Zdrav odnos
s novcem

Lora Pleško: Napokon sam došla do trenutka u životu kada više ne smatram da moram imati hrpu novaca da bih nešto pokrenula

Lora Pleško: Napokon sam došla do trenutka u životu kada više ne smatram da moram imati hrpu novaca da bih nešto pokrenula

Lora Pleško poduzetnica je i suvlasnica agencije za izradu softvera – Mašinerija d.o.o., ali i jedna od osnivačica inicijative Mentoring Byte, besplatnog mentoring programa u sklopu kojeg se osoba koja želi mentorstvo spaja sa željenim mentorom iz željenog ponuđenog područja.

Da je riječ o vrlo svestranoj poduzetnici dokazuje i činjenica da je nekad bila glazbenica, a danas je svoje slobodno vrijeme odlučila ispuniti putovanjima.

  • ŽIN: Kako ti zarađuješ svoj novac? Kako je krenuo tvoj poduzetnički put? Čime se sve sada baviš i što najviše voliš raditi?

Lora: Zaista stoji ona da nas naša okolina jako oblikuje i formira naša mišljenja i stavove. Odrasla sam u inženjerskoj obitelji koja si je mogla priuštiti skijanje zimi i more ljeti i jedino bitno je bilo završiti fakultet i pronaći posao na kojem ćeš marljivo graditi karijeru narednih 30 godina i ići na svoj odmor dva puta godišnje – na skijanje i na ljetovanje.

U tom scenariju rada od 9 do 5 i nemogućnosti da putujem kada poželim se nikada nisam vidjela, ali nisam vidjela niti alternativu tome jer se nisam vidjela niti kao poduzetnica (niti sam znala što je to). U moje tranzicijsko vrijeme to je bila prilično pogrdna riječ rezervirana za one koji kupuju tvornice za kunu i tek od unazad nekoliko godina, s promjenom stanja na tržištu, uspijevam tu riječ izgovoriti bez tog ugrađenog srama, pa tako i sama sebi uspijevam priznati da sam i ja – poduzetnica!

Iako sam završila Filozofski, te 10-ak godina bila aktivan član alternativne glazbene scene, što autorskim radom kroz svoj bend Kimiko i neke druge bendove, a što svirajući i snimajući druge bendove, još sam od srednje škole (u doba windowless kompjutera i dial-up internetske veze), koketirala s kompjuterima i tehnologijom gradeći prvi hrvatski glazbeni portal koji je neslavno propao jer tada još nitko nit’ je imao internet, a kamoli razumio što su web stranice 🙂

Prije 10 godina, kada su se pojavili pametni telefoni i aplikacije za njih, uspijevam nagovoriti supruga, FER-ovca, da napustimo te tzv. sigurne poslove (radili smo u istoj IT firmi) i započnemo svoju priču (ustvari smo prvo mislili živjeti od muzike, ali brzo smo se predomislili – brojke na računu ne lažu).

Nalazili smo se na začetku mnogočega – mobilne aplikacije tek su se počele razvijati i koristiti, vođenje projekata doživljavalo je veliku transformaciju (omiljena metodologija korporacija zvana Waterfall zamijenjena je agilnim Scrum frameworkom), UX (user experience) je postao zanimanje za sebe – u svemu tome sam se našla i snašla savršeno – briga za korisnike kroz dobro izrađen software mi je postala strast i poziv. U tadašnjoj firmi nisu imali sluha za promjene i novotarije i tada sam shvatila da ne želim raditi kako mi drugi kažu, nego onako kako ja osjećam da je dobro – tako je krenuo moj poduzetnički put na iznenađenje moje okoline, a i mene same. Da mi je netko prije samo par godina to bio rekao…

Još se sjećam kako sam na mamin užas objavila da neću više raditi za druge nego da pokrećem nešto svoje i tako je nastala Mašinerija, firma za razvoj custom softvera po narudžbi. Nisam tu bila sama, partneri su mi bili suprug i još jedna kolegica s posla. Mi smo u biznis krenuli organski, postojala je potreba za našim vještinama, koje su na tržištu bile potpuno nove, ali smo kroz nekoliko projekata brzo napredovali. Radilo se o tome da smo stekli disciplinu i metodologiju u prijašnjoj firmi i kad smo to prenijeli u vlastitu proizvodnu mašineriju to je naišlo na dobar odjek kod klijenata i nama se opseg posla brzo povećao te smo radi toga počeli zapošljavati i prenositi naše vrijednosti na druge.

No, shvatila sam da sam ja ustvari skupljačica iskustava i da stalno žudim za gradnjom nečeg novog. Iako i dalje radimo na proizvodnji softvera za strane klijente, trenutno smo umanjili trud za rastom i odlučili neko vrijeme držati status quo, kako bi se mogli konsolidirati i vidjeti u kojem smjeru krećemo dalje, jer nam se čini da više nema smisla skalirati agenciju za razvoj softvera.

Jedna od mojih velikih strasti su putovanja, pa sam sada prebacila fokus na to i organiziram putničku konferenciju Out Of Office – od putnika, za putnike koja će se održati 10. i 11. 3. u Zagrebu. A nekako paradokslano, najviše volim raditi stvari koje uopće ne uključuju novac nego su razmjena dobara, znanja i pomaganja drugim ljudima. Tako sam jako ponosna na volontersku inicijativu koju sam pokrenula s još 3 žene – Mentoring Byte – a koja nastoji potaknuti IT zajednicu na dijeljenje znanja putem mentoriranja.

Foto: Lora Pleško

  • ŽIN: IT je zahvalna branša, no ti imaš i novi proizvod – organizacijsku ploču. Reci nam kako je došlo do toga?

Lora: Wedoo magnetna ploča je moj prvi fizički proizvod. Nakon 10 godina građenja softvera za druge, trebala sam nešto novo, nešto skroz drugačije od digitalnog. Nemam pojma kako se proizvodi fizički proizvod, kako se dolazi do kupaca, kako se distribuira i upravo to mi je predstavljalo izazov – želim saznati kako se sve to radi!

Rastemo samo kada izlazimo iz svoje zone komfora, a ovo što trenutno radim je upravo to – ne znam napraviti baš ništa od navedenog i adrenalin dolazi od učenja o svemu tome i savladavanja svih nepoznanica. Vjerujem da mnoge potencijalne poduzetnice upravo taj strah obuzme – često obuzme i mene, zato sam i krenula s nečim manjim – ali onaj osjećaj kada savladaš jedan od koraka i prepreka koje ti stoje na putu je neprocjenjiv. Tu učimo o sebi koliko smo jaki i da je sve moguće, ako poduzmeš korake. Strah je samo paraliza od poduzimanja koraka – ali treba raditi baby steps (ništa se neće dogoditi preko noći) i ako te korake zaista i odradimo, neki rezultat će nedvojbeno doći.

A Wedoo, magnetna organizacijska ploča po kanban principu je ustvari preslika digitalnog proizvoda i pojednostavljena metodologija za obavljanje zadataka u timu. U svom poslu najviše volim organizirati timove i uživam kad postignem da budu efikasni na održiv način, bez prevelikog pritiska na bilo koju kariku u lancu. Tu strast sam htjela prenijeti i na nešto fizički opipljivo i tako je nastala moja ploča. Ako promatramo kućanstvo ili neku zajednicu kao tim, organizacijska ploča im daje alat za postizanje ciljeva, sličan onima koje koriste timovi u digitalnoj proizvodnji.

Foto: Wedoo magnetna ploča

Istovremeno, sama ploča nema veze s digitalijom nego je fizička, a doticaj s fizičkim elementima povoljno utječe na ljudsku psihu, i realno, nema tog iPhonea ili iPada s tolikim ekranom koji je još k tome i stalno upaljen, odnosno vidljiv. Ponekad je manje = više.

  • ŽIN: Kakav je tvoj odnos prema novcu i je li se on mijenjao s godinama?

Lora: Krajem studija sam imala potpuno ležeran odnos prema novcu jer ga nisam imala, ali nisam niti bila opsjednuta time da ga moram imati, snalazila sam se i putovala i bez puno novca. Onda sam ga počela zarađivati i vrlo brzo uvidjela da novac koji je jednostavno isplata za moj rad – nije baš velik i počela sam razmišljati kako da preuzmem kontrolu nad tim dijelom, što je rezultiralo pokretanjem Mašinerije.

Moji roditelji nikada nisu imali previše novaca pa se tako nikada nije ni u što ulagalo, nego se novac štedio. Sve što znam o novcu sama sam se naučila, od toga kako ga pratiti, kako s njime planirati i kako se prema njemu odnositi, pa do toga da ne postoje sigurne investicije i da je bitno razumjeti i razborito preuzeti rizik prilikom ulaganja, a da je najmanje vrijedan novac onaj koji stoji na računu.

Zadnje vrijeme učim o tome kako što lakše doći do novca i uviđam da je pružanje usluga kroz vlastiti kapacitet najneodrživiji način zarađivanja novca, te da su proizvodi ono čemu se želim okrenuti. Više novaca daje veću slobodu (moj krajnji cilj je imati apsolutnu slobodu), ali i otvara veće apetite – trenutno vjerujem da optimalni balans između toga dvoje donosi financijsku sreću.

  • ŽIN: Štediš li za mirovinu ili druge namjene? Ako da, kako?

Lora: Vrlo sam oprezan ulagač, no zanimaju me veća ulaganja, prestara sam za ulaganje na sitno. Nastojim si osigurati bogat život kako mi u starim danima ništa ne bi falilo, no nevoljko to zovem štednjom za mirovinu jer eto iz nekog razloga to asociram s 3. mirovinskim stupom i životnim osiguranjem koji me ne zanimaju.

Novac nastojim oplemeniti dijelom kroz obične investicije u nekretnine, a dijelom kroz tržište kapitala. Jako dugo mi je trebalo da se odlučim za ozbiljniju investiciju u dionice (greška!) – s time sam krenula tek u 2022. i za sad me samo veseli što nisam ništa izgubila, nego sam čak i malo zaradila unatoč katastrofalnom kretanju cijena.

Srednjoročni mi je plan formalizirati znanje i intuiciju i početi bazirati investicije na temeljima od Benjamina Grahama (Inteligentni investitor) podebljanim novijim saznanjima do kojih ću tek doći. Definitivno mi se sviđa value based investiranje. Igranje s NFT-jevima i Metaversom (u bitcoin sam uložila davno, ali to tržište je trenutno zanemarivo) me zanimalo kako se pojavljivalo, prvenstveno zato što je zvučalo prebizarno da bi itko to shvatio ozbiljno, ali upravo radi toga mu i proričem budućnost, iako trenutno to područje dosta stagnira pa će biti zanimljivo vidjeti što će biti za 5 godina.

Uz ulaganja, fokus ću staviti i na postavljanje nekoliko pasivnih prihoda u vidu prodaje svojih fotografija, dizajna i vjerojatno nekolicine proizvoda. Ideja je puno, vremena malo, no uvijek sam otvorena za razna partnerstva. Kao što sam već spomenula, volim probijati nove stvari i skupljati razna iskustva.

  • ŽIN: U što investiraš?

Lora: Moj novac je trenutno u nekretninama i dionicama, bio je jedan dio vremena i u indeksnim ETF-ovima, ali u zadnjem tromjesečju 2022. je došlo do tolike volatilnosti tržišta da sam primijetila ogromnu segmentaciju i nisam se više osjećala ugodno ulažući u takve široko orijentirane fondove.

Ne znam još koliko će me to držati na duge staze, ali nekako još uvijek uspijevam plivati kroz ove uzburkane i mutne vode. I napokon mi je muž dao da uložim u Coca Colu koje sam veliki fan! Dolazio je Božić, znala sam da će se ispijati puno cole – safe money! 🙂

  • ŽIN: Koje si pogreške napravila do sada s novcem?

Lora: To što nisam baš slušala toliko svoju intuiciju (koja se doduše bazirala na vijestima iz ekonomskog svijeta) nego sam slušala roditelje ili prijatelje nesklone riziku koji su me uglavnom odgovorili od bilo kojeg poteza koji bi mi, gledajući sada u retrospektivi, donio novac i puno ranije.

Tu želim spomenuti još jednu stvar – kako se odnos prema novcu mijenja s fazama života. Davno, još kao student, kupila sam klavijature za svoj bend na kredit. Otplaćivala sam te klavijature 10 mjeseci i to mi je bio takav stres da sam si rekla da više nikada neću ništa uzeti na kredit. Tako je i bilo, što je vjerojatno i razlog zašto sam svoju prvu nekretninu sa suprugom kupila tek 2021.

No, kako dolaziš do više novaca, percepcija prema kreditu se u potpunosti promijenila – ne želim trošiti svoj novac nego ga radije uložiti, a stvar koja mi treba uzeti na kredit. Napokon sam došla do trenutka u životu kada više ne smatram da moram imati hrpu novaca da bih nešto pokrenula, već za to želim koristiti tuđi kapital – no, tu još nisam skroz doma i to je nešto što želim više istražiti, a zatim i koristiti.

  • ŽIN: Što ti je najveći izazov u vođenju vlastitog biznisa?

Lora: Definitivno rad s ljudima. Teško razdvajam emocije od posla i to mi često usporava odluke ili tjera da ne donesem odluku koja je najbolja za posao, nego radije podržim čovjeka. Na tome sam dosta radila zadnjih godinu dana, ali moram priznati da je baš teško isključiti ljudsku stranu i biti hladnokrvni biznismen. Niti to želim, ljudskost mi je jako bitna, pa makar i po cijenu mog poslovanja (u prihvatljivoj mjeri – nemojmo se lagati).

Foto: Lora Pleško

  • ŽIN: Koji su tvoj savjeti za uspješno upravljanje komunikacijom u timu? Što se pokazalo najučinkovitije?

Lora: Otvorena komunikacija i rješavanja problema onaj čas kada se dogodi. Ne na sljedećem performance reviewu, ne na sljedećem team meetingu, nego odmah, dok je problem svjež i dok ga se može konkretno adresirati i konkretno, s primjerima, o njemu diskutirati.

Srećom sam vrlo rano na svojim prvim poslovima naučila da traženje krivca za određeni problem donosi razdor u tim i nije nimalo produktivno i da svatko mora osjetiti slobodu da smije pogriješiti (ljudi smo) i da onda zajedno kao tim stojimo jedni iza drugih i zajednički naučimo lekciju i pomognemo riješiti problem. Pri tome ne mislim da nije bitno istražiti zašto je problem nastao – bitno je, kako bi se u budućnosti lakše mitigirao. Naravno, to se ne odnosi kada netko jednostavno ne radi što bi trebao i stalno zabušava ili nije timski igrač, ali takve ljude se onda menadžira prema van.

  • ŽIN: Što si naučila o novcu od svojih baka i djedova te roditelja?

Lora: Roditelji su mi usadili da treba predano raditi i vrijedno štedjeti. Ok, vjerojatno je tu uvelike kumovao rat, ali moja mama nikada nije kupila vikendicu o kojoj je sanjala, a moj tata nikada nije uspio dovršiti brod koji je svojim rukama gradio. Danas moja mama još uvijek govori o štednjama, iako je i njoj jasno da to nema smisla uz današnje kamate, i iako mi voli davati savjete, naučila sam da oni više nemaju pojma o svijetu biznisa i da definitivno financijske odluke trebam donositi sama.

Žao mi je da moji roditelji nisu bili poduzetni, iako smo u obitelji, puno prije i mog i njihovog vremena, imali poduzetnike. Moja mama je uvijek imala masu ideja, ali to bi ostalo samo na riječima. Zato danas tvrdim da ideja ništa ne znači, a mnogi su u takvom strahu da im se ideje ne ukradu. Ideja nije niti približno dovoljna – akcija je ono što je presudno, a svaka akcija zahtjeva i vrijeme i znanje, ali bome i sreću.

  • ŽIN: Vizija našeg portala su Financijski neovisne žene. Koja je tvoja poruka našim čitateljicama i čitateljima?

Lora: Bez rizika nema ni uspjeha. Skupite čim veću moguću količinu financijskog znanja, razmislite o strategiji, dobro ju protresite i onda skočite u vatru i budite disciplinirani. Uz nešto sreće i puno rada, kao i rada na sebi, zadesit će vas uspjeh. Na kraju, što je najgore što vam se može dogoditi? Možete ne uspjeti i vratiti se na posao koji ste i prije radile. Iako ćete vrlo vjerojatno i nakon neuspjeha htjeti probati ponovno. Ne uspiju svi iz prve. Ali, kao što kaže onaj prosti vic – ne j* lep nego uporan (ne osvaja lijep nego uporan 🙂 )

Foto: Privatna arhiva Lore Pleško

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi

Stručnjaci dijele tajne SEO optimizacije i digitalnog marketinga uživo u Zagrebu

BDP će do kraja 2024. rasti na 3,5 posto

Znate li što je to surferski mentalitet i kakvu poveznicu ima s biznisom?

Prijava za članice

Pretraga

znn