Bogati škrtci. Bogati siromasi.
Često mi u glavi iskoči slika koja pokazuje sav kontrast našeg svijeta i modernog načina života.
S jedne strane užurbanost New Yorka (u kojem btw. danima nisam mogla spavati i imala sam panične napade od tolike buke i energije) i moje frustracije kad npr. uđeš u pekarnicu i preveliki izbor te i fascinira i paralizira i hoćeš odabrati, ali ne možeš jer ne stigneš, jer se svi guraju i viču na tebe NEXT, NEXT i s druge strane mir, sjaj i radost koje sam vidjela u velikim tamnim očima djece po indijskim selima koje sam obišla.
Dakle, obilje. Definicija mentalnog sklopa obilja kaže imati fokus na ono što IMAMO i UŽIVATI u tome.
Neki ljudi koje sam upoznala su poprilično bogati u financijskom smislu (imaju neto vrijednost imovine koju kad bi rasprodali mogli bi lijepo živjeti do kraja života bez da išta rade) no ipak ostao je vidljiv grčeviti strah da to sve ne izgube.
Pa tako npr. jedna osoba iz Amerike u čijoj sam kući boravila ima kuću prepunu stvari. Čuva. Ne baca. Ali ono baš ništa ne baca! Boji se, što ako joj zatreba. Znam, ima nas bacača, ima sakupljača. Ne osuđujemo, samo sam osjetila i priznala mi je kod nje taj strah iz kojeg sve grčevito čuva.
Druga osoba voli sebe predstaviti kao velikog dobrotvora, pa npr. hranu sa svojih evenata koja ostane kasnije dijeli beskućnicima, ali ono što me neugodno iznenadilo samo probranu hranu dijeli, dakle sebi ostavi sve super, a ono što je realno za eventualno dati psima, kao donira i sebi je baš super u svojim očima. Jer bitna je slika na van, zar ne?
Treća (ženska) osoba, pričam sve o ovima punima novaca, spava u 5 zvjezdica hotelima, pozvala me da prenoćim s njom u hotelu, ali sam kasnije shvatila, zapravo me prošvercala s njom u sobu bez da plati za mene. Nisam se nimalo ugodno osjećala i radije bih da smo se držale prvobitnog plana (ja sam je samo trebala pokupiti iz tog hotela i dalje smo išle putovati po našoj zemlji, ja sam je vodila na par mjesta)
Četvrta osoba je nosila staklene boce vode iz hotela (na kojima je pisalo da se ne iznose jer je poklon hotela) da ne mora kupovati vodu kad smo na izletu.
Peta osoba poprilično bogat neću spominjati nacionalnost da ne bi bilo svi su oni takvi zato su i bogati, ulazimo u noćni klub, mahnito traži wifi da ne bi slučajno poslao poruku bez da je spojen na wifi. Pa danas barem ima no limit tarifa.
Šesta osoba s dalekih kontinenata, na putu s prijateljem i kolegom, upoznala sam ih na seminaru, spavaju u 5 zvjezdica skupom hotelu, ali nisu si platili doručak, samo noćenje, i onda se okolo vozaju traže neke jeftine sendviče i gube vrijeme koje je najvrijedniji resurs. Evo nam svima primjer štednje na krivim stvarima.
Znam da svatko ima svoj set vrijednosti i trošimo sukladno njima i onome tko smo no ovo je primjer potrošnje na van nek se vidi da sam si platio 5 zvjezdica, a to što jedem nije važno i nije važno da gubim vrijeme.
Sedma osoba hoće uložiti u neki biznis, 100 puta premeće brojke iako ima dobar osjećaj i sve, ali što ako ovo, što ako ono… Kao da postoji biznis bez rizika, baš.
Isti mentalni sklop vidim i kod financijski siromašnih ljudi, strah, čuvanje, što ako ovo, što ako ono. Budem sve sam(a)… skuhala, počistila, napravila, odradila… to mi se više isplati.
Dakle, neki bogataši imaju sve, ali nemaju zapravo ništa jer ne znaju uživati u onom što imaju – u literaturi ih zovu bogati škrtci ili bogati siromasi.
Tu je suština jurnjave za novcem. Svi mislimo kad ovo kad ono budem imao onda ću moći X,Y…
Ali stvari drugačije funkcioniraju!
BITI – RADITI – IMATI – tako to ide.
A ne imati raditi pa biti, dakle nećemo biti sretni kad budemo imali novac i ništa ne radili.
Prijateljica moje bake kaže – Moraš dati da bi dobio.
To je to, svi smo učili o Zakonu akcije i reakcije koji djeluje u Svemiru.
Dakle ne ide reakcija i akcija nego akcija i reakcija.
Novac mora teći, moramo ga (pametno) trošiti, uložiti, oploditi… da nam se vrati.
Sve što i čega se u životu grčevito držimo odlazi od nas, kad-tad.
U svemu se osjeti energija namjere. Iz straha rijetko kad nastaje nešto dobro.
Koliko smo svi mi bogati? Koliko znamo uživati u obilju koje je pred nama?
Što sve imate? Prebacite pažnju na ono što imate, a ne na ono što nemate. Svatko od nas uvijek može imati više, biti bolji, ljepši, mršaviji, raditi bolje, ovo i ono biti, imati, raditi bolje.
No, hajmo stati i U Ž I V A T I u onom što već IMAMO! I biti ZAHVALNI na tome.
I onda će taj stav obilja stalno ići i biti s nama.
Bez obzira koliko je novaca trenutno na našim računima.
Radost i sjaj u očima, bit će i ostati tu.
Kristina Ercegović – Poslovna savjetnica s 20 godina iskustva u malom poduzetništvu.
Foto: Unsplash