Aleksandra Đermanović: Novac više nije loš gospodar, nego je promoviran u dobrog slugu
Razgovarali smo s Aleksandrom Đermanović, copywritericom, ghostwritericom, osnivačicom projekta Čuvari uspomena i vlasnicom coworking prostora u Zagrebu. Aleksandra nas svakim danom iznova iznenađuje svojom kreativnošću, ali i održivim idejama kojima teži.
Što nam je ova inspirativna poduzetnica otkrila o vlastitom biznisu, projektu na kojem trenutno radi, ideji koja se krije iza Čuvara uspomena, ali i planovima za budućnost, pročitajte u nastavku!
Aleksandra: Korijeni moje poduzetničke karijere leže u želji da izgradim svoj put, prema svojim pravilima.
Nakon što sam nekoliko godina provela na različitim pozicijama u stvarno sjajnim reklamnim agencijama, odlučila sam 2010. pokrenuti vlastitu, digitalnu agenciju. Imali smo priliku čak i tada raditi na inovativnim projektima, gdje smo koristili kombinaciju kreativnosti i tehnološke spretnosti kako bismo korisnicima i brendovima pružili nešto novo i uzbudljivo.
Danas moja svakodnevica izgleda drukčije – raznovrsnija je i mirnija. Kao copywriter i ghostwriter uglavnom radim na inozemnim tržištima što mi omogućuje da imam smireniji način života, s minimalno stresa i dovoljno vremena da radim i na privatnim projektima koji me vesele, a istodobno imaju pozitivan učinak.
Oduvijek sam željela stvarati nešto što je korisno i inspirirajuće, što može obogatiti živote ili potaknuti nekoga da krene drukčije razmišljati. Najrecentniji privatni projekti uključuju Čuvare uspomena, coworking prostor, jedan poseban dnevnik za djecu koji razvijam. Ima svega.
Imam vrlo širok raspon interesa tako da mi nikada nije dosadno, beskrajno dugo bih se mogla zabavljati na svojem mentalnom igralištu.
Foto: Čuvari uspomena
Aleksandra: Odluka da radim sama proizašla je iz potrebe da budem autentična; nisam htjela igrati prema pravilima koja nisam postavila. Stoga je raspuštanje bio korak prema životu koji je usklađen s mojim osobnim vrijednostima, ritmovima i željama.
Razumijem i poštujem vrijednost timskog rada, ali ipak sam u srcu solo igrač. Željela sam se usredotočiti na ono što mi je, u ovom trenutku, najvažnije – biti majka, investirati svoje vrijeme i energiju u rast i razvoj svoje djece i privatnih projekata. U svemu tome mogu birati vanjske suradnike s kojima želim raditi, a uglavnom je riječ o osobama s kojima surađujem niz godina.
Solopreneurship mi je donio slobodu i mir, slobodu da radim na onome što me zanima, da upravljam vlastitim vremenom i da imam potpunu kontrolu nad proizvodima koje razvijam. Uskladila sam se sama sa sobom i ne moram žonglirati između više uloga ili nositi teret tuđih očekivanja.
Aleksandra: Volim jednostavne stvari u životu – kultiviranje zemlje, smiren život, stvaranje autentičnih, obiteljskih proizvoda i podučavanje djece da cijene sebe i svijet u kojem žive.
Stoga je imanje prirodni produžetak mojih interesa. Najljepša stvar u posjedovanju vlastitog imanja je što omogućuje povratak obiteljskim korijenima; prilika je da se osoba uzemlji, da osjeti smiraj i pripadnost.
Ali jednako tako ono je i jedno dugoročno vježbanje optimizma. Kad sadiš mladu voćku, možda nikad nećeš sjediti ispod njezine krošnje, ali znaš da si učinio nešto dobro, nešto održivo. To je moja vizija za grunt – stvaranje sustava koji može hraniti moju obitelj tijekom cijele godine na način koji je usklađen sa Zemljom i godišnjim dobima. Mislim da smo otprilike tri do četiri godine udaljeni do punog rasta imanja.
Aleksandra: Čuvari uspomena je projekt koji je nastao iz želje da očuvam, prenesem i dajem važnost uspomenama, tim nevidljivim tragovima koji oblikuju naše živote. To je baš jedna topla obiteljska priča jer je i proizvod takav – namijenjen obitelji.
Foto: Čuvari uspomena; djedov spomenar
Ovim sam projektom željela stvoriti mjesto u kojem će se uspomene čuvati, njegovati i dijeliti s budućim generacijama kako bi one imale uvid u prošlost i priče svoje obitelji te pronašle u njima inspiraciju za budućnost. Prvo takvo mjesto je Bakin spomenar koji je, bez lažne skromnosti, stvarno sjajan. Već je izašao i Djedov spomenar, a trenutačno radim i na Maminom i Tatinom. Zadnja dva će konceptualno biti nešto drukčiji, no imat će istu misiju – očuvati uspomene koje nas oblikuju, naše obitelji i našu prošlost te ih prenijeti na buduće generacije.
Aleksandra: Kad sam bila dijete, novca nikad nije bilo dovoljno i doživljavala sam ga kao nužno zlo. No s vremenom sam shvatila da mi novac pruža slobodu i da baš zahvaljujući njemu mogu živjeti točno onako kako želim, a ne da me itko ograničava. Naravno, kad osoba to shvati, krene biti previše orijentirana k materijalnom, no srećom znala sam se zaustaviti na vrijeme.
Sada je on nešto što služi kao samokorekcija, možda je to rezultat sazrijevanja, posljedica stečenih iskustava, no sad više cijenim druge stvari. Novac više nije loš gospodar, nego je promoviran u dobrog slugu.
Aleksandra: Moj pristup štednji više je filozofski nego ekonomski. Za mene štednja ne znači žrtvovanje zadovoljstva, nego je riječ o životnom stilu koji je usklađen s mojim vrijednostima koje naglašavaju odgovornost prema resursima. Umjesto da pasivno štedim, aktivno biram životni stil koji prirodno potiče štednju. Ne patim za brendovima, ne trošim nerazumno u kafićima ili restoranima i rijetko koristim usluge dostave. Moja potrošnja je ukorijenjena u svjesnom i promišljenom odabiru.
Primjerice, recikliram i kompostiram, što ne samo da smanjuje moj ekološki otisak, nego i pomaže u smanjenju troškova. Na ovaj način moj odnos prema novcu nije izoliran od ostatka mojeg života; on je posve integriran s mojim nastojanjem da živim svjesno i odgovorno.
Aleksandra: Kao što vrtlar sadi različite biljke da bi njegov vrt bio održiv i otporan, tako i ja diversificiram svoje investicije. Investiram u nekoliko područja: fondove i dionice koje pružaju stabilan prinos srednjeg rizika, kriptovalute koje mi omogućuju ulaganje u inovativnu tehnologiju s višim rizikom.
No najdraže investicije su one u ciglu, odnosno nekretnine. Investiranje u nekretnine je kao sijanje sjemena; rezultati se ne pojavljuju odmah, ali s vremenom i pravom njegom vrijednost raste.
I na kraju, investiram u svoje ideje. Kao solopreneur svjesna sam da su ideje izvor inovacija i stvaranja vrijednosti. Ulaganje u njihov razvoj i provedbu može donijeti velik prinos, ali i pridonijeti stvaranju nečega što može pozitivno i trajno utjecati na druge.
Aleksandra: Mislim da niti jedan prihod ne može biti sasvim automatski, uvijek trebaš uložiti neki trud. Stoga potpuno pasivne prihode nemam.
Aleksandra: Nisam sklona trošiti na fizičke proizvode koliko na iskustva i prilike koje mi omogućuju rast i stvaranje uspomena. Edukacija je također ključna stavka. Smatram da je stalno učenje i uspinjanje na vlastitoj osobnoj i profesionalnoj ljestvici neprocjenjivo. Sve što mogu naučiti danas dodatni je alat u mojem arsenalu za sutra.
Aleksandra: Povremeno.
Aleksandra: Pogreške su neizbježne. Srećom, niti jedna nije bila tragična, a sve su poslužile kao lekcije koje su mi pomogle da bolje razumijem kako novac funkcionira i kako ga mogu koristiti na najučinkovitiji način.
Jedna od tih lekcija bila je važnost investiranja. U početku sam bila zadovoljna sa zarađenim novcem i smatrala sam da ne trebam ulagati dalje. No to je bio pogrešan pristup. S vremenom sam shvatila da novac ima potencijal da se multiplicira investiranjem i da neulaganjem zapravo propuštam prilike.
Aleksandra: Vrijeme nije tvoj neprijatelj. Živi sada, u ovom trenutku, jer upravo je sadašnji trenutak ono što stvarno posjeduješ.
Aleksandra: Od svojeg sam djeda, čovjeka velikih strasti, naučila važnost samokontrole i ravnoteže. On mi je pokazao kako je lako skliznuti u ekstremno ponašanje i kako je bitno upravljati svojim porivima, ne samo kad je riječ o novcu nego i o životu općenito.
Baka, koja nije imala priliku raditi, podučila me važnosti financijske slobode. Njezin je život bio svakodnevni podsjetnik da je novac sredstvo s kojim možeš kupiti svoju slobodu i samostalnost. Iz njezina sam iskustva naučila koliko je bitno imati vlastiti novac.
A moja majka, sa svojom spretnošću i financijskim vratolomijama, postala je moj uzor za kreativno upravljanje financijama. Njezina vještina u pronalaženju novih načina za zaradu novca, bez obzira na okolnosti, naučila me da uvijek postoji način, samo treba biti otvoren za mogućnosti i spreman se prilagoditi.
Aleksandra: Moja djeca su još mala, ali već ih učimo da je novac nešto što se zarađuje radom i kreativnošću, a ne nešto što jednostavno dolazi. Trenutačno smo na etapi recikliranja gdje imamo puno lekcija o vrijednosti resursa, održivosti i inovacijama.
Primjerice, kad pronađu stari predmet koji više ne koristimo, zajedno istražimo kako ga možemo prenamijeniti ili reciklirati kako bi se mogao ponovno koristiti ili prodati. To ih potiče da vide potencijal u stvarima koje mnogi smatraju beskorisnima. Ovim procesom uče da svaka stvar ima vrijednost, čak i ako to nije uvijek u obliku novca. Naučit će cijeniti rad, kreativnost i održivost.
Aleksandra: U redu je stisnuti zube i stegnuti remen ako to znači da ćete za pet godina moći sami birati svoj put. Ne zaboravite uživati u jednostavnosti života, očuvati ravnotežu između privatnog i poslovnog i povezivati se sa svijetom oko sebe na autentičan način.
Foto: Privatna arhiva Aleksandre Đermanović
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
2023. © Mojnovac.hr. Sva prava pridržana.
Izrada web stranice: Artelekt Media d.o.o.
