Zdrav odnos
s novcem

Domagoj Jakopović Ribafish: Najbitnije je ne trčati za novcem u životu te imati dovoljno slobodnog vremena za sebe

Domagoj Jakopović Ribafish: Najbitnije je ne trčati za novcem u životu te imati dovoljno slobodnog vremena za sebe

Razgovarali smo s Domagojem Jakopovićem Ribafishom, blogerom, freelance novinarom te pokretačem projekta Rok Otok.

  • ŽIN: Kad netko dođe na tvoj blog, prvo što vidi je slogan jede i pije po kućama, pa hedonist. Moja prva misao je – pa kako se ja toga nisam sjetila – zarađivati da jedem, pijem, putujem. Šalim se, jesam, prije 18 godina, ali taj sam biznis već davno prodala. 🙂 Šalu na stranu, kako je sve krenulo kod tebe, kad si počeo zarađivati na ovaj način i kako to sad radiš, što si prije radio?

Domagoj: Pa da skratim priču, nakon fizičkih poslova preko student servisa, četiri godine predavanja po školama ,a isto toliko copyrighterstva i 10-ak godina u novinarstvu (Klik, Playboy, Cosmopolitan, Dobra hrana) prelazim na uređivanje portala Blog.hr, Punkufer.hr i na kraju Gastro.hr da bih u ljeto 2019. otišao u freelancere.

Trenutno živim od održavanja svoje stranice Ribafish, pisanja kolumni, vođenja raznih evenata i festivala, klijenata koji se preko mene oglašavaju na društvenim mrežama te sezonskog posla voditelja showa 3, 2, 1 kuhaj na RTL televiziji, Bog ih poživio…

  • ŽIN: Mogu li svi zarađivati od bloga? Što bi nekome savjetovao, odakle da krene, koji bi bio prvi korak?

Domagoj: Tko sam ja da sudim od čega će tko živjeti? Ušli smo u neki odvratni kapitalizam gdje ništa nije logično ni normalno pa stvarno svatko može sve.

Divno je što sam uspio spojiti svoju ljubav prema hrani i piću s pisanjem – o tome uspijevam držati glavu iznad vode, ali to nije nimalo lagan posao.

Uvijek bih svojim kritičarima pružio priliku da za moje portale ili novine napišu par tekstova, ali bi svi pobjegli nakon drugog ili trećeg. Obožavam to što radim i mislim da se to vidi i iz mojih tekstova i fotografija, iako sam dosta spor s tim storijima, heštezima i čime god već…

  • ŽIN: Koje su pogreške koje si napravio i što sad bi drugačije? Odnosno, što bi volio da je tebi netko rekao na početku?

Domagoj: Puno prije bih se osamostalio i oboružao ljudima koji su jaki u svom segmentu. Htio bih imati neki portal ili novine gdje bi kvalitetni ljudi pisali samo kvalitetne tekstove, nešto kao Feral 90-ih. Ovako je sad sasvim ok, tko danas može pisati samo ono što on hoće?

  • ŽIN: Kakav je tvoj odnos prema novcu? Razmišljaš li uopće o njemu, kako upravljaš njime ili samo radiš ono što voliš i ne brineš o njemu?

Domagoj: Mrzim novac. Jedva čekam da se vratimo na robnu razmjenu te da mijenjam ribu za brašno i slično.

Novac kvari ljude i od normalnih ljudi stvara bolesne. Veliki auti, pet nekretnina, biranje partnera po bogatstvu… Iako nas to prati od prvih civilizacija, smatram da bi se sve trebalo resetirati i da svi budu barem približno jednaki.

  • ŽIN: Koji su mitovi i istine o poslu koji radiš? Je li to lak novac ili je i ovom poslu potrebno ozbiljno i profesionalno pristupati? 

Domagoj: Po zanimanju sam profesor geografije. Nažalost, nisam imao vezu ni par tisuća eura da dobijem stalan posao u struci, pa sam danas novinar freelancer.

Svoj posao doživljavam maksimalno ozbiljno, ne pišem laži i nisam potkupljiv. To je danas izuzetno teško jer nisam u stranci niti sam ičiji rođak i stvarno sam ponosan na svoj neokaljan obraz.

Oni koji su također iz tog plamena shvaćaju koliko je to teško biti u ovim vremenima na ovim prostorima. Svome poslu pristupam maksimalno ozbiljno i, valjda zato, imam toliko dobrih rezultata.

  • ŽIN: Imaš li neki savjet našim čitateljicama? Mnoge imaju svoje hobije i strasti, od kuhanja pa nadalje, kako da to pretvore u prihode?

Domagoj: Puno bi lakše bilo da su se rodile negdje drugdje gdje ima više potencijalnih pratitelja i pretplatnika, ali važno je imati hrabrosti i usuditi se početi.

Evo jedan random primjer, prijateljica je stalno fino kuhala i jednog dana zamolila muža da malo poslože kuhinju i to počnu snimati. Tri godine kasnije imaju 50-ak tisuća pratitelja na YouTubeu i prva lovica dobrano kapa… Ali to su tri videa tjedno pa sad stavite na papir koliko dugo možete izdržati.

U svakom slučaju, divim se hrabrim ljudima koji ne posustaju u svom naumu i iz svog hobija ili ljubavi rade divne stvari koje mi gledamo i šeramo okolo.

Dakle, snimiti 10-ak epizoda nečega, pozvati nekog profesionalca da im da par savjeta i onda mudro krenuti u napade na društvene mreže. Vjerojatno će svaka tisućita osoba koja to pokuša i uspjeti, ali možda ste to upravo vi!

Da mi je itko pred 20 godina rekao – Riba, skuhali smo nova dva piva, šaljemo ti danas na probu!, grohotom bih se nasmijao. Ali, eto, život te negdje zgazi, negdje potapša po ramenu i tako u krug…

  • ŽIN: Puno si angažiran i humanitarno – o čemu se radi i kako ti mi možemo pomoći u tvojoj misiji?

Domagoj: Nakon tragedije iz 2018., odlučio sam probati pomoći klincima i roditeljima koji premalo komuniciraju i osnovao Udrugu RokOtok.

Sve je nastalo iz jednog obećanja jednom prekrasnom dječaku da ćemo zajedno obići sve nastanjene hrvatske otoke pa sam kroz tri godine krenuo plivati od otoka do otoka.

Covid nas je spriječio da po planu otplivamo drugu od tri sezone, sve je prebačeno na neko bolje vrijeme i sad samo čekamo da nas puste plivati i, što je puno bitnije, da možemo sjesti na plažu i pričati o ekologiji, našem moru i otocima, igrati se, tražiti blago, očistiti plaže i zaključiti da se treba više voljeti i pričati te kvalitetnije iskoristiti slobodno vrijeme.

Pozvani ste da se pridružite projektu, zovete nas da vam držimo predavanja, čistite plaže s nama ili nas barem pratite na društvenim mrežama. Sljedeća etapa od Krapnja do Ugljana trebala bi početi u srpnju 2021. Držite nam fige…

  • ŽIN: Želiš li nešto još reći našim čitateljicama?

Domagoj: Apropos novca koji nam je svima neophodan, mislim da je u životu bitnije raditi posao koji voliš i imati dovoljno slobodnog vremena za sebe, nego cijeli život ganjati pare, lagati, krasti i izgubiti se od brige da vam tu lovu netko ne ukrade. Što se najčešće i dogodi.

Hvala svima koji prate moj rad i nadam se da ćete mi javiti kad se negdje otvori nešto novo i kvalitetno pa da odemo isprobati, popričati i napisati iskrenu recenziju. Kao i da dođete popratiti #RokOtok, imamo divne otoke i ljude, sačuvajmo ih i napravimo još ljepšima.

Foto: privatna arhiva Domagoja Jakopovića Ribafisha

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi

Fokus na kvalitetu i društveno odgovorno poslovanje okosnica su strategije Sane – petu godinu zaredom donirali su najviše hrane u kategoriji malih i srednjih poduzeća

Boris Vukić: Cilj generacijske tranzicije jest da tvrtka bude bolja nego što je bila dok je bila u rukama osnivača

Božić pod opsadom konzumerizma

Božić pod opsadom konzumerizma: Jesmo li zaboravili pravo značenje blagdana?

Prijava za članice

Pretraga

znn