U prošlosti je obrazovanje, osobito ono u inozemstvu, bila povlastica viših slojeva društva. Iz škole se sjećamo da su mnogobrojni hrvatski velikani kroz povijest u pravilu studirali su na prestižnim svjetskim sveučilištima – Tin Ujević na pariškoj Sorbonni, Nikola Tesla u Grazu, a Ljudevit Gaj u Beču.
I u bližoj povijesti, osobito u mladim demokratskim i kapitalističkim društvima kakvo je i naše, odlazak mladih na studij u inozemstvo povezivao se s uvjerenjem kako je on rezerviran za privilegirane, u prijevodu – bogate, koji snagu svojih bankovnih računa demonstriraju i putem destinacija na koje šalju svoju djecu na školovanje.
Ipak, danas je studiranje u inozemstvu dostupnije nego ikad. Članstvo Hrvatske u Europskoj uniji, liberalizacija tržišta, Erasmus program, koji bez plaćanja školarine omogućuje studentima da provedu dio svog studija u inozemstvu sukladno uspjehu na domaćem fakultetu, dovela je do toga da ćete danas ćete sve češće čuti da nečije dijete studira u nekoj europskoj državi ili Americi.
Opće je poznata stvar da je profesionalnim sportašima to oduvijek dobro polazilo za rukom, osobito na američkim sveučilištima, koja su im na račun sportskih uspjeha spremni dati vrijedne stipendije.
No, što je s ostalima? Koliko uopće stoji studij u inozemstvu i na koje sve troškove treba računati?
Cijena ovisi o destinaciji kao i studijskom programu te instituciji koju izaberete. Primjerice, studij u Danskoj je besplatan ,odnosno studenti iz EU ne plaćaju školarinu. U Nizozemskoj pak godišnja školarina iznosi 2.314 eura, otkriva Gordana Kolenko, osnivačica i direktorica BHV Educationa, prve i najstarije organizacije u Hrvatskoj koja se bavi savjetovanjem i upućivanjem mladih na različite obrazovne programe u inozemstvu.
U Švedskoj je također studij besplatan odnosno nema školarina za EU studente, dok su državni fakulteti u Italiji prilično povoljni. S druge strane, ukoliko birate privatne fakultete, godišnje školarine se mogu kretati između 5.000 i 100.000 EUR godišnje.
Prema njezinim riječima, ljudi koji odluče svoje dijete školovati u inozemstvu često su i sami imali sličan put pa znaju njegove prednosti, ili u bliskom krugu imaju takav primjer. Poneki tu ideju prvi puta čuju od svog ambicioznog djeteta i neminovno imaju punu glavu pitanja. Upravo tu stupaju na scenu specijalizirani obrazovni savjetnici. Kako bi se velika, značajna, a nekima i pomalo zastrašujuća ideja školovanja u inozemstvu uspješno sprovela u stvarnost, nužan je kvalitetan partner, koji roditelje i dijete uspješno vodi kroz cijeli proces.
Koliki su troškovi života?
Trošak studijskog programa dakako nije jedini izdatak. I troškovi života značajna su stavka koju treba u obzir.
Tu je potrebno računati troškove puta do fakulteta, smještaj koji se obično plaća za period od tri mjeseca unaprijed, za troškove života, putovanja i slično. Većina smještajnih kapaciteta traži određeni iznos depozita prilikom ugovaranja (u Danskoj i Nizozemskoj to nerijetko bude i do 5 mjesečnih stanarina), dok na primjer u Velikoj Britaniji studentski domovi u vlasništvu fakulteta naplaćuju stanarinu u 3 godišnje rate.
Troškovi života razlikuju se ovisno o destinaciji. Imajte na umu da svaka osoba ima drugačije potrošačke navike, tako da se može dogoditi da ćete trošiti više ili manje, bogato je iskustvo Gordane Kolenko.
Foto: Pexels
U Danskoj su mjesečni troškovi smještaja od 3.000,00 DKK do 9.000,00 DKK ovisno o tipu smještaja. Potreban je džeparac od minimalno 3.000,00 DKK. U Nizozemskoj mjesečni troškovi smještaja iznose od 450,00 EUR do 1.000,00 EUR ovisno o tipu smještaja. Potreban je džeparac od minimalno 400,00 EUR mjesečno.
Studij moga sina koštao je 2000,00 eura godišnje, što nije veliki iznos, ali troškovi stanovanja jesu – soba organizirana od strane fakulteta s kuhinjicom i kupaonicom iznosila je 600,00 eura, a troškovi života 200-300 eura. U prijevodu, stalni, mjesečni troškovi iznosili su oko 1000,00 eura, godišnja školarina 2000,00 eura, a ovdje nisam uračunala troškove aviokarata i njegov povremeni povratak kući, otkriva jedna članica VIP kluba Žene i novac.
U Velikoj Britaniji mjesečni smještaj u studentskom domu stoji od 400,00 do 800,00 GBP (u Londonu smještaj može biti i skuplji). Potreban je džeparac od minimalno 400,00 GBP mjesečno.
U Austriji smještaj u Beču stoji od 700,00 EUR mjesečno naviše, otkriva nam druga članica VIP kluba Žene i novac. Beč je skup za život i oduvijek je bio. Ipak, ondje je puno besplatnih sadržaja za studente, ali i godišnjih karata simboličnog iznosa za muzeje, kazališta, predstave, balove. Puno studenata koristi prostore knjižnica za pripremanje seminara i ispita neovisno o načinu smještaja koji imaju u glavnom gradu Austrije. Studiranje nije puno drugačije u Hrvatskoj, no ponekad naše potrebe za iskorakom iz roditeljskog doma i odlazak u nepoznato su jače od svega. Iskustvo osamostaljivanja, drugačijeg sustava papirologije i rješavanje nekih konkretnih pitanja po pitanju prijave su daleko jednostavniji i napredniji nego kod nas.
Dodatni troškovi
Kada su u pitanju nastavni materijali, knjige i druge potrepštine za studij, troškovi se također razlikuju od fakulteta do fakulteta, kao i ovisno o smjerovima. Studenti umjetničkih smjerova imat će dodatne troškove za materijale koji su im potrebni, a te dodatne troškove društveni smjerovi ponekad nemaju. Knjige i nastavni materijali su dostupni u fakultetskim knjižnicama, a nerijetko i online. Kada prihvate ponudu fakulteta, studenti prije početka nastave dobiju informaciju što trebaju imati za nastavu.
Ovdje bismo napomenuli da studenti u inozemstvu vrlo često i na nastavi koriste svoja prijenosna računala, tako da bi student trebao imati pouzdano računalo s kojim će se moći koristiti za vrijeme studija, a nekada je to uvjet programa.
Opcije financiranja
Visokim troškovima studija u inozemstvu može se doskočiti i učiniti ih podnošljivijima na nekoliko načina.
U gotovo svim zemljama zapadne Europe dostupni su studentski krediti za građane EU. Oni se isplaćuju u manjim mjesečnim obrocima (npr 500,00 EUR mjesečno), a počinju se vraćati završetkom studija. U nekim zemljama su dostupne i manje subvencije, te stipendije.
Većina hrvatskih studenata u inozemstvu radi pola radnog vremena uz studij kako bi se ili u potpunosti sami financirali ili kako bi barem donekle pomogli svojim roditeljima u troškovima. Treba imati na umu da pronalazak posla ovisi od osobe, te je svakako potrebno imati financijska sredstva za minimalno tri, a u nekim slučajevima i šest mjeseci.
Vjeko Peretić, osnivač i član uprave Pro grupe za kreditno posredovanje naglasio je: Financiranje studija, specijalizacije ili usavršavanja, iako nije u tradiciji kao u Americi, moguće je i u hrvatskim bankama. Poput stambenih ili gotovinskih, banke i kod ove vrste kredita imaju jako različite uvjete, vezane uz maksimalan iznos, trajanje, ali i utvrđivanje kreditne sposobnosti, u čemu vam mogu pomoći kreditni specijalisti iz Pro grupe koji će vam pomoći u analizi više ponuda vodećih banaka, besplatno, s jednog mjesta.
Maksimalan iznos studentskih kredita kojima se mogu financirati edukacije u zemlji i inozemstvu je do čak 40.000,oo EUR s rokom od 10 godina, iako su češće u ponudi manji iznosi (10 -20.000 €) uz rok otplate do 7 godina. Kamatne stope su blizu onima za stambene kredite i kreću se u rasponu od 3,45% – 5,5% i uglavnom su fiksne za cijelo vrijeme trajanja.
Također, napomenuo je kako postoji jedna specifičnost kod ovakve vrste kredita: Najčešće se kao dužnik vodi nezaposleni student pa je potrebno imati sudužnika koji za taj kredit mora biti u potpunosti kreditno sposoban – kao da ga za sebe podiže, a ovisno o iznosu, banke traže i dodatne osigurače poput polica osiguranja i slično, pa i taj dio treba dobro analizirati i usporediti.
Elitni Ivy League
Zahvaljujući popularnoj kulturi i medijima, nema tko nije upoznat s najelitnijim američkim fakultetima poput Harvarda, Yalea, Stanforda, MIT-a ili Princetona. Spominju se u filmovima i serijama, a diploma takvog sveučilišta sinonim je za uspjeh u poslu i životu.
Foto: Pexels
Iako se taj naziv u posljednje vrijeme koristi kao krovni naziv za sva ponajbolja američka sveučilišta na obje obale, Ivy League je skupina od osam znanstveno i društveno najuglednijih američkih sveučilišta, smještenih na sjeveroistoku SAD-a te njihovih sportskih klubova. Ime joj u prijevodu s engleskog znači udruga bršljana jer u prenesenom značenju bršljan predstavlja drevnost i tradiciju.
Formalno je osnovana 1956. ali neformalno postoji od 1870-ih. To su najstarija i najbogatija privatna sveučilišta u SAD-u. Ivy League uključuje osam sveučilišta na istočnoj obali SAD-a: Brown, Columbia, Cornell, Dartmouth, Harvard, UPenn, Princeton i Yale. Sva ova sveučilišta imaju dosta toga zajedničkog, od bogate akademske povijesti i diplomanata s visokim akademskim uspjehom do rivalstva u američkom nogometu i ostalim sportovima te rasprava o tome koja je škola ekskluzivnija od ostalih. Karakterizira ih izniman utjecaj u poslovnom, političkom i društvenom životu.
Trošak studija na fakultetima iz skupine Ivy League kreće se u prosjeku između 70-100 tisuća dolara godišnje. U taj iznos ulazi trošak školarine (tuition sticker price) i ostali troškovi (general fees, technology fees, health insurance fees, student activity fees, transportation, books, and supplies), a proces upisa je iznimno zahtjev te pripreme za njega potrebno započeti što je prije moguće.
Sami ili uz pomoć agencije?
Kao i sve drugo, ukoliko ste dovoljno vješti i informirani, cjelokupni proces upisa na studij u inozemstvo možete odraditi sami. Međutim, uz pomoć iskusnog partnera bit će vam daleko lakše.
Posredovanje i mentorstvo u procesu odabira, upisa i odlaska na školovanje u inozemstvo je odgovoran, zahtjevan i vrlo osjetljiv posao. Svaka zemlja ima drugačiji školski sustav i drugačije uvjete za prijam internacionalnih studenata, a propisi se mijenjaju i nadopunjuju svakih nekoliko mjeseci. Nije neobično da predate molbu za upis pod jednim uvjetima, a u međuvremenu vaš željeni smjer bude ukinut ili sveučilište propiše nove uvjete. Ili započnete studirati u zemlji koja je članica Europske unije, a za vrijeme vašeg studija ona to prestane biti. I u slučaju kriznih situacija, kakve su bile u vezi s Brexitom i COVID-om, podrška agencija je ključna.
Ono što je danas preraslo u BHV Education, vodeću hrvatsku agenciju specijaliziranu za obrazovne programe u inozemstvu, u početku se činilo samo kao zgodan dodatan izvor zarade.
Kada sam početkom 90-tih prošlog stoljeća završila fakultet, nisam imala namjeru osnovati tvrtku, priča Gordana Kolenko. Igrom sudbine, zbog znanja engleskog jezika prijatelju sam pomagala poslati sina u srednju školu u Sjedinjene Američke Države. Šest mjeseci kasnije kontaktirao me je američki State Department sa upitom da li želim biti predstavnik programa kulturne razmjene između SAD-a i Hrvatske. Odgovorila sam pozitivno. Dvadeset i osam godina poslije, mi smo jedna od najdugovječnijih tvrtki u Hrvatskoj. Poslujemo pod istim imenom, naša mreža narasla je na više od 150 obrazovnih partnerskih institucija širom svijeta, a više od 10.000 učenika i studenata koristilo je naše usluge. Mi smo uistinu kreirali trend odlaska na školovanje u inozemstvo.
Kada započeti pripreme?
Zanimalo nas je i kada je najbolje započeti pripremu procesa upisa na fakultet u inozemstvu, koliko prije studija. Oko 80% polaznika studija u inozemstvo susreće se prvi puta sa svojim obrazovnim savjetnicima u trećem razredu srednje škole.
Jedan od sjajnih način je za prvi korak prema studiju u inozemstvu posjet Danima Mobilnosti i Edukacije, međunarodnoj manifestaciji koja svake godine u Zagrebu okuplja petesetak sveučilišta iz Europe i svijeta, te oko tisuću posjetitelja. Ondje zainteresirani mogu u izravnom kontaktu s predstavnicima sveučilišta iz cijelog svijeta saznati sve što ih zanima. Ove godine, Dani Mobilnosti i Edukacije održat će se 21.10.2023. u hotelu Hilton Double Tree.
Foto: Pexels