Pogrešan pogled, prekrižene ruke ili nestabilan stav: govor tijela često ima jači utjecaj od riječi. U poslu se o nama često “odluči” prije nego što dovršimo prvu rečenicu. Ne zato što je netko zlonamjeran, nego zato što mozak stalno traži brze signale: je li osoba sigurna u sebe, sluša li, može li joj se vjerovati, djeluje li otvoreno ili zatvoreno.
Bilo da ste na razgovoru za posao, sastanku, prezentaciji ili neobaveznom razgovoru s nadređenima, neverbalna komunikacija često određuje koliko ćete djelovati kompetentno, samouvjereno i simpatično. Problem je što mnogi nesvjesno šalju signale koji se lako pogrešno protumače: kao nezainteresiranost, nesigurnost ili čak arogancija.
Dobra vijest je da se govor tijela može trenirati. Ne radi se o glumi, nego o malim, svjesnim korekcijama koje vam pomažu da poruka koju želite poslati bude jasna i uvjerljiva.
U nastavku donosimo deset najčešćih “zamki” govora tijela i jednostavne načine kako ih izbjeći.
Ruke prekrižene preko prsa mnogima su prirodan i udoban položaj, ali u profesionalnom okruženju često šalju krivu poruku. Djeluju kao distanca, zatvorenost ili obrana, kao da postavljate nevidljivu barijeru između sebe i sugovornika.
Što umjesto toga: otvoren stav. Ruke opuštene uz tijelo ili nježno spojene ispred vas. Ako sjedite, dlanovi mogu biti na stolu ili u krilu. Djeluje pristupačnije i sigurnije.
Kontakt očima je jedan od najjačih signala pažnje i samopouzdanja. Ako stalno skrećete pogled, spuštate glavu ili “bježite” očima po prostoriji, možete djelovati nesigurno, nezainteresirano ili neiskreno, čak i kada to niste.
Što umjesto toga: prirodan, prijateljski kontakt očima. Nema potrebe za zurenjem. Dovoljno je redovito gledati sugovornika dok govorite, a posebno kada iznosite ključne točke.
Petljanje s olovkom, čačkanje noktiju, igranje s prstenom, stalno namještanje papira ili mobitela: sitni pokreti često su glasniji od onoga što govorite. Sugovornik ih čita kao nervozu ili nesigurnost.
Što umjesto toga: svjesno smirite ruke. Ako gestikulirate, neka geste budu sporije i smislenije. Dobra navika je da ruke “parkirate” na stolu ili lagano spojite prste kada slušate.
Pogrbljena leđa i spuštena ramena ne odaju samo umor. U poslovnom kontekstu to često djeluje kao manjak samopouzdanja, energije ili odlučnosti.
Što umjesto toga: uspravno držanje bez ukočenosti. Zamislite kao da vas netko lagano povlači prema gore za tjeme. Ramena su opuštena, prsa otvorena. To odmah mijenja dojam koji ostavljate.
Bezizražajno lice, rijedak osmijeh ili “zamrznut” izraz lako se pogrešno protumače kao distanca, nezainteresiranost ili strogoća. Čak i kada pažljivo slušate, sugovornik može imati dojam da mu ne dajete povratnu informaciju.
Što umjesto toga: suptilna mimika. Blagi osmijeh kada je prikladno, povremeno klimanje, kratka reakcija na važnu informaciju. Važno je da ostane autentično.
Široko raširene noge, zauzimanje previše prostora, naginjanje preblizu ili stalno prekidanje drugih ponekad se pogrešno smatra “samopouzdanjem”. U stvarnosti, lako se čita kao agresivnost ili arogancija, osobito u timskom okruženju.
Što umjesto toga: prisutnost uz poštovanje. Stabilan stav, mirni pokreti, razumna udaljenost i dopuštanje drugima da završe misao. Autoritet se često vidi u kontroli, ne u širini.
Klimanje glavom je pozitivan signal, ali ako kimnete na svaku rečenicu, možete djelovati pokorno, kao da očajnički želite odobravanje ili kao da nemate vlastiti stav.
Što umjesto toga: koristite taj signal selektivno. Klimnite kada se doista slažete ili želite potvrditi da pratite. U drugim trenucima ostanite mirni i fokusirani.
Pogledavanje na sat, lupkanje prstima, poskakivanje nogom, premještanje težine na stolici ili često uzdisanje šalju jasnu poruku: “Žurim” ili “Ovo mi nije važno.” I kada imate dobar razlog, dojam ostaje.
Što umjesto toga: svjesno usporite. Ako ste pod pritiskom vremena, bolje je to reći jasno i pristojno nego slati signale tijelom. Aktivno slušanje vidi se i u mirnom držanju.
Držanje nekoliko koraka unatrag, povlačenje tijela ili okretanje torza od sugovornika može djelovati kao izbjegavanje i hladnoća. U situacijama umrežavanja ili timskih razgovora to je posebno štetno.
Što umjesto toga: pronađite “zlatnu sredinu”. Poštujte osobni prostor, ali ostanite u kontaktu. Blagi nagib prema sugovorniku dok slušaš često djeluje prirodno i uključeno.
Ljudi se nesvjesno bolje povezuju s onima koji su im slični. Ako u razgovoru uopće ne “hvatate” ritam sugovornika, ne reagirate na njegove geste i ostajete potpuno “izvan” njegove dinamike, možete djelovati distancirano.
Što umjesto toga: suptilno zrcaljenje. Ne oponašajte, nego se blago uskladite: sličan tempo govora, slična razina gestikulacije, sličan intenzitet kontakta očima. To često gradi povjerenje bez ijedne izgovorene riječi.
Najveća pogreška je pokušati promijeniti sve odjednom. Umjesto toga:
odaberite dvije stvari koje vam se najčešće događaju (npr. nemirne ruke i loše držanje)
vježbajte ih tjedan dana u jednoj vrsti situacije (sastanci, pozivi, prezentacije)
zamolite blisku osobu za povratnu informaciju ili se snimite dok govorite
Govor tijela ne mora biti savršen. Dovoljno je da bude usklađen s porukom koju želite poslati. Tada i vaše riječi zvuče jače.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
