Zdrav odnos
s novcem

Novac u službi dobra: Kako izgledaju filantropija i fundraising u praksi?

Novac u službi dobra: Kako izgledaju filantropija i fundraising u praksi?

Kad sam 2019. godine odlučila otići iz CRVENIH NOSOVA klaunovadoktora, neprofitne organizacije koju sam vodila skoro deset godina i postati poduzetnica koja želi svoje znanje, iskustvo i strast rada u civilnom sektoru ponuditi kao poslovnu uslugu na tržištu, nisam baš previše znala što me čeka, a još manje sam znala da će se u 2020. svijet preokrenuti naglavačke i promijeniti naše navike i načine rada.

Sjećam se savjetovanja koje sam tada imala s Kristinom Ercegović u trajanju ni više ni manje nego pola sata, a u kojem smo postavile okvir strategije mog novog posla, što mi se činilo gotovo nemoguće da u tako kratko vremenu možemo doći do te jasnoće. Tih Kristininih pola sata savjetovanje bila je jedna od najboljih vrsta podrški koju sam dobila u svojim poduzetničkim počecima, a strategija koju smo tada postavile i dalje služi svrsi.

Upravo na tom susretu dodatno mi se potvrdilo da želim pokazati neprofitnim organizacijama, donatorima i široj javnosti kako novac može i treba biti u službi dobra. Na taj način novac vrijedi više jer služi za dobrobit ljudi i društva te pomaže rješavanju društvenih problema i zagovaranju vrijednosti, odnosno stvaranju zdravog društvenog kapitala.

Foto: Unsplash

Pa kako se to može postići?

Prije svega kroz izgradnju kulture filantropije u društvu i profesije fundraisinga u neprofitnim organizacijama, te kroz jačanje transparentnosti i etičnosti u tom području.

Filantropija (čovjekoljublje) predstavlja brigu za čovjeka i zajednicu te aktivnosti koje su usmjerene podršci projektima za opće dobro, volontiranje i zagovaranje. Filantropija odgovara na sljedeća pitanja:

1. Jeste li pomogli nepoznatoj osobi ili nekome kome je pomoć bila potrebna?
2. Jeste li donirali novac, neku materijalnu stvar ili uslugu neprofitnoj organizaciji?
3. Jeste li volontirali u neprofitnoj organizaciji?*
*(prema World Giving Indeks)

S druge strane, fundraising služi filantropiji, pa se zaista može reći da je svrha fundraisinga osigurati da se novac građana i organizacija daruje u dobre svrhe, projekte i programe koji pomažu ranjivim skupinama društva, zagovaraju potrebne promjene ili pomažu u raznim kriznim situacijama.

Fundraising obuhvaća skup znanja i vještina koje služe filantropiji i usmjereni su na stvaranje odnosa s donatorima i podupirateljima organizacije kako bi se stvorio društveni utjecaj i poboljšao život ljudi.

Često je kao poslovna funkcija zanemarena u neprofitnim organizacijama, ne namjerno, već zbog nedostatka ljudskih kapaciteta, načina postavljanja prioriteta, nedostatka znanja te ovisnosti o jednom izvoru financiranja. To je istovremeno umjetnost vođena srcem i znanost bazirana na brojkama. Rođak je marketinga i prodaje, osobito direktnog marketinga jer moramo doći do što većeg broja ljudi i organizacija koji žele i mogu dati podršku misiji organizacije.

Međutim, fundraising nije samo i isključivo usmjeren prema novcu, već obuhvaća i druge vrijednosti koji čovjek ili organizacija daruju za misije neprofitnih organizacija, a to su:

  • Vrijeme – kroz osobno ili korporativno volontiranje
  • Stručna znanja ili posebne talente koje imaju – kroz donaciju svojih usluga
  • Svjedočanstva o tome zašto doniraju, zagovaraju ili volontiraju za neku neprofitnu organizaciju jer se tako povećava vidljivost filantropskih aktivnosti i motivira se druge da učine isto

U svojoj knjizi „Ne radi s novcu, radi se o nama“ Kristina Ercegović je napisala: Ako nemate novac, dajte vrijeme. Dajte znanje. Dajte pažnju. Dajte….nešto.

Upravo tako – svi možemo dati nešto, jer i u doniranju – ne radi se o novcu, radi se o nama i našim vrijednostima, baš kako Kristina piše.
I svi možemo i trebamo pridonijeti. Jer onda možemo napraviti velike promjene. Mali doprinosi velikog broja ljudi mogu učiniti značajnu promjenu.

U tome je najvažnija snaga fundraisinga, ne u količini novca već u broju ljudi koji podržavaju misiju organizacije. To je najveća snaga i kapital koju neprofitna organizacija može imati jer misija svake organizacije treba ljude više nego novac. Kad ljudi daju misiji organizacije pažnju, interes, povjerenje, zagovaranje – samim time jačat će utjecaj koju organizacija ima i novac će biti posljedica svega toga.

Kakvo je stanje u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj ljudi još uvijek ne daju koliko bi mogli jer je tijekom zadnje tri godine samo 8 posto građana doniralo neprofitnim organizacijama, prema istraživanju Zaklade Žuta točka i agencije Media Net provedenom u rujnu 2023. godine.

Većina ispitanika je navela da ne doniraju zbog nedostatka novca (njih 57%), dok je čak 45 posto građana Hrvatske kao razlog zašto nisu donirali navelo nepovjerenje u rad neprofitnih organizacija. Zanimljivo je istaknuti kako je najveći udio onih koji su do sada donirali u skupini visokoobrazovanih, njih 42 posto.

Građani najviše doniraju zbog brige prema osobama kojima je to potrebno, čak njih 80 posto, dok njih 22 posto donira jer je to u skladu s njihovim vrijednostima, a njih 16 posto zato što su im pristupili djelatnici neprofitnih organizacija i tražili donaciju.

Kako potaknuti ljude na doniranje, volontiranje i zagovaranje?

Moje iskustvo, a i uvjerenje, je da to možemo postići na način da gledamo fundraising kao „posao donošenja radosti“. To kažu i najveći praktičari fundraisinga u svijetu, kao što je osnivač jedne od najpoznatijih fundraising škola – Lilly Family School of Philanthropy u Americi, dr. Hank Rosso. Njegova izjava kako je fundraising nježna umjetnost učenja radosti doniranja (The gentle art of teaching joy of giving) upravo najbolje opisuje što fundraising je i što bi trebao biti.

Nježna umjetnost izgradnje komunikacije s ljudima, nema manipulacije i emocionalne ucjene i uključuje edukaciju o ljepoti i radosti davanja (suprotno od žicanja i prošnje).

Kako će onda fundraising donijeti radost?

Tako što ćemo komunicirati prema donatorima na način da im pobudimo interes za našu misiju, da to ima značaj za njihov život ili im daje neku vrijednost. Komunikacija u fundraisingu je prvenstveno o donatoru, a ne o organizaciji.

Temeljno pravilo uspješne fundraising komunikacije je: 45 posto je o donatoru, 45 posto o korisniku, 10 posto o organizaciji.

I tu je sigurno najveći izazov u fundraisingu – kako dobro komunicirati o drugome, jer smo uglavnom naviknuti govoriti o sebi, a posebice kad smatramo da imamo nešto značajno za reći.

Perspektiva u fundraisingu je drukčija – u središtu je donator i njezina/njegova uloga u misiji organizacije. Jer donacija je investicija donatora u misiju organizacije, odnosno u vrijednosti do kojih je donatoru stalo i temelji se na dobrovoljnoj odluci donatora da to učini.

Donator ulaže u nešto za što vjeruje da će stvoriti dodatne vrijednosti za čovjeka, zajednicu ili društvo u cjelini i očekuje „povrat“ svoje investicije kroz poboljšane uvjete života, promijenjeno ljudsko ponašanje ili stvaranje potrebne društvene promjene.

Upravo tome svjedoči najnoviji primjer donacije dr. Ruth Gottesman, 93-godišnja udovice financijskog stručnjaka s Wall Street-a koja je u ponedjeljak, 26.2.2024. donirala milijardu dolara medicinskoj školi u Bronx-u, Albert Einstein College of Medicine. Njezina namjera je da se ta donacija iskoristi za pokrivanje školarine sadašnjim i budućim studentima kako bi svoje liječničke karijere započeli bez dugova za školarinu koji često premašuju 200.000 dolara, te da se omogući studiranje onim studentima koji taj trošak ne mogu priuštiti.

Kako piše The New York Times, Dr. Gottesman bivša je profesorica na toj školi, a ova donacija jedna je od najvećih dobrotvornih donacija obrazovnoj ustanovi u Americi i najvjerojatnije najveća jednoj medicinskoj školi.

Ovakve vijesti uvijek pokažu koliko je velika snaga velikodušnosti i kako trebamo koristiti svoja bogatstva, bez obzira koliko velika ili mala ona bila, za opće dobro, odnosno za dobrobit što većeg broja ljudi. Tada novac zaista služi dobru.

I prema tome, neprofitna organizacija koja prima donaciju mora donatoru pokazati i dokazati da ju je upotrijebila za dobro kojem je donacija namijenjena. To znači da razina transparentnosti prema donatoru o načinu kako se donacija troši i razina etičnosti u donošenju odluka unutar organizacije mora biti na najvišem nivou. Nema kompromisa kad nam donator daje povjerenje. Jer povjerenje se ne smije iznevjeriti, niti po koju cijenu. Jer u tom slučaju ta donacija više ne služi onoj svrsi za koju je dana.

I za kraj, kako se traži novac ili podrška za misiju organizacije?

Strastveni fundraiseri će vam reći – kroz pričanje priča o tome koji problem postoji, koje rješenje tog problema vaša organizacija nudi i koja je uloga donatora u tom rješenju. Prema Joan Garry, donacija je direktni rezultat sjajne priče koju je ispričao netko tko predstavlja organizaciju – bilo da se radi o direktoru organizacije, zaposleniku, volonteru, korisniku, donatoru ili javnoj osobi koja je ambasador organizacije.

Ono što svaka dobra fundraising priča treba sadržavati je – istinu, emociju, osjećaj hitnosti za akciju i najvažnije – ulogu donatora u toj priči. Najčešće je ta uloga ona koja će priči dati sretan kraj. Jer donator može i treba mijenjati ovaj svijet na bolje, bilo da se radi o jednoj osobi kojoj će pomoći ili grupi ljudi ili kao što je to učinila dr. Gottesman nekoliko generacija studenata koji će zbog njezine donacije moći lakše završiti svoj liječnički poziv i pomagati drugima kao što je ona pomogla njima.

Fundraising bi uvijek trebao biti poziv na radost davanja i primanja, na osobnu i društvenu odgovornost i iznad svega na ljubav prema drugom čovjeku. Ima li što veće od toga što možemo učiniti za svoga života?

Foto: Unsplash

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi

Priča o cipelama, curama i novcu: Što je uzrok vječno praznog studentskog novčanika?

Je li Hrvatska porezna oaza ili samo pustinja?

Lider u 21. stoljeću: Ne mora biti savršen, ali mora znati kako motivirati i pokrenuti ljude

Prijava za članice

Pretraga

znn