Izabela Vrtar glavna je urednica Sense za duhovni rast, mentalno zdravlje te aktivan život i Adria Luxury Society magazina koji okuplja lidere, kreativce i tvrtke iz svijeta luksuza.
Za portal Žene i novac progovorila je o važnosti financijske samostalnosti, problemima i pogreškama, ali i ženskom uzoru s kojim je odrasla.
- ŽIN: Kako ti sve zarađuješ svoj novac i što najviše voliš raditi?
Izabela: Kada bih ono od čega zarađujem trebala svesti na dvije riječi, to bi bio – premium storytelling. Stvaranje dodane vrijednosti projekata, ljudi i brendova kroz različite medijske formate. Od kreiranja print sadržaja, preko live evenata i panela koje u posljednje vrijeme najradije radim, do video i social sadržaja.
Uz Sensu, tu je organizacija konferencija i evenata na temu luksuza poput Adria Luxury Summita, ali i tailor made native sadržaji za partnere koji se uklapaju u našu priču. Ono u čemu najviše uživam je kada nečija priča/event/proizvod uz moju pomoć uspije zasjati i osvojiti. To je poseban osjećaj – dati nekome sadržaju moć da promijeni na bolje onoga tko sluša, čita, konzumira…
- ŽIN: Kakav je tvoj odnos prema novcu i je li se on mijenjao s godinama?
Izabela: Novac je danas za mene užitak i sredstvo da živim svoje želje i potrebe. Nije toliko riječ o njegovoj količini, već u mojem povjerenju prema novcu i, općenito, obilju. Uvjerenje koje je promijenilo naš odnos bilo je kada sam shvatila da novca uvijek ima te da se kvalitetom, trudom, ali i izlaganjem prilikama i preuzimanjem rizika – uvijek može zaraditi.
Dugo sam mislila da mi se novac događa, sada shvaćam da ide u korak s mojim osobnim, duhovnim i poslovnim razvojem.
- ŽIN: Budući da si urednica Sense, pitat ćemo te idu li duhovnost i novac zajedno?
Izabela: Ljepota duhovnosti je da prepoznamo tko smo, što su naše stvarne, a ne nametnute potrebe te najvažnije od svega – da ne bježimo od svoje stvarne prirode. Ako je naš talent stvaranje neke vrijednosti – emotivne, materijalne, društvene, poslovne, obiteljske – na nama je da snažno stanemo iza svojih talenata. Bez srama i unatoč mogućem osuđivanju ili negodovanju okoline.
Moj talent je stvaranje dodatne vrijednosti i danas, kroz godine učenja, strahova i nametnutih očekivanja sebe i drugih – ne sramim se za svoje znanje i talent postaviti uvjete i cijenu. Mi jesmo duhovna i materijalna bića – a kao i u svemu u životu, važna je naša osobna vaga radosti. Jedan od važnih elemenata na mojoj vagi života je i novac i sretna sam što i zbog tog elementa živim život koji pristaje mojoj stvarnoj prirodi.
Foto: Izabela Vrtar
- ŽIN: Štediš li za mirovinu? Ako da, kako? U što investiraš?
Izabela: Štedim na razne načine od kad sam počela samostalno zarađivati, unatoč tome što sam u početku zarađivala minimalac. Pojam materijalne (ne)sigurnosti obilježio je moje odrastanje i djevojaštvo, a cilj koji sam si zadala bila je potpuna samostalnost, bez obzira tko i što u moj život kasnije uđe.
Kako tada nisam znala kako zaraditi dovoljno radom unutar tvrtke, s prvom povišicom odlučila sam planirati na duge staze, digla sam kredit i kupila stan. Iako je tada 60 posto moje plaće išlo na anuitet, bila sam ponosna na sebe i uporna u ostvarivanju većeg plana za budućnost. I danas je taj stan dio mog fonda za mirovinu. Uz njega i još jedne nekretnine koju smo suprug i ja zajednički kupili kao investiciju, godinama štedim u 3. mirovinskom stupu, ulažem u jedan dionički fond te nekoliko dionica tvrtki.
Trenutačno sam u fazi da ne želim da moj novac stoji i gubi na vrijednosti, a uvijek ulažem onoliko koliko sam spremna izgubiti. A što sam starija, više sam toga spremna izgubiti.
Moje najveće duhovno učenje kroz život bilo je ono o nevezanosti – život i okolnosti naučili su me da već sutra možemo izgubiti sigurnost koju danas imamo i moj veliki životni cilj je danas uživati u iskrenoj radosti s ljudima koje biram imati uz sebe te stvarima i iskustvima u kojima želim uživati.
- ŽIN: Kako uživaš u novcu? Voliš li više potrošiti na proizvode ili iskustva, putovanja, edukaciju ili nešto treće?
Izabela: Volim potrošiti na kvalitetu i sve sam odlučnija u tome da svoj novac usmjeravam na iskustva, proizvode i usluge pojedinaca i brendova koje cijenim i želim podržati u daljnjem rastu. Od pretplata na nišne magazine do restorana koji su value for money (vrijednost za novac), kvalitetne odjeće, edukacija vrhunskih stručnjaka na teme koje me zanimaju i putovanja koja će me na neki način obogatiti i balansirati.
Za mene je neprocjenjiva vrijednost i trošak na hobije – učim francuski jezik, krenula sam na satove pjevanja, treniram tenis i odlazim na druge vrste treninga. Novac utrošen na razvijanje talenta, brigu o vlastitom zdravlju i širenje vidika za mene je vrijedan svakog eura.
- ŽIN: Koje si pogreške napravila s novcem?
Izabela: Najveća pogreška koja, nažalost, pogađa mnoge žene je što često nisam postavljala pravu vrijednost svoga rada – od pregovaranja o novcu do traženja povišice ili bonusa.
Stvaranje dodane vrijednosti sadržaja i proizvoda koji se ističu u masi moj je veliki forte, ali nažalost, taj doprinos često nije bio adekvatno naplaćen. Ne zamjeram si zbog toga, već mi to služi kao podsjetnik da ne ponavljam iste greške.
- ŽIN: Što bi voljela da ti je netko rekao dok si bila mlađa?
Izabela: Zapravo mi je manje trebao netko da me uputi, prije bih rekla da je u vrijeme mog odrastanja nedostajalo ženskih figura koje bi mi svojim djelima pokazale kako se za sebe izboriti i kako jasno izraziti sebe i svoje potrebe, kako biti odlučna i uporna unatoč strahu. U to vrijeme to je bilo (još) teže nego sada.
- ŽIN: Što si naučila o novcu od svojih baka i djedova te roditelja?
Izabela: S nepunih 13 godina ostala sam bez oca koji je bio onaj koji je u obitelji zarađivao. On je tada imao samo 40 godina i planiranje materijalne sigurnosti za budućnost tek mu je bilo u planu. To, nažalost, nije stigao ostvariti, a za mene su se preko noći postavke lagodnog i jednostavnog života rasplinule.
Postala sam i pretjerano svjesna krhkosti koju sa sobom nosi sigurnost. Od oca sam učila o velikodušnosti i naslijedila talent za kreativnost na mnogim poljima – od čega danas i zarađujem. Od mame sam naučila da se ni jedna moneta ne može mjeriti s obiljem podrške i ljubavi koja sam kroz odrastanje dobila te je se trudim prenijeti i svome suprugu i djeci.
A najbogatija osoba u mojoj obitelji je moja baka Ruža (85) od koje i danas učim o tome što izvor radosti zapravo jest – pronalaženje vlastite svrhe. Njeno obilje nalazi se na deset metara od njezine kuće, na selu, u vrtu u kojem svakoga dana radi diveći se izmjenama sezona i uživajući u svakom izdanku, plodu, krošnji koja je stvarano njezinim rukama.
Sretna i ispunjena, u trenutku, živi svoju stvarnu prirodu, i zato je moja vječita inspiracija u tome kakav osjećaj želim živjeti. Ona je istinski slobodna i to je osjećaj kojem i sama težim.
- ŽIN: Što učiš svoju djecu o novcu i kako?
Izabela: Iako imaju tek 8 i 10 godina, djeca su uključena u naše razgovore o financijama onoliko koliko ih zanimaju. Nemam problem s njima razgovarati od cijeni stvari i ne umanjujem vrijednosti kako ih ne bih šokirala.
Ali, naglašavam im i trud potreban da se taj novac zaradi. Također, znaju da će kod nas bolje proći ako traže novac za neko iskustvo (sport, putovanje, druženje s prijateljima…), nego za nešto materijalno.
- ŽIN: Što bi savjetovala mlađoj verziji sebe?
Izabela: Živi autentičnu sebe i iz toga će doći ono što ti pripada – i poslovi i ljudi i užitak. Također, voljela bih da sam se ranije otarasila osjećaja srama i straha, pitanja: Jesam li dovoljno dobra i što će tko misliti. I ono što bih joj stalno ponavljala: Neće te svi voljeti, ali to neće biti niti važno – važno je da radiš s integritetom i kvalitetom koju ti nitko neće moć osporiti.
- ŽIN: Vizija našeg portala su Financijski neovisne žene – koja je tvoja poruka našim čitateljicama i čitateljima?
Izabela: Premalo ili prekasno razmišljamo o našoj osobnosti – zašto mi, a ne netko drugi? Kada postavljate svoju vrijednost, uz znanje i iskustvo, vaša najveća moneta je energija kojom značite. To je ono što projekte i usluge čini autentičnima, vjerodostojnima i na duge staze.
Nemojte je nikada zanemariti jer ona će uvijek učiniti razliku.
Foto: Robert Gašpert