Ljeto je. Vani je +35, a mozak radi na 25 posto i to boljim danima. Ležiš pod ventilatorom, listaš po mobitelu i bez puno razmišljanja klikneš: “Da, naravno da želim flamingo-luft madrac od 79 eura s besplatnom dostavom!” Jer hej, samo se jednom živi — a i godišnji se bliži.
Ali… trošiš li zapravo više kad si na odmoru? Kratki odgovor: da. Dugi odgovor: apsolutno, i to s veseljem!
Postoji sasvim logično (i znanstveno potvrđeno) objašnjenje zašto na odmoru novac curi brže nego krema za sunčanje.
Negdje sam pročitala da psiholozi to zovu “hedonistička relaksacija”. Kad si na godišnjem, mozak ulazi u stanje “zaslužio/zaslužila sam” i aktivira mentalnu karticu s neograničenim limitom. Taj godišnji način razmišljanja nije šala — to je vrlo stvaran fenomen gdje si dopuštamo ponašanja koja kod kuće ne bismo ni razmotrili.
Često se u zadnje vrijeme čudimo kavi s mlijekom koju u Zagrebu na nekim lokacijama plaćamo i preko 2,5 eura. Prošlog tjedna boravila sam u jednom hotelu u Opatiji kada smo partner i ja uživali u onoj od 4 eura. Bez ikakvog prigovora. I to svaki dan boravka. Zaintrigirao me taj fenomen.
Nije ni čudno što često na godišnjem čujemo: Uzmi još i maslinovo ulje u bočici, da ponesem kao suvenir. I onu riblju paštetu od 13,99 eura, ma nije to skupo, lokalno je!
Jedan dio problema je i psihološka distanca. Kad putujemo, često koristimo gotovinu koju smo prethodno podigli ili već virtualni novac na kartici. Zbog toga dolazi do depersonalizacije troška — ne osjećamo ga kao “naš” novac, nego kao “novac za godišnji”.
Kao da smo ga već otpisali.
Još kad dođe onaj zloglasni all-inclusive, pa nema “cijena” nigdje — mozak gubi kompas. Dva koktela prije podne? Ma može. Piña colada ili pjenušac i usred doručka? Naravno, pa ne voziš.
I najgore od svega: “stavite mi na sobu” pa slijedi plaćanje na odlasku. Ništa ne ubija euforiju ljetovanja kao račun od 427 eura za “samo par pića i sladoleda svaki dan”.
Godišnji otkriva naš alter ego: osobu koja vjeruje da je sushi u kampu odlična ideja, da su japanke od 60 eura izvrsna investicija i da je prihvatljivo potrošiti 45 eura na luftić jer “djeca će se igrati svaki dan”.
Naši budžeti se tada ponašaju kao da ih vodi netko drugi. Ponekad sebe u budućnosti ne percipiramo kao istu osobu. Ukratko: to će otplatiti budući ja, a njega nije briga dokle god sadašnji ja pijucka mojito.
Jedno istraživanje sa Sveučilišta u Innsbrucku (“Tourist buying behavior and souvenirs: psychological perspectives”, 2018.) otkrilo je da većina ljudi na odmoru kupuje iz emocionalnih impulsa – ne iz stvarne potrebe. Suvenir tako ne kupujemo zato što nam treba još jedna majica, nego zato što želimo zarobiti osjećaj trenutka: miris mora, bezbrižnost, onu večer kad smo se smijali do suza uz ribu i gemišt.
Problem? Taj isti predmet kod kuće više nema čaroliju. Ne miriše na more, nego na ladicu. I tamo ostaje — pored ostalih “sjajnih” ideja s putovanja.
Nitko ne predlaže da prestanete uživati, pa tako ni ja! Samo podsjećam da trošite pametno i svjesno. I u skladu sa svojim mogućnostima.
Evo nekoliko savjeta:
Postavite dnevni budžet. Čak i okvirno — npr. “ne više od 50 eura dnevno na hranu i piće” — daje okvir i štiti od impulzivnih kupnji.
Snimi se. Doslovno. Snimi sebe kako govoriš: “Ne treba mi još jedan ručnik s motivom hobotnice ni suveniri za susjeda.” Kad te ulovi želja, pusti si video.
Razmišljaj o uspomenama, ne stvarima. Uspomena na izlet s brodom traje duže od još jednog magneta za hladnjak.
I to je u redu. Jer ako negdje smiješ biti malo raskalašeniji, onda je to na godišnjem. Samo pazi da ne završiš s više minusa nego što si ih planirao, i da se iz hedonističkog raja ne vratiš u financijski pakao.
Uživaj u ljetu, troši s guštom — ali ne zaboravi tko plaća ceh kad se vratiš kući.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
