Koliku ćemo mirovinu imati jednog dana ne određuje samo država. Na konačan iznos utječu duljina radnog staža, izbor mirovinskog fonda, prinosi ostvareni tijekom desetljeća, ali i odluka hoćemo li dio prihoda dodatno izdvajati sami.
Upravo je o tome na Money Talk konferenciji by MojNovac.hr govorila Kristina Lulić iz Croatia mirovinskog društva u predavanju „Jučer, danas, sutra: što treba znati o planiranju mirovine“.
Prema podacima koje je predstavila, medijalna mirovina u Hrvatskoj iznosi oko 614 eura, dok prosječni umirovljenik ima oko 33 godine radnog staža. Oni s više od 40 godina staža prema prikazanim podacima primaju oko 1.027 eura, otprilike 30 posto više od prosjeka. Gotovo 30 posto umirovljenika prima najnižu mirovinu.
Istodobno, procjenjuje se da će današnje generacije u mirovini provoditi između 20 i 25 godina. To razdoblje zato sve manje možemo promatrati kao financijsku temu koja počinje tek nekoliko godina prije prestanka rada.
Jedan od problema na koji je Lulić upozorila jest pasivnost kod drugog mirovinskog stupa. Oko 97 posto novozaposlenih samo ne bira ni mirovinsko društvo ni kategoriju fonda, nego tu odluku prepušta sustavu.
To nije nevažan administrativni izbor. Sredstva drugog stupa ulažu se desetljećima, a razlika u prosječnim prinosima tijekom 30 ili 40 godina može proizvesti vrlo različite konačne iznose. Lulić je to pokazala usporedbom dviju osoba s jednakom plaćom i jednakim radnim vijekom, ali različitim prinosima na sredstva u drugom stupu.
Poseban dio predavanja bio je posvećen dobrovoljnoj mirovinskoj štednji. U trećem stupu prema iznesenim podacima štedi oko 500.000 građana, dok Hrvatska ima približno 1,8 milijuna zaposlenih. Država uplate potiče s 15 posto do propisanog godišnjeg maksimuma, a dodatne uplate zaposlenicima mogu izvršavati i poslodavci.
Koliko je pritom važno vrijeme, pokazuje primjer triju osoba koje mjesečno izdvajaju jednakih 55 eura, ali sa štednjom počinju s 30, 40 i 50 godina. Razlike u konačnim rezultatima velike su upravo zbog duljine razdoblja tijekom kojeg novac može ostvarivati prinose.
Lulić je publici pokazala i kako građani mogu provjeriti vlastitu projekciju buduće mirovine. Precizniji izračun dostupan je kroz sustav e-Građani, gdje se uzimaju u obzir stvarni podaci o dosadašnjim doprinosima i mogući scenariji budućih primanja.
Glavna poruka predavanja bila je jednostavna: o mirovini se najviše može učiniti upravo onda kada se čini da je još vrlo daleko. Što ranije počnemo pratiti gdje se nalazi naš novac i kako se ulaže, to imamo više prostora za korekcije i manje opterećenje ako odlučimo dodatno štedjeti.
Cijelo predavanje Kristine Lulić s Money Talk konferencije, uključujući konkretne primjere iz drugog i trećeg mirovinskog stupa te pitanja publike, možete pogledati u videu.