Razmišljala sam tjednima oko jedne poslovne transakcije i nije mi bilo jasno ponašanje kupca. I sjedim s prijateljicom na kavi i ona mi na to kaže – pa kako to nije jasno, kupio je to radi statusnog simbola. I meni sve odjednom postane jasno.
To me ponukalo da napišem sljedeći tekst.
Kupovina je postala mnogo više od pukog zadovoljavanja osnovnih potreba. U svijetu obilja, marketinga i društvenih mreža, često kupujemo i kad nam nešto objektivno ne treba. Ali zašto zapravo kupujemo? Što nas tjera da stalno posežemo za novčanikom ili karticom? Odgovor je složen i proteže se od bioloških potreba do emocionalnih i društvenih motiva.
Na najosnovnijoj razini, kupujemo jer moramo. Hrana, odjeća, stanovanje, lijekovi – sve su to nužne potrebe koje zadovoljavamo kroz potrošnju. Ova vrsta kupovine je racionalna i funkcionalna. Međutim, većina naših kupovina danas izlazi izvan tog okvira.
Često kupujemo da bismo se osjećali bolje. Nakon lošeg dana, “mala nagrada” u obliku kave za van, nove majice ili večere u restoranu djeluje kao emocionalni mehanizam samopomoći i daje nam dobro poznati osjećaj kratkotrajnog zadovoljstva.
Kupovina nije samo zadovoljenje potrebe, već često i način da pokažemo tko smo ili tko želimo da drugi misle da jesmo. U tom kontekstu, mnoge stvari koje kupujemo postaju statusni simboli – znakovi društvenog uspjeha, prestiža ili pripadnosti određenoj skupini.
Ne nosimo skupi sat samo da bismo znali koliko je sati. Vozimo luksuzni automobil, ne samo zbog udobnosti, već i zbog poruke koju šalje. Isti je slučaj s brendiranom odjećom, najnovijim mobitelima, ekskluzivnim putovanjima i sličnim proizvodima koji govore: “Mogu si to priuštiti“.
To je svjesno trošenje novca na stvari koje signaliziraju bogatstvo ili društveni status. Ova potreba za vanjskim priznanjem može biti vrlo moćna, osobito u društvima gdje je materijalni uspjeh visoko vrednovan.
Pritom nije riječ samo o luksuzu. Nekima status predstavlja ekološki prihvatljiv proizvod, drugima lokalno proizvedena hrana ili minimalistički stil života. U oba slučaja, potrošnja je i dalje sredstvo izražavanja vlastitog identiteta i vrijednosti.
Neke kupovine postaju rutina – bez razmišljanja naručujemo kavu iz aplikacije, kupujemo istu pastu za zube ili svakog petka naručujemo dostavu. Ove navike često su vođene automatizmom, a ne stvarnom potrebom. Kad takvi obrasci postanu nesvjesni, trošimo više nego što mislimo.
Promotivne poruke, popusti, ograničene ponude, “2+1 gratis” – sve su to strategije koje potiču osjećaj hitnosti i vrijednosti i na koje nitko nije u potpunosti imun. Naš mozak voli osjećaj da je “uštedio”, čak i kad kupujemo nešto što nam nije potrebno. Psihološki trikovi u marketingu izuzetno su učinkoviti i često nas navode na impulzivne kupovine.
Ako želimo biti financijski odgovorniji, prvi korak je svjesnost. Postavite si jednostavno pitanje prije svake kupovine: “Trebam li ovo stvarno?“. Vođenje kućnog budžeta, odgađanje impulzivne kupnje za 24 sata te redovito preispitivanje svojih navika mogu nam pomoći u boljoj kontroli nad vlastitim novcem.
Da zaključimo, kupovina je sastavni dio života, ali važno je razlikovati potrebe od želja, emocije od logičkih objašnjenja. Što više razumijemo vlastite motive, to bolje upravljamo svojim financijama – a time i svojim životom jer tada mi upravljamo novcem, a ne novac nama.
Foto: Unsplash
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
Prijavite se na newsletter i odmah vam u inbox dolazi naš
Besplatan vodič 4 koraka kako promijeniti svoju financijsku situaciju
Nakon toga redovno, jednom tjedno stižu Vam i novosti i korisni savjeti kako bolje upravljati novcem.
