Pitam se zašto već neko vrijeme u svom poduzetničkom poslu osjećam da nemam onu svoju poznatu energiju kojom sam rušila zidove i rješavala nerješivo? Čovjek bi rekao zamor, previše svega, ali mislim da nije to. Imam dovoljno vremena za sebe i za neke druge stvari koje mi dižu adrenalin.
U razdoblju prije korone svari su nekako bile jasne. Odlučiš se za poduzetnički pothvat, sve osmisliš, iskalkuliraš, kreneš, nailaziš na sto prepreka, ali guraš dalje i stvari se počnu slagati, otvarati, sve na kraju bude rješivo, bolje ili lošije, ali rješivo. Razne firme s kojima sam poslovala odrađivale su posao uglavnom dobro, u razumnom roku. Radne snage je bilo, iako nikad nije bilo lako naći kvalitetnu osobu i educirati je. Ipak, sve je išlo, klapalo.
Pandemija je zasigurno pokazala koliko su krhki naši poslovi i kako lako možeš završiti u stečaju zbog vanjskih okolnosti. U adrenalinu spašavanja tvrtke i biznisa sve sam uspješno rješavala, uporno i tvrdoglavo kako samo ja to znam. Firma je spašena, izgubljene su dvije godine u razvoju, pozicije na tržištu, u ljudskim resursima, ali nema veze, nadoknadit ćemo to. Takvo je bilo moje razmišljanje prve godine nakon korone.
Hoću angažirati neke dobavljače za određene poslove – ne javljaju se. Drugi pošalju ponudu nakon tri podsjećanja. Neku vrstu neposlovnosti uočavam u raznim granama biznisa. Kašnjenja, nepoštivanje dogovora pa čak i kod istih firmi koje su prije korone bile besprijekorne. Počinjem biti umorna od guranja. Treba opet ulagati, biznis se mora razvijati. Ali više mi nije svejedno. Jer sutra može neki rat i sve će opet stati.
Ulažem u ljude, stvaram novi tim. Ali to je postalo toliko teško. Mladi ne žele raditi, a bez posla su. Neki rade tjedan dana i odlaze, jer to nije za njih. Dio pak radi, ne želeći se dublje dati poslu. Kada im ponudim dodatnu edukaciju – ne žele.
Problema u poslu ima kao i uvijek, ali se ja teže s njima nosim. Ne otvaraju se vrata, nema one dodatne „sreće“ koja ipak nagradi poduzetnika i da mu novi elan.
Je li to burn out? Ne izgleda mi tako. Ali kad dođe neki novi izazov, neki poslovni problem, meni se u glavi pojavi rečenica koju ponavljam i vrtim: Ne da mi se više, ne da mi se više, ne da mi se više.
Foto: Unsplash
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
