Žene u Hrvatskoj i dalje zarađuju manje od muškaraca, razlika je u prosjeku 13 posto
Uoči Međunarodnog dana žena ponovno se otvorilo pitanje koje je na tržištu rada i dalje itekako stvarno: koliko su žene u Hrvatskoj plaćene u odnosu na muškarce?
Nova analiza portala MojPosao pokazuje da žene u 2026. godini u prosjeku zarađuju 13 posto manje od muškaraca. Prema podacima servisa MojaPlaća, kojim upravlja Alma Career Croatia, prosječna neto plaća muškaraca iznosi 1.717 eura, dok žene u prosjeku primaju 1.500 eura.
To znači da je rodni jaz u primanjima i dalje prisutan na domaćem tržištu rada, bez obzira na godine iskustva, razinu obrazovanja ili vrstu poslodavca.
Najizraženija razlika zabilježena je u drvnoj industriji. Ondje žene u prosjeku zarađuju 1.105 eura, dok muškarci primaju 1.476 eura, što znači da su plaće žena niže za 25 posto.
Velik jaz vidljiv je i u uslužnim djelatnostima, gdje žene u prosjeku zarađuju 1.126 eura, a muškarci 1.486 eura. Razlika iznosi 24 posto. Slična situacija je i u području tehnologije i razvoja, gdje žene primaju 1.581 euro, a muškarci 2.024 eura, što je razlika od 22 posto.
U sektoru sigurnosti i zaštite žene u prosjeku zarađuju 1.341 euro, dok muškarci primaju 1.663 eura, odnosno 19 posto više. U prodaji žene imaju prosječnu plaću od 1.264 eura, a muškarci 1.514 eura, što znači da žene ondje zarađuju 17 posto manje.
Iako su razlike u većini područja i dalje na strani muškaraca, analiza pokazuje da postoje i djelatnosti u kojima žene u prosjeku ostvaruju veća primanja.
Najveća prednost žena vidljiva je u tekstilnoj i kožnoj industriji. Ondje žene zarađuju 1.122 eura, a muškarci 900 eura, odnosno 25 posto manje.
U kemijskoj industriji žene imaju prosječnu plaću od 1.413 eura, dok muškarci zarađuju 1.236 eura. To je 14 posto više u korist žena. U telekomunikacijama žene u prosjeku primaju 1.890 eura, a muškarci 1.770 eura, što je sedam posto više.
U strojarstvu je razlika mala, ali također ide u korist žena. One ondje u prosjeku zarađuju 1.713 eura, a muškarci 1.672 eura.
Jedan od osjetljivijih podataka iz analize odnosi se na usporedbu plaća za isti posao. Prema podacima servisa MojaPlaća, žene za jednaku poziciju u prosjeku primaju šest posto manju plaću od svojih muških kolega.
U nekim zanimanjima ta je razlika još izraženija. Na poziciji policijskog inspektora žene u prosjeku zarađuju 1.462 eura, dok muškarci primaju 2.156 eura. To je čak 32 posto manje.
Kod šefa korisničke podrške muškarci u prosjeku zarađuju 2.457 eura, a žene 1.683 eura, odnosno 31 posto manje. Kod UX dizajnera muškarci imaju prosječnu plaću od 2.237 eura, dok žene zarađuju 1.574 eura, što je 30 posto manje.
Značajan jaz vidljiv je i među asistentima u nastavi, gdje muškarci zarađuju 1.510 eura, a žene 1.092 eura. Slično je i kod financijskih savjetnika, gdje muškarci u prosjeku primaju 1.972 eura, a žene 1.471 euro.
Ipak, postoje i zanimanja u kojima su žene prosječno bolje plaćene od muškaraca.
Primjerice, specijalistice za rizike u prosjeku zarađuju 2.500 eura mjesečno, dok njihovi muški kolege primaju 2.022 eura. Kod stručnjaka za izvještavanje žene zarađuju 2.032 eura, a muškarci 1.642 eura.
U zanimanju biologa žene u prosjeku primaju 1.569 eura, dok muškarci zarađuju 1.343 eura. Kod kineziologa žene imaju prosjek od 1.691 euro, a muškarci 1.450 eura. Kod radiologa žene primaju 2.254 eura, a muškarci 1.934 eura.
Analiza pokazuje i da viša razina obrazovanja donosi veće plaće, ali ne uklanja rodni jaz.
Najviše prosječne plaće ostvaruju zaposlenici s postdiplomskim i MBA kvalifikacijama. Muškarci u toj skupini u prosjeku zarađuju 2.681 euro, a žene 2.166 eura.
Na drugom kraju ljestvice nalaze se zaposlenici sa završenom osnovnom školom. Ondje muškarci u prosjeku primaju 1.391 euro, a žene 1.082 eura.
Kod srednje stručne spreme razlika iznosi oko 14 posto, dok na razini postdiplomskih studija raste na 19 posto. To pokazuje da žene ni na najvišim obrazovnim razinama ne uspijevaju dosegnuti prosječna primanja svojih muških kolega.
Podaci prema dobnim skupinama pokazuju očekivan obrazac. Plaće rastu s godinama i iskustvom, vrhunac dosežu između 35. i 54. godine, a nakon toga blago stagniraju ili padaju.
Takav karijerni luk vrijedi i za muškarce i za žene. No, ono što se ne mijenja jest činjenica da žene ni u jednoj dobnoj skupini ne dosežu prosječnu razinu primanja muškaraca.
Analiza pokazuje i da se najviše prosječne plaće i dalje isplaćuju u privatnim kompanijama u stranom vlasništvu, što potvrđuje dugogodišnji trend.
Najniža prosječna primanja imaju zaposleni u udrugama, dok su javne institucije i domaće privatne tvrtke u sredini.
No, bez obzira na model vlasništva, muškarci u prosjeku zarađuju više od žena. Razlike su najmanje u javnom sektoru, gdje rodni jaz iznosi devet posto. U domaćim privatnim tvrtkama razlika raste na 12 posto, dok je u privatnim kompanijama u stranom vlasništvu najveća i doseže 15 posto.
Kako se navodi u analizi, razlika u primanjima između muškaraca i žena ne proizlazi iz jednog razloga, nego iz više povezanih čimbenika koji se gomilaju kroz cijeli radni vijek.
Diskriminacija je dio problema, ali nije jedini uzrok. Važnu ulogu imaju i strukturne razlike na tržištu rada. Žene su češće zaposlene u slabije plaćenim sektorima, poput trgovine, turizma i uslužnih djelatnosti, dok su muškarci zastupljeniji u tehničkim i tehnološkim područjima koja u prosjeku nude više plaće.
Na karijerni put žena utječu i rodiljni dopusti, kao i neravnomjernija raspodjela obiteljskih obveza. To često usporava napredovanje, prekida kontinuitet radnog staža i dugoročno smanjuje visinu primanja.
Osim toga, izbor zanimanja i mogućnosti napredovanja i dalje su pod utjecajem rodnih stereotipa i društvenih očekivanja, zbog kojih se žene rjeđe usmjeravaju prema STEM područjima, rukovodećim pozicijama i sektorima s iznadprosječnim plaćama.
Iako se o ravnopravnosti na tržištu rada govori sve više, brojke pokazuju da prostor za promjene i dalje postoji. Rodni jaz u plaćama nije samo pitanje jedne isplatne liste, nego odraz šireg odnosa prema radu, napredovanju i vrijednosti ženskog rada u društvu.
Upravo zato ovakve analize ne bi trebale ostati samo prigodna tema uoči Dana žena, nego podsjetnik da financijska neovisnost i dalje nije jednako dostupna svima.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
