Crowdfunding kao izvor novca za rast posla na primjeru zadružne pivovare Brlog
Kolumna o crowdfundingu, crowdinvestingu i crowdsourcingu ispričana kroz priču o Brlog zadružnoj pivovari.
Crowdfunding. To je financiranje projekata od strane hrpe ljudi po principu svi po malo. Nekad se doprinosilo offline, danas postoje sofisticirane online platforme (npr. Indiegogo).
Na platformama, backeri (podržavatelji) doniraju novac ili unaprijed kupe neki perk (nagradu, proizvod, merch, uslugu, bilo što) prije nego to postoji na tržištu pa time pomognu da se ideja uopće realizira. Crowdfunding kampanje se vode i radi testiranja tržišta, razvoja novih proizvoda i marketinga.
Crowdfunding možda i nije baš za jako zatvorene tipove ljudi jer izlažete sebe i ideju svijetu i prije nego ste pokrenuli firmu. A onda opet, u svima čuči neki mali avanturist. 🙂
Crowdinvesting. Isto je crowdy, masa ljudi, ali ovi kupuju equity, odnosno suvlasništvo. Funderbeam je tipična platforma koja to omogućuje.
Crowdsourcing. Crowdsourcing je kad individue ili organizacije pomažu nekoj ideji, na način na koji tko zna i umije (ideje, usluge). Vividan primjer iz prošlosti su kolektivne gradnje kuća po susjedstvima – svatko svakome pomogne oko onoga u čemu je dobar.
Crowdlanding. Crowd posuđuje novac.
Crowd kao misao vodilja (u praksi)
Možda bi se prefiks crowd najbolje mogao prikačiti idejama kojima je u fokusu hrpa ljudi, a jedan cilj.
Mi, ekipa osnivača Brloga, smo kroz crowdanje naučili da ima nešto korisno u jokeru zovi. Ako zatražiš pomoć, veća ti je šansa da je i dobiješ, barem ako to govoriš na glas, ili npr, na mreži/u svojoj grupi.
Posao je pokrenut tako da smo nas dvije začetnice ideje podijelile što smo imale – doma skuhano pivo i ideje – s prijateljima pa smo crowdsourceale razna rješenja sve do lansiranja crowdfunding kampanje, u kojoj su ti isti ljudi već samim suučesništvom postali naši ambasadori. Prikupili smo 80.000 kn kroz prodaju piva i mercha unaprijed.
Pritom nam je bilo bitno ne razočarati svoje backere – javljale smo redovno o napretku, ama baš svima se osobno zahvalile (300+ ljudi) i na kraju – isporučile obećano. To nam se vratilo lojalnošću prvih kupaca, koji su također postali ambasadori, neki i partneri, a mnogi i – investitori.
Investirali su tijekom naše druge crowd kampanje – crowdinvestinga. Doduše, za to nismo koristili platforme, nego zadružni model po kojem poslujemo (crowdy model biznisa) i ljude smo putem svog weba Zadruži s Brlogom i fejsa pozvali da se učlane u našu zadrugu i članskim ulozima pomognu nabavi nove opreme.
Ciljali smo prikupiti 300.000 do 500.000 kn, a kampanju smo zaustavili na blizu milijun kuna investicija i skoro 90 članova, kad smo imali dovoljno za opremu i selidbu u novi pogon, pa smo stopirali daljna ulaganja dok cilj ne realiziramo.
Zadruga ima ponešto i od poduzeća i od udruga. Porezni sustavi su u slučaju zadruge i poduzeća isti – kao i poslovne knjige i profitabilnost, ali su vlasništvo i upravljanje drugačiji. Zadrugom upravlja skupština, koju čine svi članovi.
Skupština izglasava upravu, nadzorni odbor i predsjednika skupštine. Glasa se ravnopravno, jedan član = jedan glas, bez obzira na broj članskih uloga koji je neki član kupio. Statut zadruge je skup pravila koja sami postavite u startu i po njima poslujete, a mora biti usklađen sa zakonom o zadrugama.
O raspodjeli dobiti također odlučuje skupština, na prijedlog uprave, a pod nadzorom nadzornog odbora. Po zakonu, minimalno se 25% dobiti mora reinvestirati i 5% stavljati u pričuve.
Postoje silni dobri primjeri iz Europe – od zadruga za zajedničku nabavu/kupovinu, ili bilo koju zajedničku korist npr nekog kvarta, do ogromnih konglomerata (Mondragon u Španjolskoj itd).
Za početak, na razini Europe svaka je peta osoba član neke zadruge, u svijetu svaka osma, a u Hrvatskoj niti 1 od 200. Nama je to bilo interesantno. Kao i činjenica da su zadruge snažan ekonomski pokretač. Da same nas dvije koje smo pokrenule priču nemamo love za ulaganje ili iskustva za start up svijet. Da više ljudi znači više iskustva.
Pomoglo je kroz zadrugu angažirati i neke izuzetne ljude. Tako danas u nadzornom odboru imamo Victoriu Zinchuk, direktoricu EBRD-a u Hrvatskoj, Stjepana Cara – bivšeg člana nadzornog odbora Končara i Ivana Karduma – jednog od suosnivača najveće zadruge u Hrvatskoj (ZEF-a). I oni to rade volonterski. U samom početku smo zadrugarski angažirali vrhunsku dizajnericu Mateu Bronić, autoricu etiketa za naša piva Plavušu, Nespolušnu i Špuriju, a zatim i Studio Sudar i još hrpu inspirativnih ljudi, iz cijelog svijeta.
Ovih dana slavimo petoljetku. Dakle, bile smo nas dvije i ideja, pa nas 15 i formula pa nas 90 i – novi pogon i kušaonica. Unatoč hrpi upitnika koje smo imali iznad glava prije širenja zadruge, ne samo da nismo požalili što nas je toliko, nego sad tek možemo vidjeti što smo sve dobili. Najkraće moguće rečeno:
Ne vjerujem da je zadrugarstvo baš za svakoga. Mi smo ekipa kojoj povjerenje i crowd dođu vrlo prirodno. Sigurna sam da to nije svima jednako lako. Brlogu se ljudi priključuju po pripadnosti vrijednostima, a u manifest smo zapisali one ključne: povjerenje, optimizam i društvena odgovornost.
Dodatno, za projekt kojem je primarni cilj profit pojedinca, svakako bih odabrala doo ili nešto drugo umjesto zadruge. Ponekad je problematično i nepraktično što zadruga mora imati minimum sedam članova. Također, hrvatski zakoni su zastarjeli i to je predmet koji će se, nadam se, uskoro prilagoditi vremenu. Naravno, ima tu i nešto više angažmana u upravljanju članstvom i donošenju odluka.
Na vrijeme uloženo u upravljanje članstvom, gledam kao na ulaganje u nabrojane benefite – i osjećam da vrijedi jer #umrežavanje #učenje #prodaja #nisisam. I ne pada mi to teško. Uvjerena sam da smo daleko više postigli kao kolektiv, nego što bih sama dosegla.
A početničkih grešaka smo imali valjda koliko i svi.
Pamtim (pišem) da je bitno prilikom osnivanja informirati se kako knjižiti uplate iz crowdfundinga. Doduše, ne zamjeram nam što smo onomad mi na svoje uloge nepotrebno platili porez na dobit (da, lude jedne), jer se sve odvijalo brzo i svakako, a i tada još nitko u knjigovodstvenim servisima nije čuo za kraufandin. Danas preporučam ljudima da adresiraju Crowdfunding academy Zagreb prije svoje avanturističke ideje radi informiranja o najnovijim dostignućima porezne.
I – za kraj – puno se ljudi boje crowd-a i demokracije, što je razumljivo. I mi još imamo mnogo za naučiti. Ali, iskustvo nas ohrabruje.
Svi uključeni su podijelili rizik po malo (nitko nije uložio sve što ima), a dobili su mnogo. S tim da je izlaz iz zadruge prilično lak i bezbrižan (ispišeš se i dobiješ svoj ulog natrag). Who can beat that!
Plus – ta pripadnost poticajnom kolektivu je neprocjenjiva. I sve to štima i radi – dok ste iskreni prema sebi i transparentni prema grupi koju vodite! I to bi bila moja 2 centa na crowd temu. Za sada.
Piše: Ana Teskera, suosnivačica i CEO @ Brlog zadružna pivovara; anateskera@gmail.com
Foto: Pexels
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
