Martina Pernar Škunca: Trebamo motivirati mlade da nastave tradiciju sirarstva i ovčarstva i očuvaju zaštićena kulturna dobra u Hrvatskoj
Razgovarali smo s Martinom Pernar Škuncom, voditeljicom marketinga u Paškoj sirani i predsjednicom Udruge proizvođača paškog sira koja nam je otkrila u čemu se krije posebnost svjetski poznatog paškog sira, kako je došla do pozicija na kojima radi danas, ali i koje su posebnosti i ograničavajući faktori rada na otoku.
Foto: Martina Pernar Škunca, autor: Extravagant
Martina: Ja sam Martina Pernar Škunca, voditeljica sam marketinga u Paškoj sirani i predsjednica Udruge proizvođača paškog sira te jedna od osnivačica udruge Žene za otok Pag. Paška sirana, tvrtka u kojoj radim, jednim je dijelom u vlasništvu moje obitelji i moj pokojni otac bio je dugogodišnji direktor Paške sirane te prvi predsjednik Udruge proizvođača paškog sira.
Za svoj posao sam upravo zbog njega emotivno vezana jer on je cijeli svoj život i svoju energiju dao za Pašku siranu, neizmjerno se davao, zajedno s našim partnerima, da izgradi brend Paškog sira. Naime, Paška sirana je bila prva koja je dala etiketu paškom siru, prva koja ga je poslala izvan Paga, na police dućana i prva koja je od paškog sira napravila brend koji je danas poznat ne samo u Hrvatskoj nego i u cijelom svijetu.
Za mene ovaj posao ima emotivnu vrijednost i ja uvijek volim reći da nije novac ono što mene motivira; ja samo želim da naš brend i sve ono što je moj otac gradio sa svojim partnerima živi i dalje i razvija se…
Ujedno sam i predsjednica Udruge proizvođača paškog sira. Naša udruga se bavi zaštitom i promocijom paškog sira. Jako sam ponosna što su me moji muški kolege izabrali za predsjednicu kao jedinu ženu u udruzi jer znači da su prepoznali tu moju emociju i ljubav prema našem proizvodu.
Paški sir je zbilja jedan divan proizvod kojeg nije teško promovirati jer je to vrhunski sir s predivnom pričom, a to je priča o otoku na kojem raste tek aromatično bilje, a proizvodi se jedan od najboljih ovčjih sireva na svijetu što je potvrdila i struka. Ali za nas, Pažane, on je i više od hrane, više od sira; dio je naše tradicije, našeg naslijeđa i nešto na što smo svi vrlo ponosni.
Martina: Budući da u svojoj firmi radim poslove marketinga i odnosa s javnošću, moje aktivnosti se svode na razne vidove promocije; od kreiranja sadržaja za naše web platforme preko raznoraznih suradnja s food blogerima, chefovima, influencerima. Zatim, prezentacije na sajmovima, eventima, suradnje s drugim udrugama, sudjelovanja na konferencijama i panelima, a sve u svrhu promocije paškog sira.
Martina: Život na otoku ima puno ograničenja, najviše zbog geografske izoliranosti i u vidu mogućnosti u odnosu na grad. Ali upravo ta ograničenja otvaraju put ka kreativnosti. Mislim da je jako bitno, ako je moguće, s vremena na vrijeme, izaći iz svog ureda, pogotovo u mom poslu. Svaki odlazak na sajmove, prezentacije, evente otvarao je za mene neka nova vrata i nove mogućnosti i suradnje. To nije uvijek lako i ne da ti se uvijek sjesti u auto i voziti se minimalno 45 minuta do Zadra, ali je jako bitno. Bitno je biti prisutan, otvorenog srca i uma, spreman na slušanje, gledati što rade bolji od tebe, učiti od boljih… I ono najvažnije – edukacija.
Treba raditi na sebi, pogotovo mi koji živimo u malom mjestu; jako je bitna edukacija i rad na sebi. Danas je znanje dostupno, više nego ikad prije; s novim online platformama, ali i nude se brojne besplatne edukacije te stipendije. Ja sam dosta svojih novaca uložila u edukacije i zbog toga mi zbilja nije žao jer smatram da je znanje dobra investicija. Tako da sam završila razne edukacije poput Digitalnog marketinga, Marketinga na društvenim mrežama, Korporativni odnosi s javnošću i sl.
Ali prošle godine sam se prijavila i na stipendiju za Uplift akademiju. Prošla sam i mogu reći da je Uplift akademija za mene bila jedno divno iskustvo. Osim znanja, edukacije ti donesu uvijek i dobar networking i ponovno mogućnosti za neke nove suradnje. Zato smatram da je potrebno educirati se, ali i maknuti se povremeno iz svoje sredine.
S druge strane, život na otoku je puno sporiji, jednostavniji… Nama dan traje puno duže i to nam daje priliku da u danu obavimo puno više stvari negoli netko u gradu, a i daje nam mogućnost da bolje uskladimo poslovni s privatnim životom; ako to uopće postoji.
Martina: Zaista je puno izazova s kojima se kao proizvođači susrećemo u svakodnevnom radu; od visokih troškova preko nedostatka radne snage do visokih poreza na hranu. Kod nas je PDV na sir vrtoglavih 25 posto, što je najviša stopa PDV- na sir i mliječne proizvode u EU.
Samo za usporedbu, u susjednoj nam Sloveniji je 9,5 posto, u Italiji 5 posto. To nas čini nekonkurentnima na tržištu u usporedbi s proizvođačima iz drugih zemalja. Osim toga, suočeni smo s padom proizvodnje ovčjeg mlijeka na Pagu. U prošloj godini, iznosio je 20 posto, toliko se smanjila proizvodnja ovčjeg mlijeka na Pagu.
Razlozi za to su što stariji polako odustaju, a mlađi ne nastavljaju tradiciju jer budući da je Pag turističko mjesto, postoje puno lakši načini zarade. Ovaj posao je težak i zahtijeva puni angažman, mužnja traje od siječnja do srpnja kad je sezona proizvodnje Paškog sira i to je vrijeme kad naši paški ovčari imaju najviše posla jer bez obzira na sve vremenske i životne okolnosti, oni moraju pomusti ovce dvaput dnevno; ujutro i navečer. To je velika obaveza.
Mi moramo svi skupa raditi na tome da motiviramo mlade da nastave tradiciju sirarstva i ovčarstva, a to se može najviše kroz potpore poljoprivrednom sektoru i kroz smanjenje poreza.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
