Ivana Barišić: Snaga obitelji, vlastito zdravlje, otpornost i snalaženje u raznim situacijama pokazali su mi se kao najveći kapital
Razgovarali smo s Ivanom Barišić, direktoricom Meteor Grupe čije su članice Badel 1862, Labud i Vinoplod. Ivana je, osim uspješnog poslovnog puta, velika humanitarka, a evo što je otkrila za portal Mojnovac.hr.
Foto: Ivana Barišić
Ivana:. Kad pogledam svoje prve dnevnike, koje je moja mama srećom sačuvala, moj poslovni put počeo je s 12 godina kad sam prodavala sličice, salvete, Barbike pa čak i riješene križaljke. Premalo je papira da bih nabrojala koje sve poslove sam radila, ali neka službena karijera počinje sa završetkom Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, nakon kojeg sam se zaposlila u Jadran tvornici čarapa gdje sam radila 12 godina na poziciji komercijalne direktorice, veći dio tog vremena.
Nakon toga slijedio je rad u Europskom Parlamentu u Bruxellesu, a zadnjih 9 godina sam na izvršnim direktorskim pozicijama u Meteor Grupi, čije su članice Badel 1862, Labud i Vinoplod. Paralelno s ovim poslovima, pomagala sam svojoj sestri Kati u razvoju kreativnih start up projekata, kao što su Poklonime.hr, Zagreb Time Travel, Rab Arheological Traces za koje smo proglašene inovatoricama grada Zagreba.
Trenutno uz posao suprug i ja radimo jedan lijepi obiteljski resort u zemlji pradjedova. U svakom slučaju u poslu me veseli rad, stvaranje, kreativnost, dinamika, nove energije i novi ljudi, spoznaje, učenje.
Ivana: Bitno se promijenio s godinama. I to svakodnevnim i strukturiranim radom. To je put za knjigu napisati. Posebno nakon izbjeglištva, kad smo izgubili sve materijalno. Uvijek sam sama zarađivala i štedila novac, znala sam da ga volim i želim imati, da može koristiti i meni i drugima, ali u tridesetim godinama sam shvatila da je sve to bullsh*t i da se mora dogoditi neki ozbiljan game changer i promjena mindseta iz obrazaca koji mi nisu koristili. A najviše da iskreno i duboko zavolim sebe.
Nakon tog rovačkog posla, mogu reći da su ciljevi iz moje Life-money-goal book koje sam si zadala za prethodni period većinom ostvareni i sad idemo dalje u nove pobjede.
Ivana: Štedim, imam detaljno razrađen plan koliko trebam uštediti do kad i kroz koje imovinske kategorije, od štednje, biznisa, investiranja. U mirovinu ne namjeravam ići nikad, a posebno ne kad mi država to određuje. Sigurno ću umrijeti radeći u 100 i nekoj godini, ali radeći šta hoću, s kim hoću, gdje hoću i za koliko hoću.
Ivana: Investiram dosta svoje vrijeme u odnose i radim mrežu ljudi na koju se uvijek mogu osloniti. Snaga vlastite obitelji i moje vlastito zdravlje te otpornost na snalaženje u raznim situacijama je isto nešto na čemu sve više radim. U vremenima kriza i promjena to mi se pokazalo najvećim kapitalom. Ulažem i u treći stup, police osiguranja, ulažem u zemlju i nekretnine, nešto zlato, kripto, ušteđevina i, naravno, posao.
Ivana: Uživam kad vidim da sam svojim radom, kreativnošću i upornošću stvorila nešto u čemu uživam ja i drugi, što je stvorilo dodatnu vrijednost i od čega društvo i šira zajednica imaju koristi.
Ivana: Da. Doniram vrijeme i novac. Odavno sam shvatila da davanjem puno više ja dobivam nego što dajem. Još kad sam krivo uvjerenje „Stalno neko nešto hoće, a ja volim pomoći“ promijenila u „Sve što dajem vraća mi se stostruko“, to je bilo baš zabavno.
Nekad je to bilo puno više vrijeme, nego novac, pa sam volontirala sa starim ostavljenim ljudima, ili sa beskućnicima kod sestara Marije Terezije, a sad je to više strukturirano, uglavnom doniram novac za djecu u Africi i Južnoj Americi kroz časne sestre i franjevce (Kristov stol i Mali dom) te obiteljima s puno djece u nevolji.
Trenutno je to na razini 2-3 posto mjesečnog prihoda, ali cilj nam je da to bude 10 posto ubrzo. U budućnosti ću se više baviti davanjem svog vremena i znanja.
Foto: Ivana Barišić
Ivana: Najveća pogreška koju sam napravila je ta što nisam dovoljno rano naučila njegove zakonitosti. Nije pametno ne znati osnove i zakonitosti o tako jednoj bitnoj stvari kao što je novac, koji je važan dio naših života u ovoj materijalnoj realnosti, a još sam i ekonomski fakultet završila. Nakon pročitanih više od 500 knjiga i radionica raznih na tu temu mogu reći da nešto znam i to znanje mi je višestruko koristilo.
Ivana: Neka od onih koje sam napustila su: Za novac trebaš naporno raditi. Ja nemam ono što treba da bi zaradila ozbiljan novac u životu. Može se i bez puno novca dobro živjeti. Novac ne može kupiti najbitnije stvari na svijetu. Nije u šoldima sve…
Nakon, kao što sam rekla, detaljne analize vlastitih uvjerenja i svakodnevnog rada na promjeni istih, imam novi set uvjerenja, izreka, pjesama, citata, afirmacija, vizualizacija, pisanja koja mi dobro služe i točno osjetim kako s vremenom mijenjaju podsvjesne obrasce. Your roots define your fruits! Imam svoju money song, koju konstantno pjevušim i koja mi se vrti u pozadini misli „kad ne mislim ništa“, jer mi je to puno prirodnije, s obzirom da sam i pjevačica u bendu.
Kad se ustanem i pogledam se u ogledalo imam citat koji izgovorim samoj sebi na glas. Ne retrovizoru mi piše „I am enough“ itd. Nekada davno sam pročitala i dojmilo me se, da je Nikola Tesla dokazao da u jednadžbi sa 10.000 različitih varijabli, ako se promjeni samo jedna, rezultat može biti dijamentralno suprotan. Znači promjena samo jedne loše navike ili uvjerenja može nas odvesti na neki sasvim novi put.
Ivana: Puno. Baka i djeda bili su poljoprivrednici, prvaci u proizvodnji kukuruza. Stalno su eksperimentirali sa novim kulturama i uvijek se nešto sadilo i bralo. Djeci su ostavili zemlju, a ne dugove. Sjećam se lijepog novca koji sam dobila od djeda kad sam kao mala naučila molit „Oče naš“ napamet.
Znalo se tko što radi, što je važno, što nije, ustajalo se rano i već nakon 15 minuta druženja s njima došlo bi pitanje „nego reci ti meni sinko, kako tvoja duša“. Mama je uvijek bila iznimna radnica, uvijek je imala ušteđevinu i vodila kućanstvo bez da smo mi djeca išta znali o financijama obitelji, a prošli smo kroz prilično izazovna vremena, sad kad gledam unazad, iz pozicije sebe kao roditelja.
Tata je uvijek bio rješavatelj svih situacija, već sa 12 godina kad je ostao bez roditelja silom prilika švercao je. U svemu se snalazio i nikad nam ništa nije nedostajalo. Od njega sam definitivno naučila u svakoj situaciju vidjeti priliku i uvijek pitati „odakle si ti“. U svakom slučaju, prezadovoljna sam sa svim svojim precima i hvala im na svemu.
Ivana: Ona već ima svoj novčanik, svoju ušteđevinu, svoje zlato, uvjerenja ponavljamo kroz igru prije spavanja. Nekidan mi iz čista mira kaže „mama je obožavam tebe, tatu, bracu… i sebe.” Ušle smo u trgovinu, a ona (s tri godine) tetama kaže „ja ću ovaj Konzum otvoriti kod svoje kuće i svi ćete vi radit za mene, jer ste mi baš dobre“, tako da se za nju ne brinem.
Ivana: Ako govorimo o novcu, savjet bi svakako bio: što prije nauči sve o novcu, spoznaj sebe i uvijek radi na sebi, uči sve o ljudima i kako s njima ispravno komunicirati. Budi hrabra, jer sve što se događa u životu uvijek se događa za naše najveće dobro. I dobro se zabavi! Tako da na kraju života može staviti kvačicu na svoj život i status „excellent, done“; next life time molim level „Angel“ .
Ivana: Da vole sebe i da vole ljude. Da budu blagi prema sebi. Savjetovala bi im da slušaju i primjenjuju savjete! Ne moramo proći sve na vlastitoj koži. Neki savjeti koji rezoniraju s nama od onih koji su to prošli i spadaju u onu grupu „walk the talk“ ljudi, bitno ubrzavaju proces. Jer vrijeme jest novac, a život jest iskustvo, o nama ovisi kakvo.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
