Mnogi ljudi kad ih pitaš što žele u životu, odgovore da žele puno novaca, da žele biti bogati i slično. Mnogi i žive na način da samo trče za novcem, ukrug. I nikad dosta. No je li novac to nešto za čime zaista čeznemo?
Ponekad imamo osjećaj da nam nešto nedostaje, a ne znamo točno što. Uspješni smo, okruženi ljudima, imamo posao, obaveze, rutinu – i opet nas nešto iznutra tiho vuče. To nešto je čežnja. I nije neobično što je ne znamo odmah imenovati.
Ljudi ne čeznu za savršenstvom, luksuzom ni lajkovima. Najdublje ljudske želje su često tihe, nježne – i nevjerojatno zajedničke.
Ne kao kolege, majke, partneri ili funkcije. Nego kao mi. Autentični, nesavršeni, ali stvarni.
Svi nosimo tu tihu želju da nas netko pogleda i kaže: “Vidim te, Znam tko si. I volim te takvog/takvu kakva jesi.”
Ne samo da budemo okruženi ljudima, nego da istinski pripadamo negdje – obitelji, prijateljstvu, zajednici. Da imamo osjećaj:
“Ovdje sam doma. Ovdje me razumiju.” Da imamo osjećaj da smo na svome mjestu u obitelji i na poslu.
Umorni smo od površnih razgovora, društvenih maski, small talk-a. Ljudi čeznu za razgovorima u kojima smiju biti ranjivi. Za onim trenucima kad ti netko kaže: “Mene isto boli. I prošla sam to. Tu sam.”
Ne želimo samo obavljati zadatke, ispunjavati tablice i ganjati ciljeve. Želimo znati zašto to radimo, kakav trag ostavljamo. Smisao ne mora biti spektakularan – nekad je dovoljan osjećaj da naš život nekome znači.
U vremenu buke i stalne jurnjave, ljudi duboko čeznu za unutarnjim mirom. Za onim osjećajem kad si sa sobom u redu. Kad možeš udahnuti i reći: “Ne moram više glumiti.”
Ne za onom idealiziranom iz filmova. Nego za stvarnom, nesavršenom ljubavlju. Za onom koja ostaje kad sve drugo otpadne. Koja ne traži da budemo drugačiji. Koja kaže: „I kad nisi su svom najboljem izdanju – tu sam za tebe.“
Za mogućnošću da budemo svoji. Da biramo. Da kažemo ne. Da si dopustimo biti kreativni, glasni, tihi, drugačiji – i da nas nitko ne pokušava popravljati. Jer – Najjači smo kad smo svoji, zar ne?
Možda je prvi korak prema ispunjenju tih čežnji nije da ih netko drugi ispuni – nego da ih prvo mi sami priznamo sebi. Bez srama. Bez bježanja. Bez umanjivanja.
Jer ono za čime čeznemo – često je ono što nas najviše povezuje.
Foto: Unsplash
Stavovi kolumnista/ica nisu stavovi uredništva portala Mojnovac.hr
Prijavite se na newsletter i odmah vam u inbox dolazi naš
Besplatan vodič 4 koraka kako promijeniti svoju financijsku situaciju
Nakon toga redovno, jednom tjedno stižu Vam i novosti i korisni savjeti kako bolje upravljati novcem.
