Postoje žene koje nikad nisu bile na naslovnicama, a nosile su cijeli svijet u svojim cipelama. Jedna od njih možda sjedi kraj tebe dok ovo čitaš. Možda ti jutros piše da poneseš kišobran, iako živiš 200 kilometara dalje. Možda više nije ovdje, ali i dalje je se svakodnevno sjetiš.
Ona ti nikad neće reći da je bilo teško. Samo će reći kako “nije bilo lako“. I neće ti spomenuti da je istovremeno dojila bebu, tipkala službeni mail i kuhala ručak. Da je išla na roditeljski s tamnim krugovima ispod očiju jer je noć prije bila budna zbog temperature ili poslovnog roka. Da je za vašu obitelj naučila kako se štedi, planira, balansira – i sve to s osmjehom, jer ne želi da djeca pamte stres nego topli obrok.
To su mame danas – multitasking čarobnice. Neke od njih podižu djecu same. Neke uče ponovno voljeti nakon razvoda. Neke svaki dan usklađuju pet poziva, dva sastanka, kupovinu, treninge, cijepljenje i domaću zadaću. I svejedno stignu spremiti tortu za rođendan.
Znamo da postoje majke koje su djecu štitile u podrumima dok su vani padale granate. Koje su kuhale ručak od onoga što su dobile u paketu pomoći. I o njima treba govoriti – njihova snaga je ušla u temelje ovog što danas zovemo dom.
A kako je danas?
Gdje borba izgleda kao pokušaj da složiš tjedni meni s ograničenim budžetom. Gdje dani počinju prije alarma, a završavaju kad zaspe i zadnje dijete. Gdje zbrajaš račune i oduzimaš želje. I svejedno kažeš djetetu: “Ne brini, sve će biti u redu” — čak i kad ti to sam sebi moraš ponavljati da povjeruješ.
Kad govorimo o novcu – mame su često ministrice financija u kući. Znaju točno koliko se može potrošiti, gdje uštedjeti, kako nešto improvizirati. Mame imaju osjećaj za odgovornost. Znaju da novac nije samo sredstvo – nego sigurnost. Stabilnost. Tišina u noći kad djeca spavaju, a ona zna da su svi siti.
Majka bez djece, majka svima
Na globalnoj razini, teško je ne spomenuti Majku Tereziju – ženu koja nije imala svoju biološku djecu, ali je bila majka tisućama. Djeci bez doma, bolesnima bez skrbi, ljudima bez ljubavi. U siromaštvu je pronalazila bogatstvo, u tišini prisutnost, u boli služenje. Njezina snaga nije bila u riječima, nego u svakodnevnim djelima. Bila je utjeha i zaklon onima koji nisu imali nikoga, a svoju misiju nije gradila na slavi, već na poniznosti. U svijetu u kojem sve ima cijenu, ona je pokazala da prava ljubav, majčinska ljubav, nema cijenu.
Trebamo cijeniti svoje mame, bake, žene prije nas – ne zato što su bile savršene, nego zato što su dale sve što su imale. I onda još nešto što nisu ni znale da imaju.
Zato ove godine, nemoj kupiti samo cvijet. Pošalji joj poruku. Nazovi je. Zagrli je, ako je još imaš. I ako je više nema – zagrli nekog tko ju je volio. I reci hvala. Ne jer moraš, nego jer osjećaš da bez nje – ne bi znao kako se uopće preživljava ovaj život. Jer mama to ne kaže na glas. Ona samo voli. Sve dok može. I još malo nakon toga.