Danko Bačelić: Ulažemo u budućnost i prosperitet tvrtke kroz ono što nam se pokazalo da se najviše isplati – u znanje i nove tehnologije
Danko Bačelić suvlasnik je i direktor poznate obiteljske tvrtke Bačelić d.o.o koja posluje već više od 30 godina. Sa svega 23 godine napustio je malo selo i otišao živjeti u veliki grad samo s jednom željom – da stekne što više novih znanja, a danas, osim što je poznati poduzetnik, volontira u Udruzi Glas Poduzetnika.
Danko: Kao i svaki poduzetnički put i moj je počeo uz dozu hrabrosti i to prije pune 32 godine. To mi je bila jedna od najtežih i životnih odluka koja je bila i izuzetno neizvjesna. Sa suprugom i, tada dvoje male djece za koje sam se morao brinuti i bez nekog početnog kapitala, imao sam svoju viziju. Ona je bila upravo ta – idem raditi za sebe – pa što bude.
No u poduzetništvo sam pošao, kao i mnogi tada, ne svojom voljom. Na taj su me korak natjerali šefovi koji nisu u meni u dovoljnoj mjeri prepoznali potencijal i koji me, sada mogu s pravom reći, nisu dovoljno ni cijenili. Osim iskustva i povjerenja u sebe kao i snažne želje da uspijem, nisam puno toga drugog posjedovao. Takvi počeci nisu laki. Kad nemaš kapital da platiš druge onda ti ne preostaje drugo nego da sam radiš puno poslova. Radio sam sebi u početku i kao vozač, prodavač, blagajnik i administratora. No s prvim zaposlenikom sve je bilo odmah lakše.
Često sada razmišljam o tome koliko je tona tereta prošlo preko mojih ruku i koliko godina je taj posao izgledao samo kao teški rad uz puno, puno odricanja. Mislim da sam uspio samo zahvaljujući podršci obitelji i povjerenju ljudi s kojima sam radio i surađivao te onoga što i sada najviše cijenim kod sebe i kod drugih – kvaliteti usluge.
I dan danas sam najsretniji kada se mogu spustiti uz pult i opustiti u ležernoj komunikaciji s kupcima. Onaj osjećaj kada im pokažeš nešto, otkriješ neku tajnu za koju nisu znali i daš im savjet je i dalje nezamjenjiv. Svi koji me znaju, dobro znaju da se obožavam šaliti uz pult sa kolegama i kupcima. Ležeran i opušteni stil komunikacije je ono što u meni i drugima izaziva ugodu. Volim da ljudi memoriraju taj topli domaćinski stil i kvalitetu usluge koja nas je oduvijek krasila.
Ono što oni pričaju o nama i kako nas ocjenjuju, kao i činjenica da nam se stalno vraćaju potvrđuju da to što radimo, radimo jako dobro.
Danko: Obiteljska poduzeća imaju svoju posebnost. S jedne strane imate strast, ljubav i veliki potencijal obitelji koja je uključena jer u zajedničkom poslu vidi svoju egzistenciju i budućnost. No s druge strane tu je velika odgovornost jer je u taj isti biznis i poslovni poduhvat kao i rizik koji on prati uključena cijela obitelj.
Foto: Obitelj Bačelić
Silan angažman i posvećenosti koji je uvijek veći kod obiteljskih poduzeća je takav da se on uvijek dugoročno isplati. Kad sretnete ljude na ulici ili razgovarate u poslovnim krugovima s partnerima, dobavljačima i kupcima i osjetite njihovo bilo koji vam govori da to što radite postaje prepoznatljivi brend kojem se silno vjeruje, to mi je najbolja nagrada za trud i ujedno stvaran životni blagoslov.
Voditi uspješan obiteljski posao pune 32 godine i u njega utkati obiteljske prepoznatljive vrijednosti po kojem će Vas moći generacijama prepoznavati je nešto posebno. Ja uvijek kažem kako želim ostaviti trag. To je upravo to – to je moj trag. Svojoj djeci obično govorim da to što su stvarali djed i baka pa tata i mama nisu kvadrati ni milijuni već obiteljsko blago koje trebaju njegovati i čuvati te predati kao dar svojoj djeci.
Većina obitelji koje poznajem u svojim su obiteljskim poduzećima jako predani i dugoročno orijentirani pa i tim samim uspješni. Statistike pokazuju da su obiteljska poduzeća zbog svoje dugoročne orijentiranosti jako stabilna i otporna na krize i da dvostruko brže rastu. Prema međunarodnim istraživanjima obiteljskog poduzetništva, između 80 i 95 posto svih svjetskih privatnih tvrtki su obiteljske, koja generiraju više od 75 posto bruto društvenog proizvoda te zapošljavaju više od 85 posto ukupnog broja zaposlenih.
Finci su razvili najbolji sustav i infrastrukturu za razvoj obiteljskih tvrtki počevši od odbora u parlamentu do posebnih obrazovnih usmjerenja u obrazovanju u školama i fakultetima pa nije ni čudo da su jedna od najuspješnijih i najsretnijih zemalja na svijetu.
Danko: O novcu sam se više brinuo dok sam bio mlađi i ovisniji o njemu, pogotovo dok su mi djeca bila mala pa smo morali voditi brigu o svakoj kuni. Rastom i razvojem tvrtke više sam posvećen kvaliteti poslovanja, a naročito kvaliteti svoje usluge pa mi novac dođe kao posljedica dobrog rada.
Svoje rezultate mjerim kao vrijednosti i blago tvrtke, a ne osobnim vrijednostima ili novcem.
Danko: Ove godine smo pokrenuli cijeli ciklus investicija, rekao bih najvećih do sada. Ulažemo u razvoj poslovanja i infrastrukture: rebranding i redizajn poslovnica, unapređenje skladišnog poslovanja, proširenje prodajnih i skladišnih kapaciteta. Uz ta ulaganja ulažemo u razvoj vlastite Bačelić Akademije. Educiramo i usavršavamo znanja naših zaposlenika, ali i kupaca, izvođača radova i svih onih željnih znanja.
Volim reći da ulažemo u budućnost i prosperitet tvrtke kroz ono što nam se pokazalo kako se najviše isplati – u znanje i nove tehnologije. Znanje je moć koju vam nitko ne može oduzeti. Takvim ulaganjem ne možete nikada pogriješiti. Stariji bi rekli: znanje je – imanje.
Danko: Svatko tko je u poduzetničkom maratonu mora biti spreman da će kad tad pogriješiti i grešku platiti. Nema onog koji nije pogriješio, ali se na greškama uči! Nažalost, ponekad to košta. Obično kada napravite poslovnu pogrešku ona se negativno može reflektirati u poslovanju i financijskim gubitkom.
Ja sam svoju najveću grešku i glupost učinio 2008. godine kod lošeg ugovaranja i plasmana, vjerujući ljudima koji to nisu zaslužili. To me je skupo koštalo i naučilo me je kako se ponašati da se to ne ponovi.
Danko: Sebi bih rekao – samo naprijed, ideš u pravom smjeru. Volio bih da sam na tom putu imao od samog početka veću podršku u ljudima koji su mi mogli prije pomoći da steknem neka znanja. No svakome velim kako ako žele biti uspješni moraju izabrati svoju sredinu i mentore od kojih mogu puno učiti i biti bolji.
Dobro je biti uspješan majstor, profesor ili menadžer. No prije svega važno je biti čovjek.
Foto: Danko Bačelić
Danko: Najbolji: Za nesposobne ljude svaki je problem kriza, a za sposobne kriza je izazov. To sam upamtio od sjajnog i uglednog mentora gdina. Ožanića na jednom od predavanja u Razvojnoj agenciji.
Najgori: Dankec, što trebaš toliko ulagati u obrazovanje zaposlenika kada ti mogu slobodno otići pa ispadne kao promašeno ulaganje Pitam se što bi tek dobili u tvrtki da nismo ulagali?
Danko: Biti mentor djeci i zaposlenicima. Prenijeti svoje znanje i iskustvo mladima. Pomagati mladim poduzetnicima/cama i zajednici poput mnogih prekaljenih poduzetnika kroz udrugu CEPOR te ulogom volonter mentor-sentor.
Biti konačno na dispoziciji supruzi i baki servisirajući svoje obveze oko unučadi i truditi se biti najbolji dida. Radovati se penzionerskom životu i svom masliniku, šetnjama i druženjima sa obitelji i prijateljima! 😊
Foto: DearLeaderJoe
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
