Aleksandra Đermanović prva je u Hrvatskoj uvela četverodnevni radni tjedan. Evo kako je to izgledalo iz njene prespektive!
Aleksandra Đermanović copywriterica je, vlasnica agencije Mediacor i osnivačica poznatog projekta Čuvari uspomena – jedinstvenih spomenara koji povezuju generacije, čuvaju priče, trenutke i sjećanja najmilijih za buduće generacije. Aleksandra je prva poduzetnica koja je na našem području uvela četverodnevni radni tjedan, a progovorila je i o potpunoj reorganizaciji marketinške agencije u kojoj danas radi sama.
Aleksandra: Da, u puno toga sam bila prva na tržištu iako nisam pričala o tim inicijativama i projektima. U tim trenutcima nisam smatrala da ih je potrebno isticati. Jednostavno sam mislila da svi tako rade ili razmišljaju na sličan način.
Mislim da je koncept 4-dnevnog radnog tjedna bio odlično prihvaćen unutar agencije. No, smatram da dugoročno nije bio dobar. Ne za tvrtku – nego za naš model poslovanja. Vjerujem da bi mogao biti super za tvrtke koje se bave produktima, a mislim da nije dobar za one koji se bave uslugama. Je li četverodnevni radni tjedan dobar za tvrtku, to C-level mora procijeniti. U svakom je slučaju dobar za – zaposlenike.
Aleksandra: Nikad nije bio stvar u HR-u, već u meni. Nakon nekog vremena sam jednostavno shvatila da ja “TO” ne želim. Ne želim sve ono što ide s rastom agencije – nepregledne kave, ručkove ili večere s potencijalnim klijentima. Networking. Osmišljavanje “što bi se njima moglo svidjeti”. Srozavanje super ideja na neprepoznatljivu masu prosječnosti. Ja to jednostavno nisam, a sebe dovoljno volim da ne želim fejkati. Nemam potrebu svidjeti se nekome.
Na kraju krajeva, otvorila sam tvrtku da bih imala više slobode, da bih mogla raditi stvari koje mi se sviđaju. A s razvojem tvrtke, počneš raditi sve više stvari koje ne želiš ili koje su ti i nekom prošlom životu bile “dealbreaker” zbog kojih si napustio tadašnji posao. U tom trenutku imaš – dva puta.
Prvi, kojim većina poduzetnika krene, je onaj gdje idu razvijati skillove koje nemaju jer je to dobro za firmu i tako će rasti i razvijati se. Drugi put, kojim idemo mi kojima titula CEO-a, veličina firme ili broj zaposlenih ne znači nešto previše u životu (i u konačnici nas ne definira kao osobe) je taj gdje kažemo Okej, hvala, bilo je zabavno, naučila sam dosta, ali ja još uvijek želim raditi ono što sam htjela i prije XYZ godina. I onda malo pivotiramo, smanjimo broj ljudi i napravimo drugačiji model koji je održiv i bolji – za nas.
Aleksandra: Trebamo prvo definirati sto smatramo pod osobnim rastom? Svatko za sebe to treba definirati. Nekima je to odlazak na edukacije i primjena naučenog, drugima rješavanje specifičnih problema s kojima se susreću. Meni je osobni rast živjeti mirnim i razumnim životom. Razumjeti što je u mojoj kontroli, a što nije i usmjeriti energiju na ono što mogu promijeniti ili poboljšati. Stalno biti duboko svjesna svojih misli kako bi donijela bolje odluke. U iznimno praktičnom smislu – minimalno raditi, a maksimalno uživati u životu.
Aleksandra: Agenciju nikad neću definirati kao neuspjeh. Znam da je bila prilično uspješna u okvirima u kojim je djelovala i skoro svi ljudi koji su izašli iz nje su stručnjaci u svojim područjima. Što se preslagivanja tiče, postoji ono operativno i ono mentalno.
Operativno je bilo brzo i efikasno, unutar par mjeseci. No mentalno je ipak duže trajalo. Nažalost, kao i većina poduzetnika upala sam u onu mentalnu zamku u kojoj je firma moja beba, produžetak mene, itd. To je bilo najzahtjevnije za promijeniti jer je poslovno okruženje formirano na način da te uvjerava u tu paradigmu. No, na kraju dana, agencija je – poslovni entitet, a posao je samo jedna dimenzija moje osobnosti i jedan od način privređivanja za život. Ne moram ginuti za neki, trenutno pomodni ideal poduzetništva da nekome dokažem da sam super-truper poduzetnik.
Aleksandra: Mislim da su ljudi nekako postali previše opsjednuti idejom i bogati plaču i žele svjedočiti nekom confessional pornu na LinkedInu kako bi se i oni osjećali dobro oko svojeg života i vlastitih neuspjeha. Ponekad jednostavno moramo prihvatiti da ima ljudi kojima sve ide od ruke. Drugi rade tri koraka naprijed, jedan unatrag. Treći non-stop voze u rikverc.
Ima ljudi koji u 7 dana napišu knjigu, a drugima treba 10 godina. So what? Moramo se fokusirati na sebe, a ne na druge. Ne dugujemo internetu pričati o teškim trenutcima o kojima ne želimo. Ljudi trebaju shvatiti da nemaju pravo na informacije i uvide o osobama s kojima nemaju ama baš nikakve osobne odnose.
Umjesto Vidi ju kako fejka da joj super ide, a sigurno joj je teško i umire od posla možda je bolje da osoba pomisli Projiciram vlastite borbe na drugu osobu, i ne smijem ništa pretpostavljati o životu neke random osobe s interneta.
Aleksandra: Ako radiš u zasićenom tržištu, naravno da ćeš uvijek imati problema i nećeš zarađivati onoliko koliko bi htio. Većina stvari se može svesti na odnos ponude i potražnje. Ako je ponuda prevelika, cijena će biti niska i svi će malo zarađivati. Pronađite svoju nišu, ako treba i više njih, i bolje ćete zarađivati. Keramičari zarađuju više od vas? Super, krenite i vi raditi i naučite bolje. Niste išle na faks da biste danas radile fizičke poslove? Tough luck!
Mislim da u ovom digitalnom dobu svatko tko je kreator, tko umije nešto stvoriti iz nule i plasirati to putem digitalnih kanala može uspjeti. I ako pričamo o kompetencijama, nekoliko kompetencija je potrebno za solidan financijski život – 1. mogućnost prepoznavanja što bi moglo biti hot, 2. želja za stalnom promjenom i 3. sposobnost da se redovito ponovno izmisliš. Sve ostalo se može naučiti. Ili ne mora (kao u mojem slučaju).
Moj pristup je – što imam ili znam, a da mogu monetizirati? Kako da kreiram više izvora prihoda? Kako da radim, a da se ne ubijem od posla? I najvažnije – što bi lijena osoba napravila na mojem mjestu?
Aleksandra: Solopreneurship ne podrazumijeva da sve radiš sama, iako ima i toga. Moj fokus je da radim core stvari u kojima sam stvarno super. Onda kad dođem do neke faze uključujem vanjske suradnike – dizajnere, osobu za performance marketing ili neku drugu rolu. Sve su to ljudi s kojima već dugo radim i kojima ne trebam objašnjavati nadugo i naširoko što mi je potrebno.
Aleksandra: Prvo, mora poznavati sebe i kojom razinom energije raspolaže. Ja sam primjerice low-energy, što znači da ne mogu stalno biti u pogonu, trčati i obavljati hrpu stvari. Stoga moje task liste traju i često se zadaci sele iz dana u dan. Neki ljudi su high-energy i oni doslovce melju sve pred sobom, što je isto super. Prema svojoj razini energije oblikuj posao. Organiziraj se (ako možeš i znaš kako). Traži pomoć i nemoj da te bude sram.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
