Nekad je bilo teško zamislivo da žene rade i zarađuju vlastiti novac, a djelovanje u području tipično muških zanimanja činilo se potpuno nemogućim. No vremena se mijenjaju, a žene ne samo da rade i upravljaju vlastitim poduzećima, već svakodnevno ruše predrasude o manjoj uspješnosti žena u tradicionalno muškim zanimanjima.
No, koliko je zbilja teško biti žena u muškom biznisu? Raspolažu li žene s manje znanja u odnosu na muške kolege i konkurente? Kako ih percipiraju klijenti i suradnici? Zašto je stav o manjoj uspješnosti žena u muškom biznisu toliko pogrešan?
Razgovarali smo s dvije uspješne hrvatske poduzetnice koje su vlastite karijere razvijale radeći u tradicionalno muškim zanimanjima – Natašom Kapov, geodetkinjom i voditeljicom odjela implementacije u Lemax-u te Anom Teskerom – osnivačicom pivovare Brlog.
Foto: Nataša Kapov (lijevo), Ana Teskera (desno)
Nataša: Dugo ne radim terenski posao, nego posao upravljanja. U međuvremenu sam još jednu djelatnost dodala u svoj experience – IT, u kojem i dalje ima puno više muških. Osobno, to ne primjećujem u svakodnevnom poslu toliko jer u Lemaxu imamo 46 posto žena što je zaista veliki postotak te podjednak broj žena u managementu.
Očito živim u nekom svom balončiću što ne znači da problem ne postoji. Problem postoji i bitno je pričati o njemu i raditi na rješavanju, što pokušavam osvještavanjem kroz Lemax ICT Supergirls koji se nedavno održao osmu godinu za redom.
Ana: Generalno se najčešće osjećam jednostavno ok, jer radim što želim i volim i ne osjećam se drugačije dok se ne desi neka situacija. Kao najčešći izazov bih izdvojila da općenito kao žena u (bilo kojem) biznisu nerijetko nailazim na situacije u kojima se prvo moram dokazati da sam dostojan sugovornik da bih mogla započeti neki pregovor ili razgovor.
Kao žena u muškom biznisu ponekad čak dobivam pozitivniju reakciju jer izazovem pažnju i nekako to ljude zabavi i vrlo rado pomognu jer smatraju da mi pomoć treba ili jer je jednostavno tema upravo postala zanimljivija pojavom mene kao žene u odjel u kojem se to ne događa redovno.
Teško mi je izdvojiti pravilo ili kako se osjećam kao žena u muškom biznisu.
Nataša: S terena imam brdo anegdota. Kad smo mjerili preko 20 kilometara vodova na gradilištu te kranske staze, posao je bio naporan, a gradilište ogromno. Naravno, od sto radnika (možda i više), svi su bili muškarci.
Nije problem, ali na cijelom gradilištu je bio jedan jedini wc! I to TOI. I to se praznio jednom tjedno. Moram li više u detalje…
Jednom smo mjerili klizište u zaleđu Novog Vinodolskog. Kolega je mjerio s vrha brda, a ja sam bila u udolini. Odjednom je pored mene protrčalo krdo divljih svinja. Nisam ih dobro vidjela jer su protrčali kroz grmlje na 6-7 metara od mene.
Vidjela sam samo obrise, ali taj topot sam jako dobro čula i nikada ga neću zaboraviti. Strah koji sam tada osjetila je iskonski i dolazio je iz dubine duše, valjda mi se probudilo šesto čulo.
Ana: Strojar je dolazio na sastanak na kojem mu dajem upute za sto nam treba strojarski nacrt. Stariji je čovjek, manire mu bas nisu najukusnije, pretjeruje u slobodi ponašanja na mom terenu, govori mi gdje da sjednemo i hoda ispred mene i ignorira moje upite i mijenja temu kako mu se prohtije, ali izdržljivo je sve do trenutka kada u sobu ulazi moj prijatelj. Tada sva komunikacija sa mnom prestaje i čovjek na moje upite odgovara mom muškom prijatelju, koji pojma nema o čemu razgovaramo.
Takvih situacija je bilo mnogo, a ovo mi sluzi kao školski primjer iskustva gdje se osjećam da trošim dragocjeno vrijeme na gluposti i da bi bila puno efikasnija da sam muškarac jer bi preskočila to dokazivanje i odmah bi prešli na stvar.
Nataša: Mladim curama bi savjetovala da se pokrenu, budu proaktivne i da se ne opterećuju previše time što će susjed ili susjeda reći. Od ostalih vrlina koje osobno cijenim i mislim da im mogu pomoći su hard-working, can-do stav no uz skromnost, otvorenost prilikama, pozitivnost, iskrenost.
Ana: A bilo je i pozitivnih situacija, naravno, koje su izazvane bas zato sto sam žena. Što sam ja pouzdanija i odrješitija, to mi je lakše preskočiti prepreke. Problem je sto nisam uvijek raspoložena za dokazivanje pa mi bude naporno, ali kao savjet mlađima (ma i sebi isto) – lakše je kad smo vrlo, vrlo, vrlo izravne i nedvosmislene i ako odmah reagiramo primjerice: Oprostite, imate li neki problem odgovoriti mi na pitanje?.
Asertivnost uz osmijeh – dobitna kombinacija.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
