Lorena Boljunčić: Želja mi je bila raditi inovativne i profitabilne proizvode u kulturnom turizmu u kojima će gost naučiti nešto o destinaciji, povijesti i suvremenosti
Lorena Boljunčić poznata je poduzetnica iza koje stoji projekt Kuće istarskog maslinovog ulja u Puli – muzeja povijesti i sadašnjosti istarskog maslinarstva za koje je dobila niz nagrada i priznanja diljem svijeta.
Kako je nastala ova inovativna poduzetnička ideja pročitajte u nastavku!
Lorena: U poduzetništvo sam ušla u 40-toj godini. Na vrijeme, ali iz današnje perspektive, voljela bih da je bilo ranije. Međutim, tek sam tada bila spremna i vjerovala/smatrala da znam dovoljno da bih se upustila u nepoznato.
Iako, oduvijek sam razmišljala poduzetnički, gledala kako stvari funkcioniraju na tržištu, što je traženo, hoće li neki proizvodi/usluge zaživjeti, jesu li dobro prezentirani… Do te prijelomne 2013. radila sam u Zagrebu u telekom industriji – u Tele2 sam vodila odjel za razvoj novih proizvoda u sklopu marketing odjela, a u HT-u prepaid segment i za mene je to bilo zaista uzbudljivo razdoblje. Prvo u poziciji izazivača, a onda leadera na tržištu. Dvije perspektive istog biznisa.
Po osnovnoj struci sam povjesničar umjetnosti plus završen magisterij marketinga, a oduvijek jednom nogom u turizmu. Studentska putovanja 90-tih po Istri i Dalmaciji završavala su sa svežnjem prospekata turističkih zajednica u kojima sam primjećivala da su kulturni spomenici samo ukras hotelima, plažama, gastronomiji… I onda se nakon puno godina i iskustva sve posložilo – željela sam raditi zanimljive proizvode u kulturnom turizmu koji će biti inovativni i profitabilni i u kojima će gost zaista naučiti nešto o destinaciji, kulturnoj povijesti i suvremenosti.
Prvi proizvod koji sam lansirala bio je Pula City Tour, panoramski razgled grada Pule autobusom na kat na čiju sam ideju došla tako što me smetalo da se gosti zadržavaju isključivo u centru grada, pogledaju par rimskih spomenika i to je sve što vide i nauče o Puli. Kako sam diplomirala na razvoju Pule u Austro-Ugarskom razdoblju, željela sam da saznaju i druge zanimljivosti (primjerice da je Von Trapp živio u Puli i tu napravio svoju vilu, da je Pula i tada bila europski grad sa željeznicom, tramvajem, hotelima i kojeg su i tada posjećivale mnoge poznate ličnosti). Željela sam u tom proizvodu istaknuti zanimljivosti iz naše nedavne prošlosti – Mate Parlov, najsuvremeniji brodovi koji su 70-tih izlazili iz Uljanika, rock scena u Puli itd.
Lorena: Moje konačno zaljubljivanje u maslinovo ulje dogodilo se kada sam spletom tužnih okolnosti, prvi puta odnijela obiteljske masline na preradu u tek otvorenu suvremenu uljaru u Bale. Mirisi i okusi koje sam tada osjetila natjerali su me da krenem istraživati što se to promijenilo u proizvodnji maslinovog ulja da je odjednom tako dobro, a s druge strane kao povjesničar umjetnosti, počela sam proučavati povijest istarskog maslinarstva. I nakon par godina, znala sam da želim prenijeti cijelo to iskustvo, ne samo povijesnu stranu, već i pokazati što kvalitetno maslinovo ulje zaista jest.
Foto: Kuća istarskog maslinovog ulja
Tako je i Kuća istarskog maslinovog ulja koju sam otvorila 2017. godine kompleksan proizvod koji u sebi sadrži više cjelina. Muzej koji priča zanimljivu priču o istarskom maslinarstvu od rimskog razdoblja do danas je samo prvi dio priče. Drugi su vođene degustacije kroz koje gosti shvaćaju razliku između različite kvalitete maslinovih ulja, drugim riječima uče pozitivne i negativne karakteristike ulja prema međunarodnim standardima. A onda, u našem degustacijskom prostoru, na jednom mjestu kušaju i uspoređuju ulja najpoznatijih istarskih maslinara, ulja s međunarodnim nagradama, shvaćaju razlike između različitih sortnih ulja ili blendova.
I treća vrlo važna cjelina naše Kuće ulja je i veliki prodajni prostor u kojem smo po prvi puta okupili preko 20 vrhunskih brendova ulja istarskih maslinara. Izlažemo njihove nagrade, upućujemo goste da ih posjete u maslinicima, objašnjavamo zašto su jedinstveni. Obrazovali smo na desetke tisuća ljudi iz cijelog svijeta koji se ponovno vraćaju istarskom ulju.
Zanimljivo je da sam za taj proizvod unajmila zgradu od 500 metara kvadratnih – zapuštenog prostora bivše tvornice Arena Trikotaže s raspadnutom fasadom, bez WC-a, s nepristupačnim okolišem u samom centru grada Pule, unutar pješačke zone, u koji nitko nije baš zalazio. U potpunosti je uredila i izvana i iznutra, tako da smo već sljedeću godinu dobili međunarodnu nagradu Big See za unutrašnji dizajn, a od TZ Istarske županije Zlatnu kozu – nagradu za turistički proizvod godine. Postali smo i članovi Kulturne rute za masline Vijeća Europe, ušli u niz turističkih vodiča kao što su američki Rick Steves, francuski vodiči Le Routard te Le Petit Fute; nizozemsko i britansko izdanje Lonely Planet, njemačko izdanje DuMont i Baedeker kao jedna od najzanimljivijih atrakcija u Puli.
I onda je došla korona. Nismo naišli na razumijevanje od strane privatnog vlasnika prostora da nam smanji najamninu te sam odmah nakon kratke sezone 2020. odlučila izaći. Napunili smo 10 kamiona opreme, muzejskog postava, pultove, šankove, stolove iz degustacijske sale, sve odnijeli na skladište, našli novi prostor i u proljeće 2021. započeli ispočetka u novom prostoru.
Tako da nas je razdoblje korone privremeno zaustavilo u razvoju, ali evo s prošlom godinom smo se vratili u punom sjaju i sada se želimo dalje razvijati.
Lorena: Oduvijek sam bila štedljiva i zaista sam oduvijek smatrala da je imanje vlastitog novca jedna velika sloboda u svakom pogledu. Možda sam prema sebi nekad bila i prerigorozna u smislu trošenja, ne volim baš šopingiranje, ali edukacije, putovanja, nova iskustva – za to mi nikad nije bilo teško izdvojiti novac. Samo, nekad je za to bilo manje i novaca i vremena, dok mi je danas nekoliko putovanja godišnje nužnost.
Lorena: Da, štedim. Iako veći dio opet ulažem u biznis.
Lorena: Za vrijeme rada u Zagrebu, ulagala sam u dionice, investicijske fondove, vrlo rano sam kupila stan i otplaćivala ga, a klasičnu štednju u banci imala sam minimalno. Onda je kriza 2008. godine na tržištu kapitala prepolovila moju štednju u fondovima i od tada sam dosta konzervativniji ulagač.
Foto: Lorena Boljunčić
Lorena: Osim putovanja, obožavam nove projekte, nove izazove, tako da uživam dalje ulagati u razvoj postojećeg biznisa ili u nove ideje.
Lorena: Nisam na vrijeme zatvorila poziciju u investicijskim fondovima iako teško je tada bilo znati kakva kriza se sprema. Možda sam mogla uložiti u jedno gradsko zemljište koje sam željela – tada sam mislila da nije previše važno, da mi to ne treba, a danas bi mi dobro došlo za neke nove projekte.
Također, možda sam u neke nove projekte mogla ući s manjom investicijom ili bar naći načina da ona bude manja.
Lorena: Voljela bih da sam ranije postala sigurnija u svoje mogućnosti i sposobnosti. Mislim da mi nitko nije mogao pomoći savjetom dok nisam sama došla do te spoznaje. Možda da je okruženje bilo poticajnije i da nije bilo čudno da djevojka, žena u svojim 25-tim godinama misli o ulaganjima, biznisu.. To bi mi tada dalo poticaja da više slušam svoje instinkte.
Lorena: Dolazim iz skromne i štedljive obitelji, ali obitelji, roditelja koji su najviše cijenili znanje i rad. Uvijek su puno radili i ulagali kako su tada znali. Moja mama je sjajna žena, na poslu je vodila financije u muškom okruženju i uvijek je govorila da žena mora imati svoj novac jer će joj on pružiti neovisnost. A tata je uvijek isticao važnost školovanja i znanja u svakom obliku.
Lorena: Prenosim poruke koje sam naučila od svojih roditelja – učiti, obrazovati se, raditi, a sa svoje strane bih dodala – slušati svoju intuiciju, biti hrabar, okružiti se ljudima koji slično razmišljaju i biti financijski neovisna od prvog radnog dana.
Foto: Privatna arhiva Lorene Boljunčić
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
