Kada dati otkaz zaposleniku s kojim nismo zadovoljni: Nema smisla da u vlastitu firmu dolazite s grčem u želucu
Razmislimo malo o situaciji kada intervjuiramo kandidata prilikom zapošljavanja. Glavne činjenice koje doprinose samom zapošljavanju su one koje proizlaze iz životopisa i generirane su od strane kandidata. Iako nam životopis daje pregled vještina, edukacija i iskustva, ipak su to informacije koje nam prezentira zaposlenik.
Sličan je postupak i prilikom kupnje polovnog automobila. Prodavač nam prezentira cijeli niz prednosti ali ipak, u većini slučajeva, automobil odvezemo kod vlastitog mehaničara na pregled.
Uglavnom se odluke o zapošljavanju temelje na vještinama i iskustvu kandidata, dok se odluke o otkazu donose zbog loše motivacije i brzine učenja.
Zaposlenici se ne otpuštaju niti oni daju otkaz zbog životopisa. Odlaze iz tvrtki zbog toga što se jednostavno ne uklapaju u taj posao.
A što je to pošlo po krivu ukoliko imaju dobre vještine, često se zapitamo? Zaposlenikova motivacija i vrijednosti koje dijeli s tvrtkom često nisu usklađeni. I, lako nam je ući u zabludu – ali ima znanje i vještine, dat ću mu još malo vremena.
Sjećam se bivšeg kolege iz računovodstva koji ima izvrsno znanje, vještine i radno iskustvo. Bio je najbolji kandidat i isticao se među ostalima. Međutim, nakon tri mjeseca je dao otkaz.
U razgovoru s njim, shvatila sam da ga guši rutina i ponavljajući poslovi koji su mu bili dio svakodnevnice. Kasnije, nakon što smo napravili procjenu ponašanja, shvatili smo da je njegova osnovna potreba za dinamikom, slobodom i multitaskingom oprečna zahtjevima posla.
Srećom, otkaz je nastupio nakon samo tri mjeseca i navedeni primjer je svijetli.
Češće se događa da zaposlenik u strahu od gubitka radnog mjesta ostaje na istom i uvjerava nas da to može, a vlasnik ili osoba zadužena za ljudske resurse idu linijom manjeg otpora jer će se situacija popraviti.
Još jedan aktualan primjer je poduzetnica s dva zaposlenika. Vlasnica i radnik drže 80% posla, dok je zaposlenica zadužena za 20% koji samostalno drži. U posljednje vrijeme, zaposlenica svaki dan kasni, nezadovoljna je plaćom, oštra je i zahtjevna u komunikaciji.
Vlasnica je svjesna da otkazom zaposlenici gubi 20% prihoda i linijom manjeg otpora – tolerira i pomalo ignorira zahtjeve zaposlenice.
Ukoliko se ovakvo ponašanje i atmosfera u firmi nastavi, ne samo da će izgubiti 20% ukupnog prihoda već će sigurno gubitak biti veći. Nije zanemarivo ni da negativni utjecaj doprinosi i lošem osjećaju ostatka tima, a loš osjećaj i nezadovoljstvo siguran su generator gubitka motivacije i produkcije.
Rješenje je ili promjena ponašanja zaposlenice što je upitno je li moguće ili otkazivanje istoj bez obzira na gubitak poslovanja.
Jednom kada ste u sebi donijeli odluku o otkazu – vrijedi samo jedno pravilo – neka otkaz bude što brži. Naravno, poštujte Zakon o radu. Čak je ponekad manja šteta ispoštovati Zakon o radu i platiti sve, a da zaposlenik nema obvezu dolaska na posao. Jer jedna trula jabuka začas pokvari cijelu gajbu.
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
