Za svakih 10.000 eura na računu Europljani gube gotovo 300 eura kupovne moći
Novac na računu djeluje sigurno jer mu se nominalni iznos ne mijenja. Deset tisuća eura i nakon godinu dana izgleda kao deset tisuća eura. Problem je u tome što se za isti iznos, kada cijene rastu brže od kamata na štednju, može kupiti manje.
Prema istraživanju koje je proveo Revolut, Europljani prosječno gube 294 eura kupovne moći za svakih 10.000 eura koje drže u banci. Istodobno se u 20 promatranih država Europske unije čak 6,3 bilijuna eura nalazi na depozitima s niskim prinosom.
Revolutov Europski indeks odljeva bogatstva temelji se na anketi provedenoj među 20.007 odraslih osoba te službenim podacima o depozitima i inflaciji. Rezultati pokazuju koliko snažno inflacija može djelovati na štednju čak i u razdoblju u kojem banke plaćaju kamatu na depozite.
U 12 od 20 zemalja obuhvaćenih istraživanjem prosječne jednogodišnje kamatne stope na depozite niže su od inflacije. Prosječan prinos na depozite iznosi 2,76 posto, dok je prosječna stopa inflacije 2,94 posto.
To znači da kamata može povećati iznos na računu, a da vrijednost tog novca istodobno pada. Za štedišu je zato važan realni prinos, odnosno prinos koji ostaje nakon što se u obzir uzme rast cijena.
Istraživanje pokazuje i koliko su europski štediše pasivni pri upravljanju novcem. Dvije trećine ispitanika nikada nije promijenilo banku kako bi dobilo bolju kamatnu stopu. Oko 26 posto ostaje u postojećoj banci jer je preferira, 18 posto smatra da razlika u kamatama nije dovoljno velika, a 15 posto ne zna gdje bi uopće trebalo tražiti bolje uvjete.
Još je izraženiji problem razumijevanja inflacije. Gotovo polovica ispitanika pogrešno procjenjuje koliko njihov novac stvarno donosi kada se prinos umanji za inflaciju, dok 19 posto nije svjesno da rast cijena utječe na vrijednost njihove štednje.
Istodobno svaki peti ispitanik nema nikakvu ušteđevinu, što pokazuje da problem osobnih financija u Europi ide u dva smjera. Dio građana nema dovoljno novca da bi stvorio pričuvu, dok oni koji raspolažu većom štednjom velik dio kapitala drže na mjestima na kojima on s vremenom gubi realnu vrijednost.
Razlika između inflacije i kamata na depozite najveća je u srednjoj i istočnoj Europi. U Bugarskoj iznosi 2,3 postotna boda, u Slovačkoj 1,7, a u Litvi 1,3 postotna boda.
Zanimljivo je da upravo u tom dijelu Europe postoji i najveća spremnost na ulaganje manjih iznosa. U Bugarskoj i Rumunjskoj 51 posto ispitanika navodi da bi bilo spremno početi ulagati.
Najveće količine novca na računima nalaze se, očekivano, u većim zapadnoeuropskim gospodarstvima. U Njemačkoj je riječ o oko 1,9 bilijuna eura, a u Francuskoj o 588 milijardi eura.
Sjever Europe ima kamatne stope na depozite koje su bliže stopama inflacije, ali istraživanje ondje bilježi slabije razumijevanje njezina dugoročnog utjecaja. U Danskoj i Švedskoj manje od 40 posto ispitanika razumije kako inflacija postupno smanjuje realnu vrijednost novca.
Sličan problem imaju i hrvatski štediše. Kamatne stope na nove oročene depozite kućanstava tijekom 2026. kreću se oko 1,5 posto, dok je inflacija viša. Novac na takvom depozitu zato može donositi kamatu, ali ona nije dovoljna da u potpunosti nadoknadi rast cijena.
To ne znači da novac ne treba držati u banci. Novčana pričuva za nepredviđene troškove i kratkoročne potrebe ima sasvim drugu svrhu od novca koji se odvaja za dugoročnije ciljeve. Problem nastaje kada velike svote godinama ostaju na računu bez jasne namjene, dok njihova kupovna moć postupno pada.
Upravo je zato korisno štednju promatrati kroz jednostavno pitanje: koliko će roba i usluga tim novcem biti moguće kupiti za godinu, pet ili deset godina? Stanje na računu pokazuje koliko eura imamo. Inflacija pokazuje koliko ti euri doista vrijede.
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
