Guverner Boris Vujčić: Naši stručnjaci ocjenjuju da su rizici prezaduženosti za Hrvatsku trenutno između niskih i umjerenih
Razgovarali smo s Borisom Vujčićem, poznatim ekonomskim stručnjakom, sveučilišnim profesorom i guvernerom Hrvatske narodne banke. Evo što nam je otkrio o ulozi HNB-a, zaduženosti države, ali i poduzetničkoj klimi u Republici Hrvatskoj.
Foto: Guverner Boris Vujčić
Boris: Kao što se građani mogu uspješno prevesti automobilom bez detaljnog poznavanja rada motora s unutarnjim izgaranjem, isto tako mogu vrlo uspješno živjeti i poslovati bez detaljnog poznavanja makroekonomskih koncepata kao što su razlike između centralno-bankarskog novca i novca koji stvaraju poslovne banke ili proces njihovog nastavka.
Ipak, da biste došli brzo i sigurno na destinaciju, dobro je poznavati regulaciju prometa. Tako je građanima korisno znati da središnje banke upravljaju novcem kako bi očuvale stabilnost cijena. To podrazumijeva periodičku prilagodbu kamatnih stopa, koje su glavni instrument središnjih banaka za očuvanje stabilnosti cijena.
Kako bi snizili inflaciju i približili je ciljanoj razini od 2 posto, u Upravnom vijeću Europske središnje banke pokrenuli ciklus najsnažnijeg podizanja kamatnih stopa od nastanka eura. Promjene ključnih stopa središnjih banaka postupno se prenose i na tržišne uvjete pa naši građani i poduzeća već plaćaju osjetno više kamate na nove kredite, a počele su rasti kamate i na stare kredite s promjenjivim kamatama. S druge strane, vidljiv je i postupan rast kamatnih stopa na depozite građana u bankama, iako je on za sada vrlo blag. Trenutno je izgledno zadržavanje kamatnih stopa kroz duže vremensko razdoblje na povišenoj razini. No, ako se slučajno inflacija u nekom trenutku počne smanjivati brže od očekivanja, to bi nas moglo potaknuti na smanjenje kamatnih stopa.
Svi se procesi itekako odražavaju na osobne financije pa je pri donošenju većih i dugoročnijih financijskih odluka, o zaduživanju kao i raspolaganju vlastitom imovinom, važno biti svjestan makroekonomskog konteksta i mogućnosti promjene financijskih uvjeta.
Boris: Glavna zadaća HNB-a je čuvanje vrijednosti novca. S tim ciljem HNB ravnopravno s ostalih devetnaest središnjih banaka europodručja sudjeluje u upravljanju Europskom središnjom bankom i kreiranju monetarne politike za čitavo područje monetarne unije. Zaposlenici HNB-a sudjeluju u radu otprilike 130 radnih tijela Europske središnje banke i Bankovne unije, uz dodatnih tridesetak radnih tijela drugih agencija koje se bave nadzorom banaka i financijskim rizicima na razini Unije.
Osobno sam član Upravnog vijeća, najvišeg tijela ESB-a, koje se obično sastaje svaka dva tjedna, a svakih šest tjedana raspravlja o monetarnoj politici. Sastanci upravnog vijeća su iznimno sadržajni i zanimljivi, a istupi svih govornika su uvijek snažno argumentirani i zbog toga se treba dobro pripremiti. Tu je iznimno važan i doprinos mojih kolegica i kolega eksperata, koji u vrlo kratkom roku, redovito preko vikenda, moraju proučiti i kritički preispitati velike količine materijala.
Kada se dogovore ključni parametri monetarne politike, HNB tu politiku provodi u Hrvatskoj.
Samostalno provodimo tzv. makroprudencijalnu politiku, odnosno mjere kojima možemo propisati dodatni kapital bankama ili utjecati na uvjete odobravanja kredita. Naši stručnjaci okosnica su supervizorskih timova ESB-a koji nadziru naše najveće banke, što nam ujedno daje puno bolji uvid u poslovanje banaka majki, a još uvijek samostalno nadziremo manje značajne banke. Ako se slučajno dogodi da neka banka upadne u probleme, HNB je zadužen za provedbu sanacije, za koju se pripreme i sve relevantne odluke donose u okviru Jedinstvenog sanacijskog mehanizma, u čijem radu također sudjelujemo.
Usto imamo i niz dodatnih zadaća. I dalje smo zaduženi za praćenje zaštite potrošača, a s evolucijom u razumijevanju ove funkcije, te se ovlasti praktički svakodnevno proširuju u smjeru preventivnog djelovanja i pravovremenog identificiranja problema, kao što smo u protekloj godini učinili s prešutnim odnosno dopuštenim minusima građana. Također, izuzetno aktivno provodimo i financijsko opismenjavanje kako bismo građanke i građane opremili s dovoljno znanja da bi mogli donositi kompetentne i odgovorne odluke unutar osobnih financija.
I dalje prikupljamo, računamo i objavljujemo niz statističkih pokazatelja, čak i više nego prije uvođenja eura. I dalje upravljamo našim međunarodnim pričuvama, uključujući i dio koji je u eurima, a koji je sada postao financijska imovina HNB-a i služi kao “pokriće” za eure koje je HNB izdao.
Upravljamo hrvatskom komponentom zajedničkog platnog sustava, izdajemo i povlačimo gotovinu eura za domaće potrebe, a imamo i zaduženja u području sprječavanja pranja novca i financiranja terorizma. Ukratko, HNB praktički obavlja iste poslove kao i do sada, samo u okviru kompleksnijeg sustava s iznimno razvijenim okvirom monetarne politike.
Boris: Rizike koji izviru iz javnog duga nije jednostavno mjeriti – oni su, pomalo kao i ljepota, u oku promatrača. Zaduženost je dinamički koncept – pri ocjeni dugoročne održivosti javnog duga treba uzeti u obzir procjene budućih prihoda i rashoda. Oni, pak, ovise o budućem gospodarskom rastu, o kojemu u ovom trenutku imamo samo maglovitu predodžbu.
Ovise i o temeljno neekonomskim faktorima, kao što je recimo sposobnost provođenja mjera štednje u kriznim vremenima. Također, održivost javnog duga ovisi i riziku nastanka različitih poremećaja koji se mogu pokazati skupima za državnu blagajnu, kao što su pandemija ili energentska kriza, a nemoguće ih je predvidjeti.
Uzmemo li sve to u obzir, naši stručnjaci ocjenjuju da su rizici prezaduženosti za Hrvatsku trenutno između niskih i umjerenih. Te rizike ublažava razmjerno snažan gospodarski rast koji ostvarujemo pod utjecajem vrlo brzog i snažnog oporavka turizma i priljeva velikih iznosa sredstava iz europskih fondova. To sve povoljno djeluje na fiskalne prihode i ujedno smanjuje omjer javnog duga prema BDP-u.
Pomoglo je i uvođenje eura jer je praktički otklonilo rizik da deprecijacija tečaja poveća razinu duga i naruši gospodarsku aktivnost, a time i fiskalne prihode, zbog čega su nas vjerovnici spremni jeftinije financirati.
Također, pomaže i vrlo dugačko prosječno razdoblje dospijeća duga, što znači da će se rashodi za kamate povećavati tek postupno u okružju zaoštrenih uvjeta financiranja. Protuteža povoljnim vjetrovima su loša demografija i dosadašnja putanja niskog prosječnog gospodarskog rasta isprekidanog učestalim recesijama koja predstavlja upozorenje da se u ovako povoljnim vremenima trebamo dobro pripremiti za buduće krize.
U ovom trenutku se čini da i inflacija pomaže javnim financijama, međutim, vrlo brzo počinju prevladavati negativni učinci povišene inflacije na javni dug jer nepovoljno djeluje na gospodarski rast, a ujedno poskupljuje svima zaduživanje.
Boris: Kreditni rejting je za financijsko stanje u državi otprilike isto što nam pogled na vagu ili mjerač otkucaja srce govori o našoj vlastitoj kondiciji – to je sumarni pokazatelj koji nam pruža brzu informaciju u tome jesmo li spremni za maraton, ili se tek moramo posvetiti mukotrpnom treningu.
Bolji kreditni rejting države obično je povezan s nižim troškovima zaduživanja. Međutim, kao što se pogrešno ponekad ljutiti na vagu, tako ni rejting agencije nisu gospodari nečije sudbine, kako ih se nekad pogrešno prikazuje u kolektivnoj imaginaciji. Te agencije više ili manje pouzdano na temelju velikog broja javno dostupnih financijskih pokazatelja pružaju sumarnu ocjenu financijske snage države. Primjerice, nakon donošenja odluke o uvođenju eura prije otprilike godinu sudionici na financijskim tržištima nisu čekali rejting agencije da podignu rejting za dva stupnja, nego su i sami, praktički trenutno, smanjili trošak zaduživanja Hrvatske, i to za gotovo čitav postotni bod.
Značaj kreditnog rejtinga s običnog građana ili malog poduzetnika se manifestira barem na dvije razine. Prvo, svi smo mi porezni obveznici pa nas treba radovati kad se država uspije jeftinije zadužiti. Drugo, država se obično smatra najmanje rizičnim dužnikom pa smanjenje kamatnih stopa za državu otvara prostor da se i mi sami jeftinije zadužimo kada kupujemo stan ili podiženo kredit za poslovanje tvrtke.
Konačno, u mjeri u kojoj kreditni rejting odražava i nefinancijske čimbenike, možemo biti zadovoljni i boljom ukupnom slikom društva i države koju na daje pogled u ogledalo.
Boris: Takve ocjene nisu jednostavne jer se poslovni ekosustav sastoji od brojnih elemenata koje je razmjerno složeno ocjenjivati i mjeriti. Također, mali start-up će imati različite potrebe od velike, etablirane tvrtke koja manje ovisi o poticajnom okružju.
Imajući u vidu sva navedena ograničenja, međunarodne institucije pokušavaju kvantificirati kvalitetu poslovnog okružja. Pritom različite međunarodne ljestvice Hrvatsku uglavnom svrstavaju među slabije pozicionirane članice Unije, obično nešto iznad Mađarske, Bugarske ili Rumunjske. Takve analize kao glavne najčešće slabosti izdvajaju spor i neefikasan pravosudni sustav, osobito u segmentu pravne zaštite vjerovnika, što se nepovoljno odražava na dostupnost financiranja, kao i regulaciju u području izdavanja građevinskih dozvola.
Pritom je vidljiv određen napredak Hrvatske ako se promatraju izvješća kroz određeno vremensko razdoblje. Međutim, i dalje postoji znatan prostor za napredak, osobito ukoliko se želimo uspoređivati s najboljima u srednjoj i istočnoj Europi.
I podaci o priljevu inozemnih izravnih investicija odražavaju takvu poslovnu klimu. Tako još uvijek u odnosu na države srednje i istočne Europe privlačimo manje stranih ulaganja, osobito tzv. greenfield investicija, odnosno ulaganja u nove proizvodne pogone namijenjene izvozu.
Boris: Država i poduzeće se razlikuju na mnogo načina. Država je mnogo kompleksnija od bilo kojeg poduzeća. Također, ciljevi države su mnogostruki i uvelike fluidni, formiraju se kao rezultat procesa kontinuirane potrage za prevladavajućim stavovima na razini cjelokupnog društva.
Da budem pomalo figurativan, država je kao poduzeće u kojemu su građani istovremeno i vlasnici, i zaposlenici i klijenti tog istog poduzeća. Stoga je i proces usklađivanja između svih aktera u državi mnogo kompliciraniji i oslanja se prije svega na demokratske procedure i tržište, za razliku od pojedinačnih poduzeća koja su ustrojena strogo hijerarhijski, a odluke se donose kroz birokratske procedure.
Ogolimo li sve ove razlike i koncentriramo li se isključivo na dimenziju procesa, odnosno uspješnost kojom se raspoloživi resursi pretvaraju u dobra i usluge, može se uočiti da imamo iznimno veliku državu, odnosno da su fiskalni prihodi i rashodi uglavnom znatno iznad razina u usporedivim zemljama srednje i istočne Europe. S druge strane, zadovoljstvo građana razinom i kvalitetom javnih dobara i usluga uglavnom nije u skladu s takvom razinom oporezivanja i potrošnje. Primjerice, imamo relativno male razrede, što u teoriji omogućava kvalitetniji rad s učenicima. No, obrazovni ishodi nisu u skladu s time, rezultati međunarodnih testova naših učenika su među lošijima.
Takvi se primjeri mogu i u drugim područjima. Stoga smo do nedavno imali razmjerno niske prosječne stope gospodarskog rasta koje nisu omogućavale trajniju konvergenciju prema standardu život u razvijenijim zemljama. Kako bismo zadržali nešto više relativne stope rasta koje od nedavno bilježimo, uz uspješne rezultate u turizmu i priljev sredstava europskih fondova potrebno je dodatno ojačati reformske napore u nizu područja.
Foto: HNB
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
