Zdrav odnos
s novcem

Koliki je moj dio? Odvjetnica odgovara na pitanje zašto se žene odriču nasljedstva i koja su njihova prava

Koliki je moj dio? Odvjetnica odgovara na pitanje zašto se žene odriču nasljedstva i koja su njihova prava

Prema izvještaju Rodni stavovi i prakse u Hrvatskoj provedenog od strane Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar 2018. godine objavljenog u ljetnom izdanju časopisa Ljepota i zdravlje, u Zagrebu i okolici muškarci su vlasnici 62 posto nekretnina, u Dalmaciji 71 posto, dok u je u Slavoniji omjer 75:25 u korist muškaraca. Pokazuju li ove brojke da je na našem području i dalje prisutan trend odricanja žena od imovine u korist muških članova obitelji?

Kako bi žene i javnost bili upoznati s ovim gorućim problemom, ali i pravima koja imaju, razgovarali smo s odvjetnicom Natalijom Labavić.

  • ŽIN: Često mislimo kako je odricanje od imovine u korist braće pojam koji pripisujemo povijesti. No i dalje postoje istraživanja koja tvrde suprotno. Znate li u kojem je postotku taj fenomen i dalje prisutan u Hrvatskoj?

Natalija: Iz mog poslovnog iskustva, s klijentima to se više ne događa; imam privatno (iz šire obitelji) saznanja o takvim situacijama, najčešće je to u ruralnim sredinama, u obiteljima s manjim stupnjem obrazovanja. Naravno, govorim samo o svom poslovnom iskustvu, ali razumijem problem i mislim da je dobro da se o njemu piše i govori.

  • ŽIN: Što je s polubraćom i polusestrama? Imaju li oni ista nasljedna prava kao i rođena djeca?

Natalija: Sva ostaviteljeva djeca imaju ista prava, nije relevantno iz kojeg su braka.

  • ŽIN: Koliko je važno da roditelji za vrijeme života napišu oporuku? Može li to spriječiti eventualno neslaganje između potomaka kod raspoređivanja imovine kasnije u životu?

Natalija: Oporuka nije najsigurnija opcija jer se tijekom cijelog života ostavitelja može promijeniti. Također, pitanje je kako je imovina u oporuci raspoređena; ako je imovina oporukom raspoređena kao što je zakonom o nasljeđivanju propisano da se nasljeđuje, onda čak nije ni potrebna.

Ukoliko roditelji i djeca imaju dogovor oko toga kako će rasporediti imovinu i ne žele da kasnije dođe do neslaganja, ugovor o ustupanju i raspodjeli imovine za života je sigurnija opcija; njega potpisuju svi nasljednici i sve je transparentno.

Postoji još i opcija ugovora o darovanju, ali tu može doći do uračunavanja darova u nužni dio pod određenim uvjetima, što znači da imovina koja ostane neraspoređena nakon smrti neće nužno pripasti onom nasljedniku koji je nešto stekao darovanjem za života nasljednika.

Često se događa da se, ako roditelji žele da neko dijete manje naslijedi, sklapa ugovor o doživotnom/dosmrtnom uzdržavanju koji je teško raskinuti, a on se ne tretira kao darovanje jer je zapravo ugovor na sreću i podrazumijeva i pružanje uzdržavanja (plaćanje). U svakom slučaju, ukoliko predvide da bi nakon smrti moglo doći do spora oko nasljedstva raspoređenog po zakonu, jako je korisno da roditelji imovinu za života (pravedno) rasporede među budućim nasljednicima nekim od ugovora ili oporukom kako bi se izbjegli sudski postupci koji znaju biti dugotrajni, skupi i nabijeni emocijama.

  • ŽIN: Često slušamo o nužnom djelu kod oporuke. Što je on uopće i kome pripada?

Natalija: Oporukom oporučitelj može raspolagati svojom imovinom na način da uskrati nasljedno pravo nekom od svojih bližih srodnika. Takvim bližim srodnicima Zakon o nasljeđivanju omogućuje da i unatoč volji ostavitelja naslijede dio imovine ostavitelja koji im po zakonu pripada i taj dio zove se nužni dio.

Nužni dio potomaka, posvojčadi i njihovih potomaka te bračnog druga iznosi jednu polovicu, a nužni dio ostalih nužnih nasljednika jednu trećinu od onoga dijela koji bi svakom pojedinom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.

Oporučitelj može oporukom odrediti i da nužni nasljednik primi svoj dio u određenim stvarima, pravima ili u novcu. U nužni dio se pod određenim uvjetima uračunavaju darovi koje je nasljednik primio za života od ostavitelja. Oporučitelj nasljednika može isključiti iz nužnog dijela pod određenim uvjetima kao što su ako se on povredom neke zakonske ili moralne obveze koja proizlazi iz njegova obiteljskog odnosa s ostaviteljem teže ogriješio prema ostavitelju, ako se oda neradu ili nepoštenom životu ili je počinio neka kaznena djela.

  • ŽIN: Koja je razlika između bračne stečevine i vlastite imovine? Kako se rješava problem ukoliko su tijekom braka muž i žena koji se razvode zajedno kupili nekretninu, a kako ukoliko je nekretninu kupio samo jedan od njih?

Natalija: Bračna stečevina je, pojednostavljeno, imovina stečena radom za vrijeme braka, a vlastita imovina je imovina koju su bračni drugovi samostalno stekli na drugi način (najčešće darom ili nasljeđivanjem).

Najčešći slučaj iz prakse je, kada dođe do nasljeđivanja nekretnine koja je u cijelosti upisana na ostavitelja, a zapravo je bračna stečevina jer je stečena radom za vrijeme trajanja braka, tada nasljednik – bračni drug ostavitelja, tijekom ostavine može prigovoriti da se radi o bračnoj stečevini i u tom slučaju se polovica nekretnine izuzima iz nasljedstva, a u ostavini se raspolaže samo polovicom koja je ostaviteljeva.

Točnije, ako žena nasljeđuje muža na čije ime je upisan stan koji je bračna stečevina, ona prigovori da je pola stana zapravo njezino te se u ostavini raspolaže samo polovicom pa onda žena naslijedi od te polovice još pripadajući dio. Ako se nasljeđuje nekretnina koja je u cijelosti ostaviteljeva, nema mogućnosti tog prigovora.

  • ŽIN: Što se događa ukoliko partneri tokom bračnog odnosa nisu imali djecu? Na što supruga ima pravo što se nasljedstva i podjele imovine tiče?

Natalija: Ostavitelja koji nije ostavio potomke nasljeđuju njegovi roditelji i njegov bračni drug. Ostaviteljevi roditelji nasljeđuju jednu polovicu ostavine na jednake dijelove, a drugu polovicu ostavine nasljeđuje ostaviteljev bračni drug. Ako su oba roditelja umrla prije ostavitelja, bračni drug nasljeđuje cijelu ostavinu.

  • ŽIN: Na portalu često pišemo o važnosti predbračnog ugovora. Možeš li objasniti koja sve prava imamo ukoliko ga potpišemo i koje su njegove prednosti? Imaš li podatak o tome koliko često partneri u Hrvatskoj zatraže isti?

Natalija: Sve je češći slučaj sklapanja (pred)bračnog ugovora koji mogu sklopiti kako bračni drugovi, tako i izvanbračni drugovi te osobe koje su u životnom ili neformalnom životnom partnerstvu. Važno je napomenuti da su takvi ugovori valjani samo ako su sklopljeni u pisanom obliku i ako su potpisi ovjereni od strane javnog bilježnika.

Ukratko, to je pravni posao o uređenju imovinskopravnih odnosa na postojećoj ili budućoj imovini. Bračni drugovi i druge gore nabrojane osobe svoje imovinske odnose mogu takvim ugovorom urediti kako im najbolje odgovara, odstupajući od odredbi Obiteljskog zakona, prema kojima je imovina koju bračni drug ima u trenutku sklapanja braka njegova vlastita imovina dok su na imovini koju su stekli radom za vrijeme trajanja braka (bračna stečevina), bračni drugovi suvlasnici u jednakim dijelovima.

Primjerice, partneri bračnim ugovorom mogu ugovoriti da je trgovačko društvo i zarada od njega vlastita imovina samo onog partnera koji je osnivač tog trgovačkog društva, da je zarada koja proizlazi iz obiteljskog biznisa vlastita imovina onog partnera čija obitelj vodi taj biznis, da je svaki partner vlasnik automobila koji vozi, da je nekretnina stečena prije braka vlastita imovina partnera koji ju je stekao te da drugi partner u vezi s tom nekretninom nema potraživanja, nevezano uz činjenicu što je kredit za tu nekretninu otplaćen dijelom i u braku itd.

Foto: Unsplash

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi

Pucate zbog suradnika i poslovnih partnera? Evo kako vas glazba može spasiti!

Priča o cipelama, curama i novcu: Što je uzrok vječno praznog studentskog novčanika?

Je li Hrvatska porezna oaza ili samo pustinja?

Prijava za članice

Pretraga

znn