje omogućuje različite načine pravne suradnje i izvršavanja sudskih odluka kao i mnogostrani međunarodni ugovori (konvencije) koje to reguliraju i omogućuju.
Osim toga, odvjetnici danas mogu kvalitetno komunicirati barem na engleskom jeziku i poznaju kolege u mnogim državama, što olakšava provedbu sudskih odluka.
Razumijevajući da dijete ima pravo na uzdržavanje do punoljetnosti – odnosno i kasnije ako se školuje i redovito ispunjava svoje obveze, uključujući i godinu dana nakon završetka školovanja – ako ne može naći posao, sve to do navršene 26. godine života, roditelj koji ne plaća uzdržavanje treba više od tri desetljeća (jer imate mogućnost tražiti ostvarenje dospjelog, a neisplaćenog potraživanja sve dok nije nastupila zastara) kontinuirano poduzimati radnje kako ne bi imao imovine iz koje se može naplatiti uzdržavanje.
Koliko god domišljat bio (ili imao pomoć u tome), izbjegavanje plaćanja uzdržavanja tako dugo (gotovo cijeli njegov radni vijek ili barem jako velik dio radnog vijeka), je gotovo nemoguće (izbjegavati legalno zaposlenje i radnu inspekciju, ne imati vrijednije pokretnine, nekretninu itd.).
Ako ništa od gore navedenog ne uspije, postoje još dvije mogućnosti dobivanja barem određenih sredstava: traženje uzdržavanja od bake i djeda (roditelja čije dijete ne plaća uzdržavanje za njihovog unuka).
Postoji i institut privremenog uzdržavanja sukladno kojem država plaća uzdržavanje, umjesto roditelja koji ga ne plaća te od njega ima pravo potraživati povrat tih sredstava.
Konačno, dobar motivator za plaćanje uzdržavanja često je najava podnošenja ili podnošenje kaznene prijave zbog povrede dužnosti uzdržavanja.
Drugim riječima, neplaćanje uzdržavanja je kazneno djelo za koje je zaprijećena kazna zatvora do tri godine!
Iznos uzdržavanja se može povećati ako su se promijenile okolnosti temeljem kojih je odlučeno o iznosu uzdržavanja.
Zaključno, mogućnosti postoje jer je država, kako bi ispunila svoje međunarodne obveze, stvorila niz mehanizama za ostvarenje tog prava, poučena iskustvima u kojima generacije djece to nisu uspijevala. Neki od tih mehanizama su novijeg datuma i pozitivan su primjer kako se zakonodavstvo mijenjalo pod utjecajem iskustava iz prakse.
Jako dobro znam, osobno i profesionalno, da – imati pravo, nije isto što i ostvariti pravo. Nekad je jako teško ostvariti pravo, ali je pitanje je li odustajanje prihvatljiva opcija i u kojem trenutku. Koja poruka se šalje djetetu? Uskraćuju li mu se time mogućnosti koje mu materijalna sredstva mogu omogućiti?
Ako je razlog odustajanja želja da dijete ostvaruje barem odnos s roditeljem, moje je mišljenje da to nije opravdan razlog.
Upravo zbog odnosa i iz odnosa, roditelj će brinuti o svom djetetu i zadovoljavati i njegove materijalne potrebe.
Ako to ne čini, može li se uopće govoriti o odnosu? Na stranu pravo, čovjek zdrave pameti će uzdržavati svoje dijete i dati mu potrebno – prije nego sebi. Čak i životinje, posebice one s višim stupnjem inteligencije, brinu za svoje potomstvo… Isto vrijedi i za njegove roditelje.
Drugi put detaljnije o načinima ostvarenja prava na alimentaciju.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
