Ivan Minić: Inovacija dolazi kad “čudni ljudi” žele riješiti neki problem za koji svi drugi ljudi misle da je nemoguće riješiti
Ivan Minić profesionalnu karijeru započeo je 2000. godine, a 2002. osnovao je Burek.com, najveću internet zajednicu u Srbiji s više od 2.200.000 članova i igru znanja i strategije Conquiztador. Danas radi marketing i content strategije za klijente, bavi se biznis konzaltingom, a osim podcasta Pojačalo.rs poznat i po nekoliko malih biznisa: vlasnik je agencije za prevođenje Alfa Prevod, servisa za dostavu namirnica i hrane MojaPijaca, premium burger bara Burgos i drugo.
Ivan: Dosta čudan čovjek, koji ne voli pretjerano ljude, ali jako voli životinje. Ljude tolerira, osim ako su u pitanju “njegovi” ljudi, koji su u jednom malom krugu oko njega i za njih je i on jedna plišana životinja i za njih i sa svima, može sve. Ima zanimljiv mozak, koji rijetko tko razumije i koji rješava bez većih problema kompleksne probleme, ali vrlo često one obične i naizgled banalne, ne razumije. O tome je druga knjiga koja uskoro izlazi i zove se “Čudan“.
Ivan: Možda je bolja priča i relevantnija o prvom poslu. Bio sam u prvom razredu srednje škole i s prijateljem koji je imao servis računala dogovorio da mu nakon škole pomažem za džeparac. To je ubrzo postala plaća, a nakon dvije godine sam počeo raditi “remote” s jednom programerskom tvrtkom iz Nizozemske, što je trajalo neko vrijeme, zbog čega sam napustio srednju školu i završio je vanredno. Tada sam shvatio da mi odlično ide rad s ljudima i upravljanje ljudima i timovima na projektima, posebno kada smo svi na daljinu, iako je u to vrijeme bilo mnogo više tehničkih ograničenja (pričamo o 2002. godini).
Ispostavilo se da je to u velikoj mjeri odredilo moju karijeru, koja se može opisati i kao rad s različitim timovima i pomoć da međusobno efikasno i jasno komuniciraju.
Ivan: Burek je bio moj prvi veći projekt kojeg sam započeo 2002. godine. U pitanju je internet forum gdje smo se okupljali s ciljem da diskutiramo o različitim temama. Tih godina sam bio aktivan na nekoliko tehničkih foruma, gdje su ljudi diskutirali i rješavali probleme vezane uz tehnologiju što je bila moja velika strast. Međutim, volio sam i puno drugih stvari, a u Srbiji nije postojalo mjesto gdje bih mogao pričati s ljudima o tome. Sjećam se da je u Hrvatskoj bilo i bio sam donekle aktivan, ali htio sam da i kod nas lokalno imam takvo online mjesto i pošto ga nitko nije htio napraviti, napravio sam ga ja.
Ivan: Bavim se marketing i content strategijom za klijente, biznis konzaltingom i vodim nekoliko projekata koje volim, prije svega NašaMreža u suradnji s A1 Srbija, gdje kreiramo portal za poduzetnike i vlasnike malih biznisa, gdje odgovaramo na njihove probleme i izazove i nudimo im objašnjenja i prijedloge rješenja. Vodim već pet godina Pojačalo podcast, gdje pričam s ljudima za koje ja volim reći da su oni tu zato što nemaju problem da sebi zakompliciraju život.
Pojačalo predstavlja iskrene priče ljudi koji su napravili ili rade neke stvari za koje ja mislim da su važne i vrijedne i rijetko su to priče o lakom i brzom novcu. To su priče o 10, 20 godina rada, truda i žrtvovanja. Promašaja i pogodaka. Koji su na kraju dovele negdje. To je priča o teškim odlukama i izborima, koji uz pomoć puno discipline donesu dobar ishod na kraju. Svi znaju kako uspjeti. Ako 20 godina radiš posvećeno nešto, sigurno je da ćes uspjeti. Problem je što je teško i što je taj put usamljen. Uz nas nisi sam i imaš priliku vidjeti da su i drugi prošli kroz slično. I bude lakše.
Pored toga, imam nekoliko malih biznisa koji nemaju veze s internetom – agenciju za prevođenje Alfa Prevod, servis za dostavu namirnica i hrane MojaPijaca, premium burger bar Burgos s najboljim hamburgerima u Beogradu kao i brendove Pojačalo i DigiTalk koji stoji ispred dvije velike godišnje konferencije u Zrenjaninu i Nišu i tjedni podcast o marketingu, tehnologiji i inovacijama.
Samo da mi daj nije dosadno i da ovaj moj čudni mozak hranim zanimljivim i različitim stvarima.
Ivan: Na to kakvim sam ljudima okružen i kakve prijatelje imam. Mislim da je to možda i najbolji pokazatelj da nešto radim dobro i na pravi način. Nemam odnos prema uspjehu kakav ima većina ljudi jer ja ne želim biti slavan ili poznat.
Meni je skroz ok da niko ne zna tko sam. Jedini razlog što se bavim polu-javnim ili javnim poslom u nekoj mjeri, je što ne vidim način da bez javnog nastupanja zastupam ideje i ciljeve. Volio bih da ovaj svijet bude bolje mjesto, ili ako ne može, makar malo manje loše mjesto, zahvaljujući tome što sam i ja dio populacije. I čini mi se da sam uspio u tome, tj. da uspjevam jer to je kontinuirana stvar.
Ivan: Nekoliko ljudi koje sam pogrešno pročitao prilikom prvog susreta, a koji su se ispostavili kao nevjerovatno divni, samo malo drugačiji i čudni na svoj način. Analizirao sam prije nekog vremena i shvatio da je dobar dio najvažnijih ljudi u mom životu zapravo stigao tu na krajnje neobičan način. Vjerujem da se ljudi prepoznaju, ali da ponekad, nama koji ne volimo biti pretjerano u gužvi i s milijun senzacija, treba malo više vremena da se prepoznamo, posebno ako obje strane samo žele pobjeći s mjesta gdje se upoznaju.
Sve druge stvari koje bi se i ispostavile kao pogrešni potezi, bile su iskustva iz kojih sam puno naučio i vjerujem da je bilo potrebno da se dese. Bilo je pogrešno odabranih projekata, prioriteta, partnera, bilo je loših tajminga, ali upornost i disciplina vremenom ispeglaju sve takve probleme.
Ivan: Mislim da je ključna stvar u životu doći u fazu da ne radiš za novac, nego da dođeš u fazu da novac radi za tebe. Mene i dalje zanima preuzimanje novih projekata i radim nove stvari, ali sve više se bavim time da pametno upravljam kapitalom kojeg sam stekao.
Investiram godinama na različite načine. Kao mlađi sam vjerovao da je rješenje ulaganje u male biznise različitih specijalizacija. I dalje vjerujem u to, ali mislim i da postoje jednostavniji načini da to uz manje osobnog angažmana i truda, novac radi za tebe. Investiranje na burzi i u druge biznise u čije osnivače vjerujem.
Ivan: Naš najveći problem je što je poduzetništvo mlada stvar. Zbog diskontinuiteta od 50-ak godina, došli smo do toga da gotovo da i nema relevantnih lokalnih primjera koji nam pokazuju kako biznis prelazi iz romantične rane faze rasta i razvoja u zreli biznis koji je stabilan i dugovječan.
Nemamo dovoljno znanja i iskustva da biznise pretvorimo u sisteme koji mogu funkcionirati bez toga da se osnivači pitaju za sve i samim time da mogu napredovati i preko kapaciteta osobe koja ih je stvorila. Slična je priča i s nasljeđivanjem i profesionalizacijom biznisa. Nemamo dovoljno iskustva i pozivitnih primjera oko nas i samim tim nemamo ni povjerenja da je to moguće i izvedivo.
Ako pričamo o konkretnim pitanjima i problemima, oni se uglavnom svode na nerazumjevanje knjigovodstvenih specifičnosti, poreza i prava, a povremeno se biznisi javljaju i s problemima oko upravljanja financijama i marketingom.
Ivan: Postoje podcasti koji su profitabilni i kod nas, ali ja na to ne gledam na taj način. Ovo je moj hobi i ja želim da ovi razgovori budu autentični i ne želim oko tog graditi cijeli sistem. To radimo kroz druge projekte, najvidljivije kroz projekt Digitalk koji je osnovan s ciljem da zajednica raste kroz neprofitne aktivnosti, a da i kroz komercijalne aktivnosti generiramo profit.
Tu je više osnivača i možemo rasporediti obaveze i zajedno gradimo nešto kompleksno i zahtjevno. Pojačalo je izuzetno važan i drag hobi koji radi neki novac koji nije značajan, ali ga čini profitabilnim i to je sasvim ok da bude u ovoj fazi. Možda nekada bude nešto više, ne isključujem mogućnost.
Podcasta ima previše u smislu da većina ljudi koji ih pokreću samo žele imati svoj podcast i nemaju točnu ideju što uopće žele postići nakon pete, sedme ili desete epizode pa većina i tako završi.
Također, koncentrirani su oko nekoliko istih ili sličnih tema, a gotovo nitko ne pokušava razviti nešto u nezasićenim područjima. Na kraju, mislim da je problem i to što podcaste ne snimaju ljudi koji imaju želju ispričati neke priče, jer ta potreba je jača od gotovo bilo čega, već ih rade ljudi koji žele biti relevantni i poznati, a to može biti posljedica, ali nije dobra početna ideja.
Slušam puno podcasta. Taj format mi odgovara i zato sam ga i počeo snimati. Slušam Agelast, Žiška podkast, Sto minuta buke, Dopise iz Diznilenda, Tampon zonu, Kolegijum podkast, Hubermana, Lex Friedman-a, Seth Godin-a, Simona Sinek-a i brojne druge. Također, posebno zadovoljstvo mi predstavljaju sportski podcasti i tu bih izdvojio Jao Mile podkast kao i povremeno podcaste JJ Redick-a i Paul George-a.
Ivan: Da je potpuno u redu biti drugačiji od ostalih i da to ne znači da si lošiji od njih. Ja jesam to shvatio relativno mlad, ali znam puno ljudi koje je to usporilo ili kočilo da u životu dostignu više, samo zato što nisu shvatili da su sjajni iako su drugačiji od većine ljudi oko njih.
Zaista ne bi bilo ni dobro, ni zanimljivo da smo svi isti. Na taj način je nemoguće napraviti napredak ili iskorak… Inovacija obično dolazi onda kada neki čudni ljudi baš jako žele riješiti neki problem za koji svi drugi ljudi misle da je nemoguće riješiti.
Foto: Ivan Minić
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
