Što je osim glazbe zajedničko Tini Turner i Whitney Houston bile su pjevačice svjetskog glasa i imale milione obožavatelja, međutim imale su zajedničku tamnu stranu. Imale su muževe zlostavljače. Slavne osobe koje nisu imale egzistencijalnih problema imale svoju svoju tamnu stranu života.
Vratimo se za promjenu u našu hrvatsku stvarnost, točnije u Slavoniju u kojoj su prazna sela i žene žive isključivo od svoga rada, točnije poljoprivrede, rukotvorina i skromne turističke ponude. U sredini koja kažnjava svakoga tko je drugačiji i tko se ističe. U sredini gdje je teško prodati svoj proizvod jer svi u selu rade pekmeze, rakije i ostale poljoprivredne proizvode.
Žene u Slavoniji i općenito u nerazvijenom ruralnom području nemaju puno izbora, ne vide dalje od svog sokaka, svog mjesta ili placa obližnjeg grada. Zbog obitelji i svakodnevnih obaveza ne putuju, ne uspostavljaju kontakte te nisu previše informatički pismene iako s služe društvenim mrežama koje koriste kako bi razmijenile recepte i pohvalile se kolačem ili ručkom na koje su ponosne.
Upravo je s ovakvom slikom u mojoj glavi nastao projekt Nova perspektiva za žene u nerazvijenim područjima Hrvatske, kasnije skraćeno i poznatiji projekt Ženska perspektiva. To je projekt koji je imao za cilj pronaći pedeset žena na području sedam nerazvijenih županija i to u tri segmenta:
Tokom projekta nam je želja bila pokazati im pozitivna iskustva razvijenih krajeva gdje smo se povezali sa Business and Professional Women Pula, te su žene nam pomogle u organizaciji studijskog putovanja u Istru. Kako bi dobile nove ideje, upoznale ostale žene i stekle nova iskustva. Nakon toga smo im kroz edukaciju i mentorstvo pomogli da svaka od njih razvije svoj posao i ponudi ga van lokalnog tržišta, odnosno na neke nove tržišne niše.
Tako smo otvorili nišu poslovnih darova, prodaje na Božićnim sajmovima te prodaji na moru u toku turističke sezone i internetske prodaje.
Projektom smo u potpunosti ispunili ciljeve koje je pred nas postavio donator The Coca Cola Fondation te okupili 65 poduzetnica koje su bile oduševljene projektom i ostalim ženama koje su upoznale u projektu. Znaju da nisu same.
Foto: Pexels
Bilo je nekoliko žena koje su imale problema kod kuće zbog odlaska na predavanja i studijsko putovanje, gdje su njihovi muževi radili problem. Znam jednu situaciju gdje je žena nakon večere stalno bila na mobitelu sa svojim mužem i nervozno pušila cigaretu za cigaretom, on je kontrolirao svaki njen korak te mu je morala davati izvještaj u realnom vremenu o svom ponašanju. Imala je mira samo tokom večere i nije se mogla zabaviti i razgovarati u miru s ostalim ženama.
Druga žena koja se uspješno rastala od muža koji ju je maltretirao godinama, nakon čega se teško razboljela i izgubila samopouzdanje i zdravlje. Zamislite koliko treba snage da se takva žena u ruralnom području bez financijskih sredstava ponovno izgradi svoj život i izdigne u normalnu osobu.
Treća mi je ispričala da je njen muž bio divan dok su bili cura i dečko, ali se tokom noći uoči vjenčanja promijenio. Počeo se ponašati kao da je njegovo vlasništvo. Njen muž nije poznavao dogovor nego je sve moralo biti po njegovom, jer on je glava kuće. Poslije se pokazalo da je i po sposobnosti bio ispod njenog nivoa. Možemo samo zamišljati kroz koja ograničenja i zabrane je ova žena prolazila. Rekla mi je da je na svakodnevnoj razini doživljavala verbalna maltretiranja, podcjenjivanja vrijeđanja, od izgleda do obitelji iz koje je dolazila. Ona je dolazila iz malog slavonskog sela i imala je još braće i sestara. Siromašnija obitelj koja nije imala imovine, osim nešto zemlje koju su podijelili nakon smrti roditelja.
Njen muž je bio jedinac, te joj je stalno prigovarao s rečenicom: što si ti donijela u brak? U svakoj, njoj bliskoj osobi, našao neku manu i maltretirao je zbog toga. Žena je emotivno bila shrvana i utjehu je našla u hrani što je u konačnosti utjecalo na njen izgled, a muž ju je dodatno maltretirao, govorio joj pogrdne riječi na račun njenog izgleda. U glavi joj je stalno joj je zvonila rečenica: kako to izgledaš?
Usprkos svim maltretiranjima od strane muža, nakon 20 godina se rastala i pokrenula svoj posao. Smogla je snage da stane na noge, sa dvoje djece i pokrene svoj obrt kako bi sebi i njima osigurala egzistenciju.
Nakon upoznavanja i studijskog putovanja, te su žene polako počele cvasti. Upoznale su se među sobom i svaka je imala svoju tamnu priču koje su dijelile u slobodnim trenutcima prije i nakon predavanja. Kroz Žensku perspektivu su vidjele da nisu same.
Kako bi osnažio žene koje su se prijavile u projekt napravio sam posjetu kod svake od njih u obitelji i kući gdje žive. Bile su tople dobrodošlice i vidjele su priliku da otvoren neka nova poznanstva i neke nove ljude te da se osjete korisne i svrsishodne. Takvi projekti pomažu ženama da izađu iz lokalnog okvira, da se nauče izdignuti izvan svoje zaostale sredine te da prepoznaju prilike. Biti žena u ruralnom području znači biti na raspolaganju svima ponajprije svojoj obitelji, onda susjedima i rodbini, a sebi najmanje.
Te žene trebaju našu pomoć na način da se ne cjenkamo na tržnici i ne spuštamo im cijenu. Da im poklonimo osmjeh i toplu riječ. Prepoznamo trud i ljubav koji su uložili u svoje proizvode i usluge, jer ti proizvodi su njihov način izražavanja kao dokaz njihove vrijednosti.
Svi ti zlostavljači su jednom bili nečija djeca i postavlja se pitanje gdje su njihovi roditelji pogriješili i što osvijestiti kako se ti obrasci ponašanja ne bi prenosili na iduće generacije.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
