Davor Bruketa i Nikola Žinić: Brend je emocija, iskustvo i odraz vaših vrijednosti. Čvrsto stanite iza toga što radite i budite iskreni.
Davor Bruketa i Nikola Žinić jedni su od najpoznatijih marketinških i kreativnih stručnjaka na ovim područjima. Njihova su prezimena ono od čega su kreirali vlastiti brend – jednu od najpoznatijih marketinških agencija Bruketa&Žinić.
Prije nekoliko godina agencija je postala dio Grey grupacije – najveće svjetske grupacije za komunikacijske usluge WPP, a danas posluju na svjetskom tržištu i agencija je prepoznatljiva pod nazivom Bruketa&Žinić&Grey. Dobitnici su brojnih nagrada – IdejaX 11 puta proglasila ih je agencijom godine, a dobili su i nagradu za 200 najboljih dizajnera ambalaže na svijetu.
Nikola: Davor i ja upoznali smo se na studiju Ivana Doroghyja. Ja sam u to vrijeme već tamo radio, a Davor je došao na studentsku praksu. Iako je bio mlad, već tada je u dizajnu bio zapravo jako zreo. Počeli smo se družiti i shvatili smo da klikamo i kao prijatelji i kao dizajneri pa smo odlučili pokušati izgraditi neku svoju priču i samostalno raditi na projektima.
Davor: Shvatili smo da slično razmišljamo, a bili smo dovoljno mladi da se u to upustimo. Što si stariji, teže se upuštati u takve pothvate jer si svjesniji rizika. Sve što smo tada zaradili, ulagali smo u daljnje poslovanje i opremu, a sve što smo imali bila je kreativnost i upornost. Cijelo vrijeme vodili smo se ambicijom i ogromnom željom da iz Hrvatske radimo za inozemne klijente.
Davor: Imamo sreću da smo u ovih 28 godina surađivali s nekima od najtalentiranijih ljudi u našoj branši na ovim prostorima i uvijek je to timski rad. Nitko ne može biti super kreativan cijelo vrijeme, zato mi međusobno nadograđujemo ideje, a isto je i u realizaciji i produkciji, svaka osoba u timu sa svojim talentima čini razliku.
Nikola: Istraživanje je gorivo za stvaranje ideja. Tako provociramo ideje. Prije nego bilo što krenemo raditi, jako puno sati provedemo u istraživanju trendova, potrošača, gledamo brojke, čitamo istraživanja i tražimo neki smisao i poveznicu između svega toga. Na taj se način punimo informacijama iz kojih se onda rađaju ideje i relevantni uvidi.
Nikola: Možeš imati super dizajn koji će ljudi primijetiti pa će ih to potaknuti da isprobaju proizvod ili uslugu, ali nakon toga usluga i sami proizvod odrađuju posao. Najbolja je ravnoteža između jednog i drugog.
Davor: Komunikacija s tržištem je jaka važna, međutim, naš posao nije matematika i ne postoji formula koja garantira uspjeh. Puno faktora utječe na uspjeh nekog proizvoda, a brending, dizajn, i ostali oblici komunikacije s tržištem, samo su dio priče. Ono što mislim da je najveći faktor i uvjet uspješnosti projekta je suradnja svih ljudi uključenih u taj projekt.
Svi naši najbolji projekti koji su privlačili pažnju svjetske profesionalne zajednice na ovaj ili onaj način bili su rezultat zajedničkog rada cijelog tima, ljudi iz agencije i ljudi na strani oglašivača.
Davor: Brend je ono po čemu se razlikujete od drugih. Što više ljudi razumije to po čemu ste vi drugačiji i što im je ta različitost relevantnija, to je bolje za brend. Funkcionalnu različitost lagano je kopirati, ali duboku emotivnu povezanost s brendom i nije baš.
Zato mi volimo reći da je brend emocija i iskustvo. Ponudite potrošaču iskustvo, čvrsto stanite iza toga što radite i jasno definirajte zašto radite to što radite. Neiskrenost jako loše prolazi kada su brendovi u pitanju, a potrošači to osjete. Brend je odraz vaših vrijednosti.
Nikola: Brend je kao osoba. Ima svoj glas i način na koji govori, način na koji se kreće i svoje stavove. Gradeći brend gradimo neku potpuno novu osobu. Kada se gradi brend, on često proizlazi iz svojih osnivača i ljudi koji upravljaju tim proizvodom. Mi tražimo poveznicu koja će rezonirati s potrošačem.
Odnos s brendom možemo usporediti s odnosima među ljudima i tako ćemo si najlakše dati odgovore.
Nikola: To nije samo pitanje kreativnih direktorica, već općenitog odnosa društva prema ženama. Nažalost, mislim da će se to kod nas promijeniti tek onda kada će i žene i muškarci imati jednake prilike za sve. Plastično, to možemo prikazati kroz porodiljni dopust koji, u Hrvatskoj, i dalje vežemo uz očekivanje koje imamo od žena, a ne od muškaraca. Kada će i muškarci zakonom trebati na porodiljni i tako podijeliti obveze, onda tu govorimo o jednakim prilikama.
Naše društvo često ubije kreativnost kod djece u ranoj fazi. Dokle god dijelimo igračke, boje, igre na muške i ženske i ne dozvoljavamo djeci da se kreativno izraze kako oni žele, bojim se da se nećemo pomaknuti. Tako je i s poslovima.
Davor: Bojim se da je taj problem puno dublji od jednog mog odgovora. Nažalost, još uvijek živimo u pretežito patrijarhalnom društvu. Mislim da bi prvi korak trebao biti u pružanju jednakih uvjeta i obveza i za žene i za muškarce. Dokle god nemaju iste uvjete, teško možemo očekivati da će dobivati iste prilike i malo toga će se promijeniti u poslovnome svijetu.
Davor: Da se ne fokusiraju na to što su maleni i imaju malene budžete jer je to nebitno. Ono što je važno je imati dobru ideju i gomilu upornosti. Upornost je ključ za ostvarivanje bilo koje ambicije, kakva god ona bila. Uložite u ideju i upornost da ju ostvarite.
Danas postoje brojne institucije i mehanizmi potpore poput različitih inkubatora koji će rado podržati dobru ideju. Osim toga, danas imate i tu prednost da postoji internet koji svakodnevno nosite sa sobom u džepu pa za vašu ideju, u svega nekoliko minuta i besplatno, može čuti cijeli svijet. Nije li to fantastično?
Nikola: Svako poslovanje na početku ima male budžete, oni se grade korak po korak, ali važno je dobro istražiti, promisliti i sagledati sve opcije koje se nude pa uložiti u onu koja se čini da će dati najbolji rezultat.
Na početku će to sigurno biti mali rezultati, ali kako se poslovanje razvija, tako i budžet raste. Važno je pronaći one jedinstvene stvari koje imaš ti i nitko drugi, formirati poruke koje će napraviti distinkciju i uz to graditi proizvod koji će biti najkvalitetniji i najbolji kojeg u tom trenu možeš napraviti.
Na kraju takvu priču, uslugu ili proizvod nagrade potrošači na nekoliko načina. Jedan od njih je da koriste tvoj proizvod ili uslugu, a drugi je da o tebi pričaju, posebice na društvenim mrežama koje su danas vrlo snažan alat.
Nikola: Moj odnos prema novcu mijenja se kako se mijenjaju i potrebe, a to je gotovo svakodnevno. Danas sigurno imam bolji i ozbiljniji odnos prema novcu nego što sam ga imao s 20 ili 30 godina jer jednostavno imam drugačije odgovornosti, obveze, ali i prioritete.
Davor: Vrlo rano sam naučio raspolagati novcem jer sam vrlo rano počeo raditi. Moj prvi posao bio je na televiziji kada sam bio u drugom razredu srednje škole. Javio sam se na audiciju i prošao. To je bilo moje prvo pravo iskustvo u kojem sam za svoj trud dobio neki novac. Nije bila poanta u tome koliko sam novca dobio, nego koliko je veću vrijednost on za mene imao jer sam ga sam zaradio.
Danas se nije puno toga promijenilo, osim što su ulozi nešto veći. Činjenica jest da nam novac treba jer živimo u tako organiziranom svijetu i društvu, ali je vrlo jasno da sreća ne ovisi o novcu jer bi tada svi bogati ljudi bili sretni.
Davor: Pregovori o investiciji najveće svjetske komunikacijske kompanije WPP u našu agenciju trajali su tri godine tako da to nije bio lagan korak i sve smo dobro odvagnuli. U te tri godine izmijenili su se razni osjećaji, ali na kraju dana ostali su oni pozitivni jer vidimo koliko je to bila dobra odluka. Danas, zahvaljujući tome, imamo pristup znanjima, stručnjacima i prilikama iz cijelog svijeta. Uz to, omogućilo nam je da se više bavimo onime što nam najbolje ide, a to je kreativnost, a nešto manje samim poslovanjem.
Nikola: Bio je stvarno lijep osjećaj znati da je netko primijetio da ona tamo neka ekipa radi neke stvarno dobre stvari i da žele investirati u nas.
Vidjeli smo kroz to neke nove poslovne prilike koje su nam omogućile da iz Hrvatske radimo za inozemne klijente, uz veliku potporu vrhunskih stručnjaka i veliku riznicu znanja koja nam se tada ponudila.
Nikola: Trenutno sam konzervativni ulagač. Pokušavam očuvati vrijednost novca u inflaciji koja se događa, ali radim to na jako konzervativan način. Nekad sam bio puno hrabriji po tom pitanju i investirao sam hrabrije nego što to danas radim. Nekoliko sam se puta opekao pa sam naučio da, ako želim u nešto investirati, moram to dobro proučiti. To zahtjeva puno vremena pa je onda možda bolje ne riskirati previše.
Davor: Dugoročno, investiram u Blue Chip kompanije – dobro organizirane i financijski zdrave kompanije, poput Adrisa. Investiram u ETF-ove (Exchange Traded Funds) koji prate američke i europske indekse i generalno se smatraju sigurnijom investicijom, te u razne perspektivne start-upove.
Davor: Uvijek ću rado novac potrošiti na putovanja i iskustva. Učiti o drugim kulturama i iskusiti kako žive drugi ljudi na svijetu, maknuti se iz svog dvorišta, neprocjenjivo je. I to ne znači da morate otići na drugi kraj svijeta i potrošiti veliku količinu novca. Dovoljno je već i Hrvatsku proći i zaviriti u njene skrivene kutke i poneka zaboravljena sela.
Osim na putovanja, uvijek ću rado novac potrošiti na umjetnost i galerije. Za mene je umjetnost emocija. Ako u meni izaziva neku emociju, smatram ju vrhunskim djelom. Novac je samo sredstvo koje mi olakšava određena iskustva, tako ga gledam i tako se prema njemu ponašam.
Nikola: Novac najviše trošim na putovanja. Volim vidjeti i doživjeti različite stvari, učiti, iskusiti druge kulture i, barem na trenutak, biti dio njih. Putovanja me ispunjavaju, inspiriraju i nekako najviše uživam u njima pa bih rekao da na njih najviše i trošim.
Nikola: Učim ih kako novac ne pada s neba, da su radne navike jako važne i kako da pravilno upravljaju svojim novcem.
Važno mi je i da znaju da novac dođe i ode te da je dobro da su toga svjesni. Ako u nešto ulože svoj trud i energiju, na kraju će im se isplatiti, samo moraju biti strpljivi.
Volio bih im prenijeti to da posao koji rade ne rade zbog novca, nego zbog toga što ga vole, što ih veseli i ispunjava, a da je novac nagrada za trud.
Davor: Volio bih sinu prenijeti zdrav odnos prema novcu. To bi značilo da ga doživljava kao sredstvo, a ne kao cilj.
Davor: Radili smo brojne greške putem samo nisu sve bile toliko velike. Sve osim niza grešaka koje su nas dovele do toga da smo 2013. gotovo bankrotirali. Krivo smo procijenili trajanje recesije i htjeli smo pod svaku cijenu sačuvati tim koji smo tada imali. Opet nas je tada spasilo to što su neki ljudi vjerovali u nas i tada nam pomogli.
Nikola: Najveće greške smo radili kada nismo reagirali na vrijeme. Primijetili bismo neke anomalije u budžetu i, iako smo znali što bi trebalo napraviti, odgađali smo to jer nam je na osobnom i emotivnom nivou bilo teško donijeti neke odluke. Nismo se suočili s greškama na vrijeme pa smo na kraju agenciju doveli do situacije u kojoj nismo bili sigurni hoće li opstati i hoćemo li se izvući.
Nikola: Iskreno, ne znam. Uglavnom su svi savjeti koje sam dobivao, posebice od roditelja i prijatelja, bili stvarno dobri savjeti. Vjerujem da bi mi bilo lakše da sam ih poslušao, ali ja naučim tek kad se opečem.
Ono što sam naučio, a što bih možda volio da sam naučio ranije, jest da prihvatim da sam napravio pogrešku, da iz te pogreške izvučem pouku i hrabro ju pogledam u oči.
Davor: Imao sam sreću da su u moj život ušli ljudi koji su me punili stvarno kvalitetnim informacijama i vjerovali u mene pa sam i ja povjerovao u sebe, unatoč poteškoćama. Mislim da, osim mog truda, veliki značaj za ovo gdje sam i što sam danas mogu pripisati svima njima.
Foto: Privatna arhiva Nikole Žinića i Davora Brukete
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
