Nedavno mi je to pitanje postavila draga prijateljica koja 20 godina uspješno rukovodi timom od 20+ ljudi. Moj odgovor je bio: Tvoj engleski je dobar, solidan. Malo griješiš u gramatici, mogla bi obogatiti vokabular i osvježiti svoje znanje. Složila se jer vrlo rijetko koristi engleski na poslu.
Moje iskustvo u tome koliko dobro Hrvati govore engleski proizlazi iz mog 20.-godišnjeg praktičnog iskustva prevodeći simultano razne konferencije, kongrese, znanstvene simpozije, poslovne sastanke, seminare, radne ručkove i večere, press konferencije i sl.
Nepoznavanje vremena (He works here for the past 20 years) i odgovarajućeg oblika nepravilnog glagola (I written a long report yesterday), neslaganje lica s glagolskim oblikom (Our foreign partner don’t speak English) itd.
Svi ga imamo koji nismo živjeli u zemljama engleskog govornog područja. Čak su i mene u Engleskoj više puta pitali dolazim li iz Rusije ili istočne Europe. Ma kuže nas Englezi, sve nas stavljaju u isti koš.
Slažemo u glavi rečenicu na engleskom poštujući zakonitosti hrvatskoj jezika, ali to ne funkcionira.
Riječi ili izrazi koji se slično pišu ili izgovaraju, a imaju potpuno drugo značenje. Npr:
– Ambulanta ≠ Ambulance (već: doctor’s office)
– Eventualno ≠ Eventually (već: possibly)
– Simpatičan ≠ sympathetic (već: nice, likeable)
– Recept ≠ Receipt (već: recipe)
– Kabina za presvlačenje ≠ cabin – (već: dressing/fitting room)
Kolokacije su karakteristične i često ponavljajuće kombinacije riječi, npr:
– Appear in court – pojaviti se na sudu
– He graduated from Harvard. – diplomirao je na Harvardu
– Make a decision – odlučiti, donijeti odluku
– Break a habit / in your shoes – odviknuti se neke navike / razgaziti cipele
Ogleda se u svemu gore navedenom i u govornim blokadama i zamuckivanju, nedovršavanju rečenice, digresijama, strahu i sramu od govora jer se bojimo da ćemo pogriješiti i ispasti glupi pred drugima
Primijetila sam i „lažnu sigurnost“ kod pojedinaca koji su prirodno ekstrovertirani pa rado govore engleski, a da pritom uopće ni ne znaju koliko griješe. Toliko dugo ga govore tako kako su ga naučili, vjerojatno još na fakultetu, a da ga nisu glancali kasnije pa im se engleski nije puno maknuo s tog mjesta do danas.
I mi prevoditelji griješimo, bez brige. Nismo ni mi pošteđeni. Meni recimo uvijek bude neugodno kad me usred bijela dana u Engleskoj konobar 2 puta pita što ću naručiti jer mora prilagoditi svoje uho još jednoj, njemu neprirodnoj varijanti engleskog. Kad sam bila na studentskoj razmjeni u Londonu, najtečnije sam govorila engleski u pubu, nakon 22h. Pogađate zašto… Tamo me nikad nisu 2 puta pitali što naručujem!
Istina je da kod svih nas ima prostora za poboljšanje. Edukacije, tečajevi engleskog i rad 1:1 su korisni ako se angažirate 110% i radite na jeziku i nakon završetka edukacije, što se pokazalo kao veliki izazov.
Također, nije isto pasivno konzumirati engleski slušanjem pjesama, čitanjem engleskih knjiga/izvješća/sadržaja na internetu ili pohađanjem tečaja samostalno, bez ikakve podrške mentora. Sasvim nešto drugo je kad ga morate govoriti. Onda naglo shvatite kako u svakodnevnom engleskom imate blokade kad želite reći najobičnije stvari tipa „Dodaj mi…./Pass me the…“, Koliko ima do?/How far is it to…?, Kakvu kavu piješ?/How do you take your coffee?, Ajmo se vidjeti u subotu da se napričamo/Let’s catch up on Saturday…
Nikad neću zaboraviti kako smo na magisteriju u Austriji vježbali simultano prevoditi govore Tony Blaira. Nitko ga nije uspio prevesti 100%. To je valjda nemoguće. Jer, njegov engleski je tako bogat, učen, oxfordski kako su nam rekli profesori na faksu, uglađen i fin.
Godinama radim na tom engleskom. I poslovnom i svakodnevnom. I revno si bilježim te čuvene kolokacije. Evo dok ovo tipkam, napisala sam si na post-it par zanimljiv komada s današnjeg webinara…
To push somebody down on price (srušiti nekome cijenu),
To trial run a course (testirati tečaj),
I should also say a final word of thanks to (Konačno, želim zahvaliti i – ova je od Tony Blaira osobno),
To go all in on sth (potpuno se posvetiti nečemu),
To ponder sth (pomno razmišljati o nečemu),
Sljedeći korak: njihova aktivna primjena, da ne ostanu samo mrtvo slovo na papiru (engleski: dead letter).
Nije sramota ne znati briljirati strani jezik, raditi umne pauze i griješiti u gramatici. Ali, šteta je ne pripremiti se, zapisati si sa strane gramatički točne rečenice kako pozdravljate vašu publiku ili gosta na engleskom, kako sebe predstavljate, kako formulirate pitanja, kakav zaključak i zahvalu na kraju dajete. To su neke male stvari koje se pamte i ostavljaju dojam.
Ako niste vični takvom pothvatu, možete zamoliti za pomoć profesora stranog jezika, prevoditelja ili prijatelja koji živi u engleskom govornom području.
Krenimo od samih sebe i malo se više potrudimo izbrusiti i osvježiti svoj engleski. Što iz respekta prema onima kojima se na njemu obraćamo, što prema samima sebi i firmi koju predstavljamo. Da ne bi i nas pamtili kao kreatoricu one čuvene „People must trust us“.
Foto:
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
