Zdrav odnos
s novcem

Anđelka Strajher: Moja sreća i zadovoljstvo ne ovise o novcima. Bilo je vremena kad sam bila u teškoj financijskoj situaciji i nisam bila nesretna.

Anđelka Strajher: Moja sreća i zadovoljstvo ne ovise o novcima. Bilo je vremena kad sam bila u teškoj financijskoj situaciji i nisam bila nesretna.

Anđelka Strajher osnivačica je Megatrenda i jedna je od najuspješnijih poduzetnica u području STEM-a.

Što nam je otkrila o vlastitom poduzetničkom putu i odnosu s novcem pročitajte u nastavku!

  • ŽIN: Kako je krenuo tvoj poduzetnički put? Čime se sve sada baviš i što najviše voliš raditi?

Anđelka: Kad sam završila fakultet mislila sam da ću raditi kao inženjer i nije mi bilo ni na kraj pameti da ću biti poduzetnica. Okolnosti su bile te koje su promijenile moje planove – prije puno godina, točnije od prvog rujna 1991. trebala sam raditi na doktoratu na Tehničkom univerzitetu u Beču te vikendom dolaziti u Zagreb (naime moja obitelj bi i dalje bila ovdje). S obzirom da je baš tad počeo rat, nije dolazilo u obzir da mi djeca ostanu ovdje, a ja odem u Austriju te sam promijenila planove i zaposlila se u Megatrendu.

Prije gotovo dvije godine podijelila sam firmu i uhodani biznis prodala Compingu. Razvojni dio, onaj koji se bavi istraživanjem i razvojem u području umjetne inteligencije i znanosti o podacima te dio koji se bavi razvojem aplikacija, od tada je područje mog interesa.

Trenutno smo u vrlo dinamičnom razdoblju – imamo naime nekoliko novih produkata koji su u različitim fazama što razvoja, a što komercijalizacije, a moja je želja da za svaki od njih posložim i educiram idealan tim na čelu s osobom koja može samostalno nastaviti poslovati, uz moje coachanje naravno.

Volim raditi na korisnim projektima, na onima kod kojih se vidi vrijednost za klijenta. Volim uočavati probleme i smišljati rješenja. Volim raditi s ljudima koji su vrijedni i žele se razvijati – jako sam ponosna kad vidim ljude koji su karijeru započeli u Megatrendu, a sad su uspješni stručnjaci, neovisno o tom gdje sad rade, jer vjerujem da sam i ja na neki način pridonijela njihovom uspjehu.

  • ŽIN: Kakav je tvoj odnos prema novcu i je li se on mijenjao s godinama?

Anđelka: Hm, novac mi nije bio nikad važan u smislu da sam sve mjerila novcem ili da sam htjela puno zaraditi. Od kad znam za sebe radim, a svoje novce sam počela zarađivati s nepunih 15 godina. I tada, kao i sada, mi je bilo bitno imati svoje novce i biti neovisna.

Moja sreća i zadovoljstvo ne ovise o novcima – bilo je vremena kad sam bila u jako teškoj financijskoj situaciji i nisam bila nesretna radi toga. Naravno, istina je da je jednostavnije organizirati hrpu stvari kad imaš više novaca, pogotovo što je čovjek stariji ili kad je bolestan

  • ŽIN: Kako ti je bilo prodati tvrtku?

Anđelka: Nisam prodala tvrtku – podijelila sam tvrtku u dva dijela, onaj koji je bio uhodani posao i onaj koji je razvojni. Ja sam prodala ovaj prvi.

S jedne strane mi je bilo teško jer sam u taj dio poslovanja uložila puno godina, puno truda, vremena, osjećaja, no s druge strane mi je to bilo i olakšanje jer sam smanjila broj ljudi za koje sam se osjećala odgovornom. Taj dio odgovornosti mi je polako bio pretežak te je prevagnuo prilikom odluke o prodaji.

Foto: Pexels

  • ŽIN: U što investiraš?

Anđelka: U svoju tvrtku najviše. Osim u razvoj svoje tvrtke, ulažem i u neke druge projekte tako da sam suvlasnica i nekih drugih biznisa. Nešto malo imam u dionicama i investicijskom zlatu, nešto više u nekretninama.

  • ŽIN: Kako uživaš u novcu? Voliš li više potrošiti na proizvode ili iskustva, putovanja, edukaciju ili nešto treće?

Anđelka: Sve dok mi djeca nisu odrasla i zaposlila se nisam baš imala previše novaca, no sve što sam si mogla priuštiti potrošila sam na knjige i školovanje.

Sad kad su odrasli i odgovorni su za sebe, mogu si priuštiti i svašta drugo, koncerte, putovanja… Ne volim šopingirati, dapače to mi je baš mrsko te izbjegavam odlaske u kupovinu. Kad kupujem, to su obično pokloni drugima, a ako kupujem sebi, to su najčešće knjige.

  • ŽIN: Koje si pogreške napravila s novcem? A koje u biznisu?

Anđelka: Nakon što sam se udala nisam imala svoj samostalni račun niti svoj fond za crne dane. To sam tokom godina, nakon zaista teških situacija, ispravila i sad sam godinama samostalna i neovisna.

U biznisu sam napravila hrpe grešaka, najčešće su to bile krive procjene ljudi i tvrtki s kojima sam poslovala. No, sve to ne smatram greškama nego školovanjem. Neke sam lekcije platila manje, a neke na žalost više. I sve dok mi je jasno što sam time naučila, to nisu greške već učenje.

  • ŽIN: Što bi voljela da ti je netko rekao dok si bila mlađa?

Anđelka: Voljela bih da su mi rekli da trebam biti samouvjerena i sigurna u sebe, da na prvom mjestu trebam voditi računa o sebi (a ne o drugima), da uvijek moram imati samo svoj račun i da se moram boriti i za sebe, a ne samo za druge.

  • ŽIN: Što si naučila o novcu od svojih baka, djedova i roditelja?

Anđelka: Od svoje bake i roditelja naučila sam da se tokom cijelog života treba učiti i raditi te živjeti u skladu sa svojim mogućnostima. Moji roditelji nisu nikad imali nikakav kredit, a živjeli su samo od onog što su sami zaradili. Tata ne samo da se sam školovao (završio je Akademiju likovnih umjetnosti i bio redoviti profesor kiparstva), već je pomagao svoju mamu i školovao i svog mlađeg brata.

Moja baka koja je bila šnajderica, sama je (djeda su ubili Nijemci 1943.) školovala moju mamu i moje tete. Naučila me da je najvažnije u životu školovati se. Govorila mi je da je to jedino što mi nitko ne može uzeti (ako zaboravimo na Alzheimera) i da uvijek trebam moći sama se brinuti za sebe. Također su me naučili da se može potrošiti onoliko koliko novaca imaš tako da mi nikad nije palo ma pamet potrošiti novce na nešto, a da ne znam kako ću to platiti.

  • ŽIN: Što učiš svoju djecu i unučice o novcu i kako?

Anđelka: Oboje djece sam naučila da se odgovorno odnose prema novcu. I jedan i drugi su se morali brinuti sami za sebe od kad su krenuli na faks. Živjeli su sami u stanu, dobivali određenu sumu novaca (koja nije bila velika) i od tog su morali pokrivati sve troškove života.

Mislim da je to najbolja škola koju sam im priuštila – i jedan i drugi mogu pristojno živjeti, znaju kako upravljati novcima, naučili su se razmišljati o tom kako štedjeti, kako sačuvati vrijednost novca i kako upravljati svojim financijama.

Stariju unučicu nisam još počela učiti o novcima (ima samo tri godine) – jedino što joj je jasno da se nema novaca za kupiti sve što joj padne na pamet. I da nema načina kako da se predomislim ako sam rekla da nemam novaca za nešto.

Zora nije zahtjevno dijete, rijetko kad će tražiti da joj se nešto kupi, a i kad traži naučili smo ju da će ponekad dobiti što je zatražila, a ponekad neće. A Kasya je još bebica.

  • ŽIN: Što bi savjetovala mlađoj verziji sebe?

Anđelka: Savjetovala bih joj da bude samosvjesna, da vodi računa više o sebi, a manje se brine o drugima, da ne preuzima na sebe tuđe probleme i da se što prije riješi onih koji joj crpe energiju.

  • ŽIN: Vizija našeg portala su Financijski neovisne žene – koja je tvoja poruka našim čitateljicama i čitateljima?

Anđelka: Mislim da svatko može i mora preuzeti odgovornost za sebe i svoj život. Nekim je ljudima jednostavnije imati izgovore zašto nešto nisu napravili, no to su samo izgovori. Ako nešto želite, potrudite se da to ostvarite. Istina je da može biti teško i mukotrpno, no vrijedno je truda! Kad bismo svi tako radili, bili bismo obrazovaniji, uspješniji, zadovoljniji i sretniji.

Foto: Privatna arhiva Anđelke Strajher

Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr

Podijelite ovaj članak
Facebook
Twitter
LinkedIn
WhatsApp
Email
Slični tekstovi

Održana još jedna promocija knjige “Ne radi se o novcu, radi se o nama” u jedinstvenom ambijentu imanja KuSshh na Krku

Planirate investirati u obveznice? Evo koje biste pojmove trebali znati razlikovati ako ste potpuni početnik

Malene Rydahl: Istraživanja su pokazala da novac ne utječe na sreću kod samo 1% ljudi

Prijava za članice

Pretraga

znn