Katarina Štimac: Štednja je ultimativan čin rada na sebi, zahtjeva odgodu užitka, samodisciplinu, rješavanje emotivnih problema i nesigurnosti
Katarina Štimac zadnjih pet godina radi samostalno u svojoj firmi The Brand Tale i živi u Barceloni. Ima dvije kćerkice od skoro četiri godine i šest mjeseci. Trenutno radi samo 30-ak sati tjedno kao marketing i PR konzultantica, a ujedno je marketing i sales menadžer u AR (augmented reality) tech firmi Golivecard gdje je u suvlasništvu.
Malim i srednjim firmama pomažu ispričati priče o njihovim brendovima na inovativan i efikasan, a povoljan način te koristeći AR storytelling uslugu i tehnologiju proširene stvarnosti, na način da dodaju AR video na njihove printane promo materijale ili pakiranje proizvoda.
Tako firme po prvi puta mogu izmjeriti precizan ROI na tiskane promocije i omogućavaju im da na povoljan, brz i efikasan način i bez dugoročne obveze isprobaju AR tehnologiju.
Evo što nam je Katarina rekla o svom odnosu s novcem.
Katarina: Sredstvo za plaćanje roba i usluga. Odgovornost. Garancija za miran san (kada se radi o egzistencijalnim pitanjima) u budućnosti.
Katarina: Danas vidim novac kao jedan od ključeva za vrata boljih mogućnosti i kvalitetno školovanje za moju djecu. Miran san kada se radi o pokrivanju egzistencijalnih pitanja. Sredstvo za generiranje još novca i pomoć za brže razvijanje poslovnih ideja.
Katarina: Apsolutno. Odgojena sam na način da se nije previše pričalo o novcu, za djecu je uvijek svega bilo, ako nije bilo onda se stvorilo, do trena kada je i dijete moglo shvatiti da za neke stvari nema.
Nije nas se učilo raspolagati s novcem od malena, to je na Balkanu pomalo i dio kulture koji je nastao iz jala prema onome tko ima više pa mora da je ukrao ili naslijedio, opcija da je pošteno zaradio kao da ne postoji.
Na novac se gledalo kao nužno zlo, što je kontraproduktivno i po meni je oblik duhovnog snobizma i nesigurnosti (ne želim imati novca da ljudi ne bi mislili da sam loša osoba ili da sam materijalista način razmišljanja).
U ranim 20-ima, kada sam počela sama zarađivati, prošla sam sve faze odnosa s novcem (u Americi) i našla način (čineći puno glupih grešaka) da udaljim emocije i da razvijem pozitivan radni odnos s novcem i iskoristim ga u svoju korist. Od prvog ozbiljnog posla radim više nego što se od mene traži, dam 100 % sebe, ali i bez ustručavanja tražim povišicu ili promaknuće, naplaćujem projekte i postavljam cijene na svoje usluge.
Katarina: Najviše trošimo na hranu, školovanje djece i režije, a zatim na knjige. Trošimo oko 20 % mjesečne zarade, ostalo ide u ulaganja.
Disclaimer: izvan Hrvatske živimo, a partner mi trenutno radi visoko plaćen posao. Dok sam sama živjela u Zagrebu, trošila sam oko 60-70 % mjesečne zarade, a ostalo ulagala, ovisno o mjesecu.
Često sam dobivala komentare kao što su – Zašto ne digneš kredit kad imaš tako veliku plaću?, Zašto ne kupiš dobar auto?, Zašto ne iznajmiš veći stan? To se čini da je mnogima lista prioriteta i statusni simbol u životu, ultimativni cilj i pokazatelj uspjeha. Moje mišljenje je da je to krivo kada se radi o mladoj osobi koja mora biti mobilna i konkurentna na globalnom tržištu, znatiželjna i otvorena za sve mogućnosti.
Katarina: Počela sam od prvog posla davno štedjeti, ali ne na klasičnom štednom računu, već ulaganjem u dionice firmi za koje sam radila uglavnom (P&G, Ralph Lauren, Abercrombie & Fitch) neke sam prodala, a neke zadržala.
Krizni fond kada sam živjela sama mi je bio tri puta ukupna mjesečna troška života. Jednom mi se dogodilo zbog administrativne pogreške, kod selidbe u drugu državu, da mi je taj krizni fond postao nedostupan na par tjedana pa mi je na vrlo kratko vrijeme pomogla prijateljica, dakle uvijek postoje i takve nepredviđene okolnosti i kada imate ušteđevinu.
Zapravo je jednostavno, štednja je ultimativan čin rada na sebi, zahtjeva odgodu užitka, samodisciplinu, rješavanje emotivnih problema i nesigurnosti iz kojih proizlazi emotivno trošenje, a zahtjeva i kreativnost kod raspoređivanja novca, naučiš uživati u malim stvarima koje su zapravo velike i ne brinuti o tome što drugi misle što bi trebao imati.
Katarina: Imamo jako detaljnu oporuku koju redovito nadograđujemo, to nam je izuzetno bitno zbog djece. Jedna od stvari koje smo napravili jest da smo djeci (ako ocjenama zasluže i budu htjele) odlučili platiti najbolje moguće školovanje, ali im ne namjeravamo ostaviti nikakve nenamjenske svote novca niti za života prepisati nekretnine.
Katarina: Dionice, obveznice, currency exchange, nekretnine, tech firmu Golivecard u kojoj sam suvlasnica i moj mali marketing consulting business.
Katarina: Savjetovala bih si da svaku kupovinu prespavam, trošila sam emotivno. Da nisam prestroga prema sebi kada pogriješim. Da ne ulažem previše financijski u ljubavne veze (dugo sam održavala vezu na daljinu što je jako, jako skupo). Da pametnije (ne)trošim zbog toga što sam zaista vrijedno i s puno elana radila po nekoliko poslova u ranim 20-ima, zaradila isto više od prosjeka, a trebalo je i uživati.
Dodatak: Ovo su meni najdraži citati o novcu
Bit nije u tome koliko novaca zaradiš, nego koliko ga zadržiš, koliko dobro taj novac radi za tebe (pasivni prihod) i koliko generacija se zadrži u obitelji. – Robert Kiyosaki
Financijski mir ne znači kupovanje stvari. To znači naučiti živjeti od manje nego što zaradiš, kako bih mogao ulagati. Ne možeš pobijediti dok to ne naučiš. – Dave Ramsey
Prije no što govoriš, slušaj. Prije nego napišeš, misli. Prije nego kreneš trošiti, zaradi. Prije nego uložiš, istraži. Prije no što kritiziraš, pričekaj. Prije nego se kreneš moliti, oprosti. Ne odustaj dok ne pokušaš. Prije nego što se umiroviš, uštedi. Prije no što umreš, podijeli. – William A. Ward
Kontakt: Katarina Štimac; katarina@themumpreneur.com
Foto: privatna arhiva Katarine Štimac
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
