Zdrav odnos
s novcem

Kako pronaći što želiš raditi i to ostvariti? Imam par riječi za mlade i sve koji su „zapeli“

Kako pronaći što želiš raditi i to ostvariti? Imam par riječi za mlade i sve koji su „zapeli“

Ima ljudi koji cijeli život rade nešto što zapravo ne vole. Našli su tzv. siguran posao u stabilnoj firmi. Odgajani su da se od života ne očekuje previše, da su posao i brak ponekad loši, ali izdržat se mora. Pa tako izdržavaju i privatno i poslovno, dok ih ždere unutarnji nemir. Svi imamo onog svog glasnika u glavi koji zna malo bolje od nas samih što mi želimo biti – ili barem da to što jesmo jednostavno nije TO.

Više je ljudi bacilo u depresiju to imam stalan i siguran posao nego propali pokušaji. Kad nešto propadne, nije lako, ali barem znaš da si se potrudio. I zato sam tužna kad čujem neke roditelje da uče svoju djecu da nađu posao u državnoj firmi samo zato jer je tamo sigurno. A što je sa željama?

Nedavno sam na jednom fakultetu upitala studente što žele biti kad završe studij. Govorim o privatnom izvanrednom studiju gdje ljudi upisuju fakultet kojeg fino plaćaju. Samo jedna osoba u prostoriji dala je jasan odgovor, dok su ostala ramena slijegala. Mislila sam da takvi ljudi znaju za što daju novce, ali ispalo je da je posve isto išao ti na državni ili privatni fakultet – većina ljudima pojma nema što želi biti u životu. Zapravo, misli da ne zna i boji se to priznati.

Sjećam se sebe, i ja sam u studentskim godinama htjela postati sve i svašta, nisam znala što želim biti. Upisala sam fakultet nekako po inerciji, po onom glupom pravilu to ti dobro ide, onda ćeš to i raditi.

Zaista nisam točno znala što želim s 18 godina. Nemaju svi ljudi tu sreću da oduvijek znaju što žele biti. Većina nas se bori da pronađe svoje mjesto u ovom svijetu.

Voljela bih da se u vrijeme mog studiranja više govorilo o nizu prilika, o pokušajima i promjenama, a ne o zacrtanom putu. Jednom kad upišeš neki fakultet, ne moraš raditi to što si završio! Možda se, baš kao i ja, na drugoj godini fakultet probudiš i shvatiš da ti uopće ne želiš biti to za što se školuješ.

Voljela bih da su mi rekli da nije kasno upisati fakultet s 22 godine, kad sam prvi već privodila kraju (iako sam znala da to neću raditi, ali imaj papir je bio jači od mene). Odrasli smo u društvu gdje se o karijeri razmišljalo uvijek nekako linearno. Nađeš posao u nekoj branši i tu gradiš karijeru.

Srećom (zapravo nesrećom, jer su mi roditelji umrli) morala sam tijekom studija već raditi pa sam našla posao u novinarstvu. Radila sam na prvim news portalima u nas, bilo mi je super. Nakon 10 godina promijenila sam karijeru za koju s 20 nisam znala da će mi to biti jer jednostavno društvenih mreža tad nije bilo! Onda sam s 40 još jednom promijenila karijeru koja je trenutno baš za mene, kao što su prošle dvije bile baš za mene, ali u tim godinama.

Kako pronaći što želite biti?

Prvo, pronađite što ne želite biti. Pogotovo ako već radite. A onda odgovorite na jedno vrlo jednostavno pitanje koje sam i ja postavila studentima…

Laž broj 1: Imam već karijeru/diplomu pa to moram raditi

Većinu ljudske povijesti ljudi su radili gdje su živjeli i shodno svojim potrebama koje su se mijenjale. Kasnije smo uveli koncept životopisa i karijere koja naš rad prati tijekom godina. Ali taj linearan pristup nije nužno najsretniji. Nekom će biti, i to je ok. Ali puno ljudi se predomisli u vezi nekog posla, pronađemo nove strasti, nove zanimacije, imamo nova očekivanja. Zašto bi nas neka karijera za koju smo mislili u dvadesetima da će biti dobra zakočila?

Korisno je shvatiti da zapravo ne trošiti život, nego da život troši tebe. I nema veze ako ste već 15 godina na nekom poslu i tamo ste već etablirani. Što to sve ima smisla ako ste nesretni? Nemojte da vas sigurna i visoka primanja zavedu, niti da vas onaj drugi glas u glavi ustraši. To je onaj glas koji nam govori Što ako nemam pravo, što ako propadnem, što ako…? A što ako uspiješ?

Ako ste student, znate što želite raditi, samo to još niste osvijestili. Ali ne znate što ćete željeti raditi za 10 ili 20 godina jer jednostavno nemate pojma gdje će vas život odvesti.

Kako znam da znate? Jer sam sve studente poimence pitala Da sad dobijete na lotu i ne morate brinuti o novcima, što biste radili iz gušta, da vam ne bude dosadno? Svi su odgovor dali odmah. Točno su znali što bi radili. To je vaša prva svrha. Vaš prvi put. Zašto kažem prvi? Jer ih ima puno više.

Foto: Pexels

Laž broj 2: Imam svoj put, šteta je sad sve ispočetka počinjati

Sve one fraze poput uspinjanja ljestvicom ili pronalazak svog puta nisu primjenjive na većinu ljudi. Čovjek tijekom života svakih nekoliko godina razmišlja o novim strastima, novim hobijima, novim opcijama karijere. Nekad mu dosadi trenutni posao, nekad se pojavi nešto što još nije postojalo… Putevi se često isprepliću.

Vozite jednom cestom pa odjednom dođe raskršće. Možda ste u dvadesetima skrenuli desno, a sad razmišljate kako to baš i nije bio najpametniji izbor… Ne morate se miriti s izborima koje ste donijeli prije x godina.

Tada ste mislili da je to dobar izbor i možda jest bio, ali ako više nije, zašto je problem doći natrag na raskršće i odabrati drugi put? Šteta potrošenog vremena, energije i truda?

Sad zamislite da ste na godišnjem odmoru i to ste isto napravili. Hoćete li se pomiriti da ste završili na destinaciji gdje se vrijeme pokvarilo vremenom i vi više ne uživate, ali platili smo već pa je šteta da ne ostanemo ili ćete pokušati ipak uživati u odmoru tako da se vratite na raskršće i skrenete prema novoj destinaciji gdje je ljepše vrijeme i gdje ćete uživati?

Nemojte gledati na to koliko ste vremena ili novca u nešto uložili ako je to loše! Radije se pomirite da ste platili da saznate što ne želite i nastavite ulagati u nešto novo.

Najsretniji ljudi ne penju se korporativnom ljestvicom. Oni kopaju, skaču, plivaju… aktivni su u pronalaženju svog mjesta u poslovnom svijetu. I znaju utišati glasove oko sebe i u sebi koji im govore da se smire.

Kad nađete to što zaista želite raditi, ne ono što drugi misle da trebate raditi, ne ono što donosi najviše novca, ne ono što je trenutno društveno prihvatljivo… radite na tome da to i ostvarite. Educirajte se, upišite i fakultete s 40 ako treba, samo se pomaknite!

Jer nije najgore raditi cijeli život na jednom poslu kojeg ne volite, najgore je pitati se a što da sam… To će vas na kraju samljeti.

Foto: Pexels

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi

Kako napisati kvalitetno priopćenje za medije?

linkedin-profil

Ako tražite posao, pazite na ove 3 tipične greške na LinkedInu

Koliko koštaju estetski tretmani?

Prijava za članice

Pretraga

znn