Zdrav odnos
s novcem

Ivana Zadro: Volim svoj posao liječnice, a odluku o pokretanju vlastitog biznisa nisam donijela ishitreno već sam znala da za to imam hrabrosti i znanja

Ivana Zadro: Volim svoj posao liječnice, a odluku o pokretanju vlastitog biznisa nisam donijela ishitreno već sam znala da za to imam hrabrosti i znanja

Razgovarali smo s Ivanom Zadro, liječnicom sa specijalizacijom iz neurologije i subspecijalizacijom iz neuroimunologije koja je 20 godina radila u KBC Zagreb i predavala na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Osim opće neurologije, većinom sam se bavila autoimunim bolestima središnjeg živčanog sustava, osobito osobama s multiplom sklerozom, a početkom 2024. godine otvorila je Polikliniku za neurologiju Hospitalija u Zagrebu.

Foto: Ivana Zadro

  • Radili ste u KBC Zagreb do sredine 2023. godine i nakon toga se odlučili za pokretanje vlastitog biznisa – otvorili ste polikliniku za neurologiju. Zašto ste se odlučili na taj korak? Jeste li se uvijek vidjeli i u ulozi poduzetnice?

Ivana: Suprotno općem uvjerenju, plaća nije bila razlog mog odlaska iz bolničkog sustava. Hrvatska liječnička komora je još 2016. godine provela anketu među članovima komore i rezultati su pokazali da liječnici odlaze iz sustava prvenstveno zbog uvjeta rada, zatim zbog organizacije zdravstvenog sustava, a tek onda zbog visine plaće.

Volim svoj posao i smatram ga životnim pozivom kao i većina liječnika, ali moja vizija podrške i pomoći oboljelima se više nije uklapala u okvir koji mi je sustav postavio, osobito nakon što je u isto vrijeme započela obnova većine bolnica u Zagrebu i došlo do reorganizacije rada koje je dovelo do sve većeg nezadovoljstva i pacijenata i liječnika. Odluku nisam donijela ishitreno i dugo sam se premišljala obzirom da nikada nisam planirala biti poduzetnica, nisam mislila da za to imam hrabrosti i znanja, ali promijenila sam mišljenje jer hrabrosti, stručnog znanja i iskustva imam, a ostalo želim i mogu naučiti

  • Koje sve usluge nudite u sklopu poliklinike?

Ivana: Poliklinika je osnovana u cilju da, sa svojim suradnicima različitih subspecijalizacija iz epileptologije, neuroimunologije, neuromišićnih bolesti i medicine spavanja, omogućim osobama s neurološkim simptomima dijagnostičku obradu (EEG, EMNG, UZV krvnih žila vrata i mozga, polisomnografiju) terapiju i savjetovanje bolesnika i njihovih obitelji na jednom mjestu.

Posebnost Poliklinike za neurologiju Hospitalija je u usluzi kućnih posjeta najtežim neurološkim bolesnicima. Za osobe s kognitivnim smetnjama, primarno s demencijom, nudimo mogućnost neuropsihologijskog testiranja te aktivnog treninga mozga ili tzv. kognitivne rehabilitacije kao i savjetovanje psihologa i psihijatra. U liječenju kronične boli koristimo akupunkturu i najnoviji aparat za neuromodulaciju NESA X.

  • Često nam ljudi govore da, iako su vrhunski stručnjaci u svojoj industriji, naiđu na nedostatak znanja i iskustva prilikom pokretanja biznisa jer nemaju dovoljno znanja u poduzetništvu. Jeste li se i Vi susreli s nekim problemima i kako ste ih riješili?

Ivana: Moram priznati da kada sam krenula u poduzetničke vode, nisam znala što me sve očekuje na tom putu, nisam imala ni znanja ni iskustva u poduzetništvu, što je bilo prilično frustrirajuće. Shvatila sam poduzetništvo kao izazov, motiv za učenje novih vještina i stjecanje novih iskustava. Iako neke poduzetničke osobine imam od ranije, a to su strast prema poslu, odgovornost, upornost i predanost, većini poduzetničkih vještina se učim uz pomoć supruga i prijatelja, koji u tome imaju dugogodišnje iskustvo.

Foto: Poliklinika Hospitalija

  • Bolesti ne nastaju preko noći i često je uzrok stres i ubrzani način života. Koji su načini da preveniramo stres i izliječimo se od posljedica istog? Kakva je situacija kod doktora koji imaju ogromnu odgovornost u svom poslu?

Ivana: Stres je postao izazov svakodnevice i to najčešće zbog visoko postavljenih ciljeva bilo da ih postavljamo sami ili nam ih postavlja društvo. Kratkotrajan stres može imati i pozitivne učinke, on nas potiče na djelovanje i može biti motivirajući, ali ako predugo traje može ostaviti posljedice na zdravlje i na odnose s bližnjima. Ne postoji jedinstveni recept za prevenciju i liječenje stresa, netko je sklon meditaciji, netko novim hobijima, putovanjima, netko fizičkoj aktivnosti i boravku u prirodi.

Najbitnije je postavljati sebi realne ciljeve, uživati u malim stvarima, dovoljno spavati, jesti kvalitetno i zdravo, baviti se fizičkom aktivnosti i posvetiti se sebi. To nam može pomoći da budemo usredotočeni i produktivni, a prevladavanje stresne situacije može izgraditi samopouzdanje. Liječnici su se navikli na stres. Svakodnevno suočavanje s bolesnim ljudima je stresno i emotivno vrlo zahtjevno, ali zadovoljstvo i veselje kada se nekome može pomoći je neprocjenjivo i vrijedno je svakog stresnog trenutka na tom putu.

  • Kakav je Vaš odnos prema novcu? Volite li ga više potrošiti na edukacije, putovanja ili nešto treće?

Ivana: Novac nikada nije bio moj prioritet već sredstvo koje mi je omogućavalo da bez dodatnog stresa obavljam svoj posao i živim mirno i zadovoljno sa svojom obitelji. Ne mislim da novac nije važan, ali danas sve više vidimo koliko visoko vrednovanje novca i stvari povezanih s njim dovodi do smanjenog zadovoljstva životom, zanemarivanja malih stvari koje vesele, slobodnog vremena i socijalnih odnosa, a sve to dovodi do zdravstvenih tegoba. Kako bih pratila novosti u medicini nužna je stalna edukacija i zato je novac uložen u to nužnost, a putovanja s obitelji su moja najbolja antistres terapija.

  • Što ste o novcu naučili od roditelja, baka i djedova?

Ivana: Moji roditelji kao niti njihovi roditelji nisu o novcu pričali pred nama kada smo bili djeca tako da ga nikada nisam doživljavala kao važnog čimbenika za zadovoljstvo i sreću. Svojim primjerom su me naučili poštenju, samokontroli, odgovornosti prema novcu i racionalnoj potrošnji. Sve te vrijednosti prenosim i na svoju djecu, a imam ih troje različite dobi i te lekcije stalno ponavljam jer sam svjesna koliko u današnje vrijeme moderni stil života i potrošačkog ponašanja utječe na njih.

  • Što biste voljeli da vam je netko rekao dok ste bili mlađi?

Ivana: Moje mišljenje je da, bez obzira na savjete koje smo svi dobili od svojih bližnjih u mladosti, samo slušanjem samog sebe i preuzimanjem odgovornosti za svoje odluke bez obzira na njihov ishod, možemo doći do pravog zadovoljstva, jer smo svi različiti. Ali poželjno je rano shvatiti da su pogreške sastavni dio života i da je veća vjerojatnost da ćemo žaliti zbog propuštenih prilika nego zbog napravljenih pogreški. Da sam toga ranije bila svjesna, možda bi se u ovu poduzetničku pustolovinu i ranije upustila.

Foto: Ivana Zadro

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi

Plaću skrivamo kao zmija noge – čak i od partnera

Martina Drezga: Novac mi nikad nije u fokusu, on je posljedica rada, inspiracije i kreacije

Evo kako se mediji obraćaju ženama i zašto je to pogrešno

Prijava za članice

Pretraga

znn