Zdrav odnos
s novcem

Ivana Gažić: Financijska industrija još nije dovoljno uzela u obzir segmentaciju klijenata i na temelju roda

ivana gazic, zagrebacka burza, foto sasa cetkovic

Ivana Gažić: Financijska industrija još nije dovoljno uzela u obzir segmentaciju klijenata i na temelju roda

Razgovarali smo s Ivanom Gažić, Predsjednicom Uprave Zagrebačke burze o tome kakve su žene kao investitorice, kakve mogućnosti za investiranje nudi Zagrebačka burza, kako planirati financijsku budućnost te kakav je njen odnos s novcem – kako štedi, ulaže i troši novac.

  • ŽIN: Mnogi nas pitaju pa zašto žene i novac, novac je novac, no ti Ivana razumiješ zašto je potreban zaseban pristup. Što misliš da je tu najvažnije istaknuti da i muški kolege razumiju? Jer žene znaju zašto žene i novac. Naime, žene duže žive, u većoj mjeri brinu o djeci, kao i o starim roditeljima, manje zarađuju, mnoge imaju problem s utjerivanjem alimentacije, pa i pritiskom da se odreknu nasljedstva, manje su sklone riziku i pokretanju posla te su više sklone pasivnom investiranju. No, ipak, zašto žene i novac?

Ivana: Pa u biti si kroz pitanje dala i veliki dio odgovora. Pa potpuno je normalno da žene razgovaraju o pitanju novca. Veliki broj žena radi, a radit će ih sve više jer primjerice preko 60 posto osoba koje završe fakultet u Hrvatskoj su upravo žene. Tako će i više zarađivati, pa i štedjeti. Time pitanje novca za žene postaje sve važnije.

Također, sve više žena samostalno donosi odluke o raspolaganju svojim budžetom, a poznato je otprije da donose i većinu odluka o kupnji.

  • ŽIN: Ipak, neki podaci pokazuju da će dvije trećine bogatstva u SAD-u do 2030. godine biti u rukama žena, tako da se stvari mijenjaju s novim generacijama, čini se. Koliko su različite milenijalke i kako one upravljaju novcem?

Ivana: Nisam baš uvjerena u ovaj podatak. Stvari se mijenjaju, ali mislim ipak ne tako rapidno. Možda jedino razvodi najbogatijih ljudi na svijetu napravi veći broj milijarderki, ali svakako ne mislim da će omjer baš toliko biti u korist žena.

Milenijalke (i milenijalci) zarađuju više nego ijedna generacija prije. Pritom nisu zainteresirani za klasične oblike gomilanja imovine kao što su nekretnine i automobili. Oni su prvenstveno zainteresirani za iskustvo i doživljaj, a kod investiranja paze na to u kakve kompanije investiraju.

Smatra se da je upravo generacija milenijalca pokrenula tzv. ESG investiranje – iza kojeg se akronima kriju kompanije koje paze na okoliš, korporativnu kulturu i standarde te socijalni utjecaj na okolinu u kojoj posluju.

  • ŽIN: Planiranje budućnosti je važno, svakom mora biti jasno da ne može računati na mirovinu od države kao prethodne generacije. Što moramo znati o svojoj mirovini i mirovinskim fondovima?

Ivana: Ovo je jedna vrlo opširna tema, međutim, mirovinski fondovi ulažu vrlo velike napore u educiranje opće populacije – dovoljno je pokazati malo interesa i googlati.

Naravno da ne možemo računati na mirovinu iz Prvog stupa, odnosno iz principa generacijske solidarnosti. Takav je sustav neodrživ radi malog broja zaposlenih u odnosu na one koji primaju mirovinu. Zato svaki pojedinac mora preuzeti odgovornost za svoju financijsku situaciju u starosti.

  • ŽIN: Zašto žene drugačije investiraju – zašto imaju drugačiji pristup i kakav je to?

Ivana: Žene su puno opreznije, dugoročno razmišljaju i uzimaju u obzir drugačije faktore nego muškarci. Mislim da to financijska industrija još nije dovoljno uzela u obzir, kao uostalom i mnoge druge. Segmentacija klijenata više neće biti potrebna samo na razini dohotka, već prilagođena i preferencijama klijenata temeljeno na njihovom rodu.

  • ŽIN: Što je pasivno investiranje i nudi li ZSE priliku za to?

Ivana: Pasivno investiranje je ono kada ne birate sami aktivno dionice u koje ćete investirati, već jednostavno investirate u sve dionice koje su sastavnice nekog indeksa. Od studenog 2020. godine i na Zagrebačkoj burzi imate priliku investirati u dva ETF-a (Exchange Traded Fund), i to na dva indeksa CROBEX 10 TR i SBI TOP.

Pojednostavljeno, umjesto da uložite u deset najlikvidnijih dionica na Zagrebačkoj burzi, već za iznos od nešto više od sto kuna možete investirati u miks svih deset.

  • ŽIN: Što je Funderbeam i koje su prednosti?

Ivana: Funderbeam je equity crowdfunding platforma. Dakle, ljudi koji preko nje investiraju postaju stvarni vlasnici startup-a ili male tvrtke u koju ulažu.

Prednosti su ogromne, osobito za tvrtke na samom početku puta. Prije nego što smo doveli Funderbeam u Hrvatsku, praktički nije postojala opcija financiranja za startupe. Sada ipak ima više mogućnosti, ali interes je i dalje velik.

  • ŽIN: Žena mora imati svoj novac – slažeš li se s tom tezom?

Ivana: Smatram da žena uvijek mora imati svoj novac i s njime slobodno raspolagati.

  • ŽIN: Kakav je tvoj odnos prema novcu?

Ivana: Rado bih rekla opušten, ali ne bih voljela da se to krivo shvati.

Mislim reći da sam znala živjeti i s puno manje, ali uvijek sam nekako našla način da zaradim dovoljno. Radim od vrlo rane dobi i oslanjanje na vlastiti rad me nikad nije iznevjerilo u smislu generiranja prihoda.

Štedim kontinuirano i doniram redovito.

Nisam pristalica kupnje jako skupih stvari jer, primjerice, ne mislim da je torba koja košta 20 000 kuna bolja 20 puta od one za tisuću. U tom smislu, malo sam kao milenijalci, puno mi je bitnije iskustvo i doživljaj od stvari.

  • ŽIN: Kako ti štediš, u što si uložila?

Ivana: Štedim na razne konzervativne načine. Dionice su mi uglavnom nedostupne radi prirode mojeg posla. Svakako stavljam naglasak na Treći stup mirovinskog osiguranja radi dobrih povrata i mogućnosti da ovim sredstvima raspolažem i prije odlaska u mirovinu.

  • ŽIN: Bi li uložila u neki dobar ženski start-up ili već uhodani biznis?

Ivana: Apsolutno. Kad promatram investicijske prilike na Funderbeamu, npr. nikad ne gledam radi li se o osnivaču muškarcu ili ženi. Nažalost, osnivačica start up-a ima vrlo malo, tako da, kad bih vidjela takvu investicijsku priliku, dodatno bi joj se posvetila i uložila barem minimalni iznos, čak i na razini podrške.

  • ŽIN: Od koga si najviše naučila o novcu?

Ivana: A novac mi je na neki način profesija, tako da od profesora, osobito od Jima Ellerta na IEDC Bled za vrijeme MBA. Tad mi je cijela moja profesija sjela na mjesto.

  • ŽIN: Što sina učiš o novcu?

Ivana: Oskaru sam kupila novčanik kad je imao pet godina i tamo stavlja novac koji dobije za rođendan i slične prilike. Jako je svjestan kad mora dati svoj vlastiti novac za nešto. Mislim da na taj način, primjereno njegovoj dobi, razvijam njegov osjećaj o tome koliko nešto košta u odnosu na drugo i slično. Međutim, moram reći da je vrlo skroman i zadovoljna sam kakav mu je trenutno odnos prema novcu.

  • ŽIN: Kako štediš za sina?

Ivana: Ne štedim za sina. Štedim za sebe, a jednog dana kad mene ne bude, on će to naslijediti. Nisam pobornik toga da se djeca osiguraju od strane roditelja, mislim da to loše utječe na njihov stav prema životu. Želim ga odgajati na način da sam ima drive da nešto stvori.

  • ŽIN: Koje si ti pogreške napravila što se tiče novca?

Ivana: Pa ne bih rekla da sam baš napravila neke pogreške, ipak mi moja profesija omogućava da donosim relativno racionalne odluke kad je novac u pitanju.

Ljudi u velikom broju slučajeva ne žele slušati savjete od drugih kad je njihov novac u pitanju, a često se ponašaju iracionalno. Sjećam se da sam barem deset osoba rekla da ne uzimaju kredit u CHF, većina me nije poslušala.

  • ŽIN: Ima li dovoljno novca na hrvatskom tržištu?

Ivana: Novaca definitivno ima dovoljno, problem je što su Hrvati jako tradicionalni kao ulagači – ili kupuju nekretnine ili drže novac u banci ili u čarapi.

Financijska pismenost i ulagački odgoj su potpuno izostali iz našeg obrazovnog sustava.

Mladi ljudi koji se zapošljavaju po prvi put u preko 90 posto slučajeva ne izabiru svoj mirovinski fond u Drugom stupu, ne znaju da je to njihov novac, ne razmišljaju o mirovini. To je samo jedan od primjera.

Mi imamo konstantan rast štednje koji se vrlo sporo prelijeva na tržište investicijskih proizvoda, a poznato je da na dugi rok jedino te vrste investicija daju konkurentne prinose.

  • ŽIN: Što misliš, hoće li se hrvatsko gospodarstvo oporaviti brže nego nakon prošle krize?

Ivana: Pa makroekonomisti kažu da hoće. Za razliku od krize koja je započela 2008. godine i trajala 7 godina, COVID-19 bio je udarac ipak relativno puno zdravijoj ekonomiji. Također, mi smo sada članica EU i ta otvorenost granica i ogromna sredstva iz EU fondova koja su nam na raspolaganju, svakako će doprinijeti bržem oporavku. U ovom trenutku, ogromne količine cjepiva dolaze u Hrvatsku i to će značajno popraviti naše šanse da iz ove krize izađemo brže nego iz one prošle.

  • ŽIN: Je li COVID kriza više pogodila žene i ako da – kako?

Ivana: Smatram da je COVID kriza više pogodila žene, a to pokazuju i podaci.

Češće su gubile posao, a i preuzele su na sebe znatno veći dio tereta lockdowna u smislu brige o djeci koja su se školovala kod kuće, brige za obitelj i slično.

Žene su i inače u velikim krizama uvijek više podmetnule leđa – tu mislim primjerice na ratove i prirodne katastrofe, kada su uz svoje uobičajene poslove aktivno počele sudjelovati na tržištu rada i to najčešće na najlošije plaćenim poslovima, a uz to su često preuzele u potpunosti brigu za obitelj.

  • ŽIN: Nedavno smo imali izazov da naše čitateljice u dvije minute snime promo video u kojem će se predstaviti tko su i što rade. Od 6000 članica u Facebook grupi, njih tri su to uradile. Zašto je to tako, kako to promijeniti?

Ivana: Žene su puno skromnije kad treba prezentirati svoja postignuća. Posljedica je to odgoja – pa je samopromocija nešto što žene doživljavaju prenametljivim – a imaju tako važne i dobre priče za ispričati.

U svakom slučaju, treba ih poticati i to pozitivnim primjerima. A druge žene ih u tome trebaju podržavati. Teško mi je nekad gledati komentare koje žene pišu ženama – umjesto da se drže skupa.

  • ŽIN: Kako održati dobar pitch pred potencijalnim investitorima – što je njima važno, što gledaju?

Ivana: Uh… Stil održavanja pitcheva je vrlo neformalan, a kako ja dolazim iz financijske industrije, navikla sam da se ne govori samo o ideji, već bih odmah htjela čuti barem neke osnovne brojeve: planirani prihodi, koliko novaca se traži, kakva je valuacija.

Svjesna sam da je to teško reći u malo vremena, ali pravi investitori, oni koji ulažu, žele znati upravo to. Zato svaki osnivač kompanije mora što prije steći osnovna financijska znanja kako bi mogao kompetentno pričati o toj temi.

  • ŽIN: Zašto žene igraju i misle na malo, kako da postanu više sklonije riziku?

Ivana: Po mojem mišljenju, upravo ta manja sklonost riziku je kvaliteta žena.

To je prepoznato u financijskoj industriji, osobito nakon velike svjetske krize koja je počela 2008. godine. Regulatori su detektirali da je hazardersko ponašanje uprava financijskih institucija motivirano astronomskim bonusima dovelo velikim dijelom do krize.

Prva reakcija regulatora je bilo ograničavanje bonusa, traženje da se isplaćuju kroz više godina i slično, a nakon toga je uslijedila implementacija propisa o potrebi rodne balansiranosti uprava.

Motiv za to je bio što su društva u kojem su u upravama bile žene, upravo radi te svoje opreznosti, bolje prošle u krizi i uspješnije se oporavljala.

Tako da ne vidim manju sklonost riziku kao negativnu karakteristiku.

  • ŽIN: Što bi savjetovala mlađoj sebi, onoj Ivani koja s 22 godine završava fakultet?

Ivana: Nemoj sve tako ozbiljno shvaćati.

Foto: privatna arhiva Ivane Gažić

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi

Štednja građana kod banaka u porastu uz povećan udjel oročenih depozita

Poduzetništvo i politika. Upravljanje u privatnom i javnom sektoru – pogled iz drugačije perspektive poduzetnice Lorene Boljunčić

Kako naći posao? Preko LinkedIna i networkinga! Za 80 % pozicija nema oglasa

Prijava za članice

Pretraga

znn