Zdrav odnos
s novcem

Može li se živjeti od pisanja: Kako (dodatno) zaraditi pisanjem knjiga?

pexels aline viana prado 2465877 min

Može li se živjeti od pisanja: Kako (dodatno) zaraditi pisanjem knjiga?

Mnoge zanima tema dodatne zarade, a oni koji imaju talenta/želju/unutarnji za pisanjem, možda razmišljaju da to učine pisanjem i izdavanjem knjiga.

Kako konkretno izdati svoju knjigu, napisala sam detaljno i na svom blogu.

Obično nas prvo muči o čemu pisati i isplati li nam se to (ne mislim samo financijski) uopće objavljivati?

Mnogi od nas kriju zanimljive priče – iako misle da je sve što su prošli normalno, uobičajeno i da to može svatko – pa tako uzimaju svoja iskustva i znanja zdravo za gotovo i pitaju se ma kome to uopće treba. Treba!

Jednom sam naučila na jednom seminaru – Naš talent je nekom drugom lekcija koju je spreman platiti.

Možda ste vi već svašta napisali, ali kao i drugi koji su već štošta napisali sebi za dušu, ne usudite se to objaviti.

Zašto je važno objaviti napisano – zato što naša iskustva nisu samo naša, služe i drugima i možete promijeniti mnoge živote samo ako se usudite na ovaj korak. Upravo ovom rečenicom potakla sam jedan roman drage prijateljice na izdavanje, a koji je postao hit i naišao na brojne pozitivne kritike i struke i publike. A umalo je ostao ležati u njezinoj ladici gdje je već bio proveo dvadeset godina.

Pitali smo Ingrid Divković i Brunu Šimlešu: Može li se živjeti od pisanja?

Naše pitanje danas i ovdje jest – može li se sada zaraditi pisanjem knjiga. Dakle, može li se živjeti od pisanja?

Hoćemo li to pitati autoricu Harryja Pottera ili 50 nijansi sive?

Nećemo, ali smo pitali naše poznate Ingrid Divković i Brunu Šimlešu i evo što su rekli.

ingrid-divkovic-bruno-simlesa

Foto: Ingrid Divković, Bruno šimleša

  • ŽIN: Što je potrebno za napisati bestseller – što su po vašem mišljenju ključni sastojci?

Ingrid: Moje osobno mišljenje jest da ne postoje neki unaprijed zapisani tajni ili ključni sastojci koji bi autoru koji se otisne u izazov pisanja knjige mogli osigurati uspjeh, no ono što zasigurno prolazi kod svakog savjesnog čitatelja, a to govorim iz svog iskustva, jest piščeva nepatvorena iskrenost, idejna i sadržajna autentičnost, benevolentnost i jednostavnost, te prepoznatljiv autorski glas.

stare duše ne stare

Bruno: Bestseller nije nužno odraz kvalitete rukopisa, više pokazatelj da smo pogodili neku žicu. Ili da smo pisali o temi koja sve zanima ili da smo pisali na zanimljiv način.

postati-zdrav

Danas su dosta važne i društvene mreže koje su svojevrsni lakmus papir pa možemo vidjeti što prolazi. No moram priznati da nisam fan literature ukoričenih postova, nekako sam uvjeren da knjiga mora imati dimenziju više, dublje. Ili sedam dimenzija više. No naravno, svatko bira ono što mu odgovara.

  • ŽIN: Što kad imate writers block – kako to rješavate?

Ingrid: Kada imam kreativnu blokadu jednostavno ju prigrlim kao normalan proces stvaranja, ne mučim se s njome niti inzistiram da taj isti tren prođe. Nastojim biti svjesna da u svakome pozivu postoje produktivniji i manje produktivniji dani i da je to ljepota piščeva života i izvora iz kojeg crpi svoju inspiraciju.

Bruno: Izoliram se. Najčešće odem na svoju vikendičicu od 15 m2, bez tekuće vode, ali i ikakvih distrakcija. Blokada rijetko dolazi zbog same knjige jer jednom kada me knjiga osvoji više me ne pušta i rado objašnjava kako želi piti pisana.

Najčešće se radi o tome da me život preangažira pa se oblak spusti nad glavnom idejom knjige. Npr. prošle sam godine napravio dvomjesečnu pauzu jer sam htio biti aktivan u Glini i trebalo mi je desetak dana da se opet spojim s rukopisom. Zaboravio sam o čemu sam već pisao, a o čemu sam samo promišljao pa sam išao iznova čitati rukopis i dobrih desetak dana družio se s rukopisom da ga opet upoznam.

  • ŽIN: Kako pobjeđujete perfekcionizam? Ima li dana kada sve obrišete pa krenete pisati ispočetka?

Ingrid: Ne mogu reći da ne težim određenoj dozi perfekcionizma u svome autorskom radu, no opet druge strane osjećam da je lice perfekcionizma svojevrsno lice straha i da iza njega često leži sumnja i neodlučnost, a to nikako nije dobro za autora, tako da se trudim minimalizirati perfekcionizam, a maksimalizirati autentičnost, čak i kada to znači određeni broj pogreška.

Bruno: Jednostavno – nisam perfekcionist! Knjiga je preveliko biće da bi sve bilo savršeno, a ja previše volim taj proces da bih se stresirao nad svakom idejom i da bih s tim stresom prišao procesu koji definira moju srž.

Dam najbolje od sebe i svaki rukopis prođe kroz barem šest do sedam čitanja prije nego što ga predam izdavaču, ali znam da će uvijek biti grešaka. Kao i u životu – daš najbolje od sebe pa što bude!

  • ŽIN: Podijelite s nama jedan savjet – za sve one koji sad maštaju da bi htjeli napisati knjigu.

Ingrid: Moj je svijet vrlo jednostavan a glasi: Kada osjetite poriv za pisanjem samo sjednite i pišite, ne razmišljajući u kojem će vas pravcu pisanje odvesti i koliko ćete od napisanog imati ili nemati koristi. I najvažnije od svega, pišite srcem, a ne glavom ili excel tablicom!

Bruno: Nemojte pisati knjigu, ispišite sebe. Samo krenite. Ne zato da napišete bestseller i ostvarite se kao pisac, nego da se bolje čujete. Ili da ispišete neku fikciju. Da vidite kamo će vas ideja voditi. A rukopis će onda odlučiti ide li to u smjeru knjige.

Naime, meni se čini da je to dvosmjeran proces i obožavam tu dijalektiku između nas i ideja, između kreatora i kreacije. Jer se nakon nekog vremena brišu granice. Prvo ti pišeš knjigu, a onda kao da ona odlučuje kako želi pisana. Kao da su ti likovi ili ideje stvari, živi…

Ako mogu dati savjet – Nemojte izdavačima predstavljati knjigu rečenicama u stilu: Moji su prijatelji ili moja mama oduševljeni knjigom. Mislim da nije ni potrebno objašnjavati zašto to nije najbolja ideja.

  • ŽIN: Živite li od svojih knjiga?

Ingrid: Već više od sedam godina živim od autorskog rada koji podrazumijeva pet izdanih knjiga koje se vrlo dobro prodaju na području naše regije, no osim književnog rada, bavim se i digitalnim storytellingom, copywritingom te vođenjem radionica kreativnog pisanja u online i offline izdanju. I na koncu, tu su i povremeni TV angažmani te različita predavanja.

Bruno: Danas živim i preponosan sam zbog toga. Naravno, uspjeh nije bio lagan jer sam u dvadeset godina napisao deset knjiga, mnoge od njih objavljene su i u regiji tako da je šest knjiga objavljeno na slovenskom, a po dvije na srpskom, makedonskom, albanskom…
A siguran sam da će nova knjiga (P)ostati zdrav ugledati svjetlo dana i na brojnim svjetskim jezicima.

  • ŽIN: Izdavači ili samoizdavanje?

Ingrid: I jedno i drugo, iako sam samoizdavaštvo osjetila samo s prvom izdanom knjigom nakon čega sam izabrala izdavače koji vode moju cjelokupnu nakladu i prodaju, što meni kao samostalnom umjetniku osigurava dovoljno vremena i prostora za ostale angažmane i kreativne projekte.

Bruno: Oba puta imaju prednosti i mane. Kada sami izdate knjigu imate mnogo više posla i troškova, ali i kontrole nad knjigom, a naravno da imate i više zarade ako je knjiga uspješna. Ljudi ne znaju kako stvari funkcioniraju pa vrijedi reći da autor obično dobije deset posto od maloprodajne cijene i nužno je prodati jaaako mnogo knjiga da biste mogli živjeti od toga.

S druge strane, kada sami izdate knjige, vaša je sva zarada, ali se morate potruditi oko prodaje, distribucije. Veliki knjižarski lanci obično uzmu oko pedeset posto rabata samo da bi prodavali knjigu u svojim knjižarama. Najviše se isplati ako sam prodaješ kroz promocije, predavanja, online…

Frakturu, svog novog izdavača, odabrao sam i zato što se brinu oko stranih prava. Nešto za što nisam imao ni vremena ni vještine. Prvu sam knjigu objavio sam jer nitko drugi nije htio, a sada imam privilegiju da mogu birati.

Da zaključimo, tko tu onda mlati pare na pisanju i izdavanju knjiga?

Izdavaču ide 50 %, distributeru 40 %, a autoru 10 % bruto. Dakle, u Hrvatskoj je to 7% netto.

U prijevodu – ako se Vaša knjiga prodaje po 100 kuna (14 EUR), dobit ćete neto zaradu cijelih 7 kuna (90 centi).

Distributeri, naravno, uzimaju knjige u komisiju – dakle – kad i ako prodaju plaćaju nakon otprilike 30-60 dana.

Ima naravno i situacija kad izdavači plate autoru i cca 30 % avansa za nakladu od 1000 komada unaprijed pa autor tek tada krene pisati.

No, kao i u svemu, sve je stvar pregovora, teme o kojoj pišete, publici, koliko ste poznati i afirmirani autor i dr.

Moje iskustvo zarade od knjiga

Osobno, ja (još) ne živim (samo) od pisanja knjiga, ali sam u plusu i zaradila sam i zarađujem na njima.

No najveći mi je benefit bio i jest pozicioniranje kao stručnjaka u određenom polju i otvaranja niza poslovnih prilika, a uvijek je tu i dodana vrijednost mojim edukacijama i savjetovanjima – i zaista sam puno poslova dobila indirektno kroz knjigu i zbog nje.

Moj savjet za kraj

Na nama je da knjigu pustimo u život i da je na usluzi kome treba. Što će se dalje događati ne znamo, ona počinje imati svoj život neovisan skroz od nas.

Možda postanemo nova J. K. Rowling, a možda samo jednoj osobi promijenimo život.

Najvažnije je kako se mi osjećamo tijekom pisanja, sam proces je ono što mnoge zaista ispunjava. Ako ste jedna od takvih osoba, samo krenite pisati i promatrajte gdje će vas to odvesti. Tko zna…

 

Komentar:

Ingrid Divković; diplomirana profesorica hrvatskog jezika, književnosti i filozofije, književnica, pjesnikinja, autorica pet knjiga i nagrađivanog osobnog bloga te voditeljica kreativne radionice (Ne)podnošljiva lakoća pisanja

Bruno Šimleša; hrvatski pisac, kolumnist, predavač, televizijski voditelj i diplomirani sociolog

Foto: Pexels; privatna arhiva Ingrid Divković i Brune Šimleše

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi
Božić pod opsadom konzumerizma

Božić pod opsadom konzumerizma: Jesmo li zaboravili pravo značenje blagdana?

Kako možete povećati vjerojatnost da banka prihvati kreditni zahtjev?

sentor

Iskusan ste poduzetnik, ali ipak trebate mentora? Sentor je mjesto gdje ćete ga pronaći!

Prijava za članice

Pretraga

znn