ŽIN: Kako želiš da te predstavimo osim ugledni sociolog? 😉
Bruno: Pisac, predavač, tata. Alergičan na stagniranje, gubljenje prilika…
ŽIN: Po tvom mišljenju, zašto žene manje zarađuju gdje je uzrok i kako da to mijenjamo u odgoju naše djece?
Bruno: Mislim da sve proizlazi iz toga što smatramo da žene i dalje trebaju biti primarni roditelji koji bi trebali preuzeti glavnu brigu oko odgoja. Jer mi imamo dobre zakone koji bi trebali sprečavati diskriminaciju oko plaće, ali uz ovakav mentalni sklop, nije ni čudo da takvi zakoni često ostanu mrtvo slovo na papiru. Dakle, dok god mislimo da žene trebaju biti glavni roditelj koji preuzima većinu brige oko odgoja, logično je da ćemo misliti da one trebaju otići na bolovanje kad se dijete razboli. Dakle, ne moramo mijenjati zakone, nego zastarjeli, tradicionalni mentalni sklop prema kojem očevi ne bi trebali biti ravnopravni roditelji. To je glavni problem.
A dio problema je u ženama koje nisu dovoljno asertivne. Naime, muškarci će često tražiti povišicu i kad obave osrednji posao, a žene često neće ni kad su briljantne jer se ne žele nametati pa čekaju da ih šef primijeti i sam ponudi povišicu. I to treba mijenjati jer apsolutno je u redu tražiti ono što si zaslužio. Dobra je stvar da s mlađom generacijom to nije toliki problem.
ŽIN: Imaš kćer – kako je odgajaš u pogledu novca?
Bruno: Želim da zna da novac ima određenu vrijednost, ali da čovjek ne vrijedi onoliko koliko ima novaca. Odgajamo je tako da shvati koliko što košta i koliko treba raditi za nešto. Nedavno smo imali i prvo pregovaranje za honorar, a ja sam bio na drugoj strani. Kaufland me je angažirao na kampanju za njihovu dječju odjeću, ona je bila model i moram priznati da je dobro pregovarala za svoj honorar.
I moja supruga i ja radimo ono što volimo pa joj želimo usaditi i važnost da odabere posao koji ima veze s njezinim strastima. Nažalost, nije nas upoznala u vremenu kad smo gradili karijere pa nije još svjesna koliki je trud potreban da bi bio uspješan, ali polako će i to shvaćati.
ŽIN: Kakav je tvoj odnos prema novcu u braku – vodite li zajedničke financije, razgovarate li o novcu…?
Bruno: Kada smo počeli živjeti zajedno, imali smo fond za zajedničke troškove kojeg smo punili 50:50, a već par mjeseci nakon toga, dobrih četiri i pol godina prije braka, u potpunosti smo spojili financije i tako je i danas. Danas otprilike jednako zarađujemo, oboje smo honorarci pa se situacija mijenja po razdobljima, ali tu smo negdje. No čak i kad je postojala razlika, nismo je ni na koji način naglašavali.
Kredit smo digli samo za stan. Ako ostale stvari ne možemo kupiti kešom, ne kupujemo ih. Putovanja, aute… Za sve skupljamo i kupujemo kad možemo.
O novcu otvoreno razgovaramo i zajedno planiramo, veće troškove usuglašavamo, a male prepuštamo jedno drugome… Na svu sreću, imamo sličnu ideju za što služe novci. Ne trošimo previše na najnovije gadgete, odjeću i sl., ali ćemo si zato svaku godinu-dvije priuštiti egzotična putovanja (Latinska Amerika, Island, Norveška, Aljaska…).
Kontakt: Bruno Šimleša; bruno.simlesa@gmail.com